Reporterka i novinarka Informativnog programa HRT-a Matea Šeparović (prije Dominiković), iz Otrić-Seoca, natjecat će se u 11. sezoni HRT-ova showa “Zvijezde pjevaju” u paru s mentorom, pjevačem Bojanom Jambrošićem.
Matea je poznata po svojoj hrabrosti i odvažnosti u novinarskom poslu. Mnogi je pamte po tome kako je redovito živcirala pokojnoga gradonačelnika Zagreba Milana Bandića pitanjima i ustrajanjima na odgovorima, a često se nalazila u neugodnim situacijama na terenu, koje je sve vrhunski podnosila jer se, kaže, ne boji ničega i ne šuti ni pred kim.
Odradila je bezbroj javljanja uživo za vrijeme rada na N1 televiziji, a nije joj strano ni pjevanje uživo, kao ni showovi. Već je sudjelovala u HRT-ovu “The Voiceu”, gdje je upala među prvih 30 natjecatelja, pjevala je i na svojoj svadbi ovog ljeta i oduševila uzvanike.
Udala se za arhitekta i pisca Darka Šeparovića iz Vele Luke, gdje jednog dana možda i budu živjeli jer, kako kaže, more je život, a zbog posla žive u Zagrebu. Uz more, novinarstvo i pjevanje, velika joj je ljubav umjetnost općenito.
Kako je došlo do sudjelovanja u showu “Zvijezde pjevaju”? Osjećate li se kao zvijezda? Što taj pojam za vas uopće znači?
– Koncept zvijezde je nezamisliv u društvu u kojem mi živimo, u Hrvatskoj su najveće zvijezde političari, i to je, smatram, problem. Značenje riječi “zvijezda” u našoj suvremenosti ima potpuno drukčije značenje nego prije. I to prvenstveno zbog društvenih mreža.
Danas zvijezda može biti svatko tko skupi više od 10.000 pratitelja na društvenim mrežama, a pritom je nejasno što oni rade i koji je njihov doprinos društvu. Ogradila bih se od tog pojma “zvijezda” jer ja imam svoju struku kojom se bavim, a to je novinarstvo, unutar kojeg se pokušavam isprofilirati i napredovati. U tom smislu mogu prihvatiti koncept zvijezde ako to znači da je zvijezda netko tko obavlja svoj posao odlično. Zvijezda može biti i varilac u brodogradilištu koji svoj posao radi iznad svih očekivanja, donosi Slobodna Dalmacija.
Novinarstvo je prvo, ali ne i jedino
Zvijezda brzo zasja, ali još brže ugasne. Pitanje je što nakon, račune netko treba platiti. Do poziva je došlo de facto čim sam dobila posao na HRT-u, sjajna ekipa iz Zabavnog programa dobro me se sjeća još od prve sezone “The Voicea” i očito im se učinilo zgodnim da zajedno radimo i na ovom projektu.
Showovi vam nisu strani, sudjelovali ste već u HRT-ovu showu “The Voice”. Kakvo je to bilo iskustvo i što je nedostajalo da prođete dalje?
– Sve ono što mi kao gledatelji vidimo na ekranu, finalni je proizvod iza kojeg stoje mjeseci rada. Euforija, razočaranje, suze i smijeh, tako je bilo i s prvom sezonom “The Voicea” u Hrvatskoj. Skupila se jedna kritična masa sjajnih pjevača i pjevačica, smatrala sam da i sama mogu ponuditi nešto. Od nekoliko tisuća prijavljenih, ušla sam u “top 30” i to mi je bila potvrda da ja to mogu.
Tada sam bila na početku studija, pokušala sam se afirmirati na razne načine, u različitim okolnostima, te od svega pomalo izabrati svoj put. Nakon što je to iskustvo završeno, potpuno sam se posvetila novinarstvu i mogu reći da je to bio sjajan doživljaj koji je odredio daljnji smjer moje karijere.
U show “The Voice” ste se prijavili kao natjecateljica? Znači li to da ste zapravo priželjkivali pjevačku karijeru? Je li vam to bilo “napetije” od novinarstva?
– Novinarstvo je uvijek bilo i uvijek će biti na prvom mjestu. Ali isto tako smatram da se ne trebamo ukalupljivati, trebamo dopustiti sebi da se razvijamo i rastemo u svim drugim smjerovima ako nas to veseli.
Kako teku probe za “Zvijezde pjevaju”?
