NINA ŠIMUNOVIĆ Pripremam se za projekte na globalnoj sceni, a dotad, kao i obično, neprekidno slikam!

Dubrovkinja na 'privremeno-stalnom' boravku u Zagrebu Nikolina Šimunović jedna je od rijetkih naših sugovornica kojima izolacija ni karantena nisu teško pale. Akademska slikarica, ali i jedna od kreativki posvećena uređenju interijera, restauraciji namještaja, stvaranju rasvjetnih tijela te organizatorica dječjih radionica i posvećena pedagoškom radu u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, Nina u svakom dijelu života živi svoju umjetnost, pa je tako nastavila i u ovim bezveznim, neslobodnim vremenima. Zagrebački potres prodrmao je Ninin obiteljski dom, a nakon početne panike, oštećenja je zasad, kako to ona i obično radi, preuredila u crtež. Srertna je jer puno radi i jer baš tako voli, pa je ne muče pitanja može li se od slikarstva živjeti. Može, ako radiš svašta, i ako je to svašta, sve što voliš. Odvajanje od svih i svega za nas je bilo traumatično, za Ninu je to uobičajeni životni ritam.

Rituale ne dam nikome

"Izolacija, točnije samoizolacija je sastavni dio moje svakodnevnice. Atelje u kojem slikam, modeliram i stvaram nova djela, mjesto je gdje u samoći osluškujući svoje misli izražavam svoju kreativnost. S obzirom na takav životni ritam, trenutna situacija nije me dočekala nespremnu pa se ništa značajno nije promijenilo u mojem dosadašnjem dnevnom ritmu. Suprug i ja smo otvoreno razgovarali s djecom o trenutnoj situaciji u kojoj se svi nalazimo. Kroz razgovor i diskusiju prihvatili su objašnjenja te smo zajednički osmislili novi dnevni ritam. Imamo prvašića čiji je dio dnevnih obaveza vezan uz školu i školske obaveze, dok ostatak dana provodimo osmišljavajući što kreativniji sadržaj. Stan je pretvoren u dječiji atelje, njihovi crteži prostiru se po cijelom stanu kao i trenutno izrađene skulpture od folije. Primjerice, s kćeri izrađujem, šijem krpene lutke, što nju posebno raduje, a osim kreativnog izražavanja tu je i kvalitetno zajedničko provedeno vrijeme. Osim zajedničkih kreativnih aktivnosti, vrijeme provodimo pripremajući vrlo raznolike obroke, a ostatak vremena trudimo se provesti u prirodi- priča Nina, koja je u ostanku doma otkrila i dosad nepoznate prednosti- ima konačno vremena za stvari koje je vječno odgađala. Uz dobro razrađen dnevni raspored - online škola, igra, edukacija pa druženje, tu su i rituali kojih se ni ona ni njezin suprug nisu odrekli-on je strastveni plivač koji ne propušta uobičajenu dnevnu rutu, a ona svakodnevno odlazi u atelje.

Potres u svakom smislu

Zagrebački potres, iako je kao dijete Grada na neki način već pripremljena na to, ipak ih je dobro zdrmao.
"Dobro nas je prodrmao, u svakom pogledu. Sva sreća da su djeca spavala pa nisu vidjela moj zastrasujuć i uspaničen izraz lica...ako se nečega bojim to je potres, rekla bih prvenstveno iz razloga nemoći i nespremnosti kada se dogodi. Svako malo nešto protrese, ali mi koji smo iz Dubrovnika te”lagane” potrese i ne osjetimo" - smije se Nina. -U stanu u kojem živimo nema značajne materijalne štete osim pokoje pukotine na zidu koje sam već iskoristila za crtež. Stan u centru grada koji iznajmljujemo
je poprilično oštećen, kao i većina zgrada u samom centru. Gotovo svaki zid ima neko oštećenje, no eto podloge za mural! Bitno je da smo živi i zdravi..."
Nema kod Nine ne znam što ću raditi, njezini su dani, pa i mjeseci unaprijed dobro popunjeni, tako je i ove godine, bez obzira na sve, očito je umjetnost jedina na neki način uspjela preživjeti. "Radim na novom ciklusu slika i s obzirom na povećani opseg potražnje mojih radova, proširila sam svoj tim i prepustila stručnim osobama upravljanje karijerom, prvenstveno tehnički dio, marketinški dio, te segmente koji obuhvaćaju kontaktiranje s klijentima, galerijama. Tako smo trenutno u pregovorima oko nekih novih projekata na globalnoj sceni, no o tome više kada dođe vrijeme izvedbe" - priča Nina koju u Gradu vidimo obično ljeti, kad i obavezno priredi izložbu, a tako planira i ovo ljeto, u nadi da će doputovati bez potrebe za propusnicama.