Čovječe, ukebali su me agenti Marka Zuckerberga! Aj ća, adio moje fejsbučke umjetničke slobode, adio moj imidž smjerne dame u godinama, žene, supruge i Ede Majke! Tako mi i treba kad sam prošle nedjelje implicirala kako Kraljica Majka garant ima špijune i u sjedištu svemoćnoga Šećirbega, vlasnika Facebooka, Instagrama i štajaznam čega. Nakon samo tri dana, Zuckerberg je uzvratio udarac, piše Eda Vujević za Slobodnu Dalmaciju.
Gospodski, skroz u skladu sa svojim šećernim prezimenom, dao je nalog svojim namještenicima da mi, milom ili silom, pronađu neki nemoralni sadržaj, teroristički pamflet, klevetničku izjavu ili stih, kokainsku vezu, člansku iskaznicu El Chapovog kartela... Bilo šta! I misliš da nisu našli? Nega nego su našli. Egona Shilea! Jadni Shiele koji počiva na groblju u Beču zacijelo nije, kako mi novinari volimo reći, mogao ni sanjati da će ga više od stotinu godina kasnije neki Zuckerberg prokazati kao širitelja teške porno sablazni. Znajući nešto malo o rečenom Shieleu, sumnjam da je, izmožden koronom svoga doba, gripom španjolicom, mogao sanjati išta, a kamoli mene.
Sumnja na hakere iz Hercegovine
Najme kaj, štono bi rekli sjeverni susjedi iz metropole... Ima tome tri godine, sjećate se, po Splitu je trčao gol-golcat momak, vrlo zgodan, vrlo elegantan, koliko gol muškarac uopće može biti, pa su portali bili puni snimaka njegovog performansa kojeg je ubrzo prekinula pandurija. E dakle, u čast toga nepoznatog momka koji je protrčao kraj mene na Solinskoj, na Facebook sam bila stavila, umjesto njegove fotografije, sliku Egona Shielea iz 1910. pod nazivom ‘Trk’. Čak sam tada, usred korone, bila napisala dirljivu objavu glede i u svezi s otizim dečkom, ali.... Ali sad su dečka, odnosno Shielevog trkača, revni najamnici Šećirbegovi proglasili porno sadržajem!
Pazi, ja sam takav jad jadni u smislu nepoćudnosti, da mi moralna policija ne može naći ni jedan jedini osobni grijeh nego moraju, nesretnici, posegnuti u bečku secesiju! Pa da to nije bogu plakati? Prvo me šokiralo jer mi se Facebook obratio na engleskom. Šta sad oće? Veli, poštovana gospojo, pronašli smo pornografski materijal na vašem profilu. Ja zinula. Ja i pornografija? Garant me netko hakirao! Prvo sam, logično, pomislila da je riječ o hakerima iz Hercegovine, onima šta su mi i Jedincu našli klevetnički sadržaj u pjesmi ‘Mamići’, sadržaj komada četiri riječi, koje ja, oprezna kako i dolikuje Edi Majki, neću citirati. Tu sam misao ipak odmah odbacila i nastavila, uz pomoć Google prevoditelja, čitati optužni materijal. Veli – želite li nastaviti dalje? Šta dalje, jebateled?
Kliknem jes, pa šta bude... Kadli – ono Shiele! A crni moj Egone, šta nas snađe! Istina, Shielevom trkaču vidi se pišo, ali neš’ ti umjetnosti bez pišulinca. Od antičke Grčke do dana današnjeg, pišulinac je neizostavan dio umjetničkog izražavanja, mijenjale su se samo proporcije. Tako su Grci, po svemu sudeći, bili nekako nezainteresirani za veličinu, ali su zato njihovi kipovi tehnički savršeni. Shieleov pišo je, ajmo reći normalan, ni nalik pišonjama kakve je slikao, recimo Lucian Freud, ali budući da je Lucian bio unuk blagopočivajućeg Sigmunda, nije ni čudo što su mu pišulinci predimenzionirani. Čak je i Jedinac davnih dana u nekoj pjesmi konstatirao: Pišo u kući, život u sreći, a sreća je veća što pišo je veći...
I sad, pazi, pita mene Facebook, da jel’ se slažem da oni Egonovog trkača suzbiju u daljnjem širenju pornografije. Kao, vele mi, oni će trkača sakriti od svih mojih prijatelja na mreži, ali će mi ga ostaviti za vlastitu upotrebu, na privatno. Tojest, za gledanje potajno. Moš’ misliti! Ja i zaboravila na golog splitskog trkača i na Shielea, pa ću u osami na Facebooku skrolavati vlastite objave i ćiriti u Egonovog pišu... Gospe moja, koji idiotizam... Ali šta odgovoriti na takvo pitanje cenzora? Baš me je nekako pogodilo jer to pitanje sugerira da trebam sudjelovati u proglašavanju slike jednog secesijskog velemajstora – pornografijom. Sugerira mi se da, ako posredno ne priznam da sam prasica jedna pornografska, ništa od moga daljnjeg fejsbučenja! Pokori se ili ispadaš, gospođo draga...A to mi nekako nije baš omiljeni svjetonazor.
Isprika? Ne može
- Ajde, bogati – rekao je Zakoniti – A i šta će Facebook poštenu čovjeku!
Samo sam ga mrko pogledala. I kliknula jes, osjećajući se poraženo. Onda mi je Zuckerberg licemjerno zahvalio što dijelim i podržavam njegove moralne stavove. To me je pak skroz dotuklo pa sam sve do popodne lunjala po kući ko prebijena ovca. Da se razumijemo, bilo je to onog istog dana kad se Jedinac, praćen šokantnim publicitetom, došao suočiti s drugom vrstom pokušaja cenzure. Sudskom... Međutim, taj ne pristaje na ucjene. Niti dijeli moralne stavove tužitelja, inače uglednog osuđenika i bjegunca od hrvatskog pravosuđa. Isprika? Ne može! Priznanje krivnje? Ne može!
- Jel gledaš dnevnik? – upitala je tmurnim glasom Kraljica Majka čim su počeli prvi te-ve izvještaji sa suđenja u Dračevcu.
- Gledam – rekla sam.
- Aj, fala bogu da ne gledaš krimić i danas – rekla je ona.
- To ću gledati večeras – rekla sam ja.
Andrija mi je sav smršavio
- Ja ne znam od čega si ti napravljena – rekla je – Kako moš’ biti tako mrtva ladna...
- Ma na šta ladna? – ciknula sam – Na ovu sprdačinu?
- A jopet – sad je zaglumila Sigmunda Freuda – Možda se i ti grizeš, samo neš’ da priznaš. Ka i svaka majka...
- Nisam ja ta vrsta majke - rekla sam – I nemam se zašto brinuti.
- A Andrija mi je sav smršavio – primijetila je – Nema ga pola! Bit će se on isto sekira...
- Majko – rekla sam rezolutno – Bio je na dijeti. Ne grize ništa. Nema se zašto gristi.
- Ide li ikuda idućeg vikenda? – upitala je - Jel’ nastupa?
- Je – rekla sam s dozom zloće – Ide u Sarajevo!
- U Sarajevo?! – skriknula je – Ajme meni, pa kako će sad u Sarajevo...
- Preko Ljubuškog i Širokog Brijega! - odbrusila sam.
Samo je spustila slušalicu. Poslije mi je bilo malo žao, ali... Doli cenzura! Pa i cenzura Kraljice Majke!