– Probe su intenzivne kao i cjelokupni angažman. Naivno sam pomislila da ćemo imati jednu do dvije probe tjedno i onda se subotom popeti na pozornicu i pritom dobro zabaviti.
Zabavit ćemo se mi svakako, ali s nešto većim podočnjacima od uobičajenih. To je jedan ozbiljan projekt ozbiljne medijske kuće, najveće u Hrvatskoj. Na njemu rade profesionalci i to zahtijeva potpunu koncentraciju i predanost. Probe su gotovo svaki ili svaki drugi dan, uz to imamo i razna snimanja priloga, podcaste, intervjue...
Kakav je Bojan Jambrošić kao mentor, je li strog i kako ste se našli muzički?
– Bojan je čudo, ima uvijek vremena za sva moja pitanja, a njih je puno. Na njemu kao mentoru je velika odgovornost, stvarno se trudi i moram reći da ego drži uvijek negdje po strani, dopušta mi da se izrazim i velika je podrška.
Što vas najviše iscrpljuje na probama, i je li vas nešto “satralo”?
– Prihvatila sam ovaj angažman uz redovan posao u redakciji i na terenu. Dakle, u 7 sati sam na nogama, u 22 sata sam kući. Veliko ALI – nisam se došla žaliti.
Što vas najviše veseli na probama?
– Pjevanje.
Imate li neko muzičko obrazovanje ili ste prirodni talent?
– Nešto sitno sam svirala klavir, sve ostalo je sluh. Nekad ga ima, nekad iščezne.
Pozornica velika, a potpetice visoke
Što vam najbolje leži u pjevanju, kakva glazba i pjesme, a što vam teško pada?
– Volim pjevati duševnu glazbu, kako zovem soul i sve mu srodne žanrove. No glazba je puno veći pojam od pukog žanra. Utjelovljenje je ljepote koja nalazi put do svake duše. Dobro, možda ne baš svake jer imam prijatelja koji otvoreno kaže da ne sluša glazbu i da to nikad nije bio njegov đir.
Kako se osjećate prije subote, imate li tremu?
– Kako ne, prvo i osnovno, cilj mi je ostati na nogama. Pozornica je velika, potpetice će biti visoke...
Čijih se komentara u žiriju najviše bojite?
– Zbilja se ne bojim jer svemu pristupam otvoreno, sve su karte na stolu. Nikoga u žiriju ne poznajem osobno i to mi je još veći doživljaj, međusobno ćemo se upoznavati baš tamo, pod svjetlima reflektora. Ako i trebaju biti kritični, sve je dobrodošlo. S obzirom da svakodnevno kritiziram, najmanji će mi problem biti prihvatiti kritiku na vlastiti račun.
Da ste pjevačica u stvarnom životu, koja biste bili?
– Uvijek bih prije svega bila ja. Ali kad bih morala izdvojiti nekoga, bila bi to Sade. Sviđa mi se način na koji je posložila svoju karijeru i privatni život. Ne iskače iz paštete, a svejedno je ostavila neizbrisiv trag, piše Slobodna Dalmacija.
Što očekujete od showa?
– Veselje, emociju, dvoglas, tercu, nova prijateljstva, korisne savjete, nove prilike... Sjećate se one – volim vam ja vesele ljude.
Nedavno ste se udali za arhitekta i pisca, Velolučanina Darka Šeparovića. Kako uspijevate uskladiti sve obveze s bračnim životom? Darko se zbog vas vratio iz Vele Luke u Zagreb. Je li vam Vela Luka opcija za svakodnevni život?
– Sve je lako kada je u kući puno volje i razumijevanja. Zajednička je odluka život u Zagrebu, to je trenutačno najlogičnije. S druge strane, Vela Luka nam je uvijek opcija. More je život, nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Život je s morskom hranom i zrakom lakši, ugodniji, neopterećeniji.
Pjevali ste i na svom piru. Je li publika bila oduševljena raspjevanom mladenkom?
– Koncert je bio rasprodan.
Što vam znači muzika?
– Glazba je jedina umjetnost koja dopire do svih, ona oplemenjuje ćud čovjeka, budi u nama osjećaje za koje nismo ni znali da ih imamo. Isto tako i idealizira i karakterizira različite narode, kulture i raspoloženja. Postoji poseban odjel za glazbenu terapiju u psihijatriji. Sigurna sam da ona može utjecati na čovjekovo zdravlje.
Volite umjetnost kao i vaš suprug. U čemu ste se najviše našli?
– Jedan od Darkovih identiteta jest pisanje, ali on od toga ne živi. Doista oboje volimo umjetnost, prije svega glazbu, književnost, film i teatar. U našem odnosu najviše volim to što o svemu možemo polemizirati i ne imati iste stavove. Sigurna sam da sam mu bila posebno zanimljiva baš zato što se nikad ne skrivam iza ideologije ili pokreta, kao što nikada ne kimam glavom i uzbuđeno vičem – pa mi smo isti. Nismo, ta utopija da smo svi jednaki za mene je naprosto gubljenje vremena. Ljudi bi se trebali nadopunjavati, a ne otimati.
Kako je na HRT-u? Sjajno!
Bili ste na RTL-u, N1, Uni i sada na HRT-u. Kako se dogodio odlazak na HRT? Što je presudilo?
– HRT je najveća i najgledanija televizija u zemlji i postoji otkako je ove zemlje, pa i prije te ere. To je ozbiljna kuća o kojoj svi imaju nešto za reći i uvijek će se na HRT gledati drukčije nego na bilo koju drugu televiziju. Ponosna sam što sam dio te kuće, mislim da mi je to zasad najveća stepenica u karijeri. HRT, primjerice, ima arhivu koja je kičma naše kuće, s velikim poštovanjem posuđujem taj materijal i uživam u njemu. Takve stvari doista čine razliku.
Sad kad gledate s odmakom, kako vam je bilo na drugim televizijama?
– Gdje god sam radila, puno sam naučila. Svaka medijska kuća ima svoju uređivačku politiku. Najveća je razlika u tome što su sve nabrojene televizije komercijalne, a HRT je javni servis, sadržaj je samim time drukčiji, ali i prioriteti. Odgovornost je puno veća, također. Prije svakog pročitanog priloga potrebna je komunikacija i savjetovanje s fonetičarima, lektorima itd.
Najveći izazov bio mi je skratiti javljanje uživo na minutu ili dvije. Potrebna je velika vještina da se iznesu najbitnije informacije o najbitnijoj temi u zemlji u minuti. Puno je lakše govoriti dulje i dati svoj komentar.
Kako je na HRT-u?
– Sjajno! Imam odlične kolege i kolegice koji su uvijek spremni pomoći. Mlađi, stariji, nadređeni, nevažno – nikome ništa nije ispod časti.
Poznati ste i po tome što ste inzistirali na odgovorima pokojnoga gradonačelnika Milana Bandića i tako ga redovito potpuno živcirali. Imate li nekoga tko bi mogao biti sljedeći na listi za škakljiva pitanja?
– Pozorno pratite program HRT-a, ponajviše središnji Dnevnik, i sve će vam biti jasno. I “Zvijezde pjevaju” dakako, tamo ću, za promjenu, ja biti intervjuirana.
Slovite kao hrabra i odvažna novinarka. Koje su, po vašemu mišljenju, osobine dobrog novinara?
– Novinar treba biti toliko uvjeren u to što govori da uvijek može i mora stati iza svojih riječi. Jer u našem slučaju one nisu samo riječi, one su statement ili kreiranje javnog mnijenja. Isto tako, ako nekome postavljaš pitanje, moraš biti siguran da te ta osoba s druge strane neće potkopati jer si nešto faktografski fulao ili čitaš s papira.
I dobar novinar može i mora odgovoriti kada ga političar želi svesti na privatnu osobu, kada ga želi javno poniziti ili zgaziti. Dobar novinar ne šuti ni pred kim, a pritom se ne nameće. I nema se čega bojati. Jer u konačnici radi za javni interes, a ne za privatluk.
Na poslu ste se često nalazili u neugodnim situacijama. Koja je bila zadnja?
– Svi koji nešto znaju o meni, znaju da sam imala bezbroj neugodnih situacija na terenu. Od onoga verbalnog napada za vrijeme korone pa sve do političkih provokacija na osobnoj razini. Zadnja takva bila je na prosvjedu koji je trebao biti prosvjed protiv HDZ-a, a pretvorio se u dernek. Ali bilo je i mali milijun predivnih situacija koje nikome nisu zanimljive jer svi na kraju dana vole malo drame.
Gdje se vidite u budućnosti?
– Budućnost je utjeha za sve one koji ne žive sadašnjost.