Početak adventskih svečanosti iz godine u godinu, poguran potrošačkim navikama koje "reklamiranje" Božića i Nove godine pomiču sve dalje i dalje, varira, piše Slobodna Dalmacija.
Danas su širom svijeta, pa i kod nas, gradovi i sela okićeni već iza Dušnog dana, a kupovanje darova je ritual koji je zamijenio nekadašnje običaje kojih se, međutim, nije zgorega prisjetiti jer, uostalom, tradicijsku kulturu čine shvatljivom i onima koji su rođeni u doba dominantnog interneta.
Običaji su se nekad prenosili bez pomoći googlea, TV-a i mobilnih aplikacija što, dakako, ne znači da su bili ni pametniji ni manje pametni, ali... Trajali su stoljećima.
Sveti Toma goni prajca doma
Adventske su svečanosti nekad počinjale s dva danas gotovo zaboravljena blagdana – Svetim Andrijom i Svetom Barbarom, nastavljale su se Svetim Nikolom i Svetom Lucijom, potom Svetim Tomom - Sveti Toma, goni prajca doma! - da bi svoj vrhunac imale na Badnjak i Božić te išle svome kraju na ‘mali Božić‘, odnosno Novu godinu, te bi bile okončane na Tri kralja.
Tradicionalno, advent počinje prve nedjelje nakon Svetog Andrije koji se slavi 30. studenoga, a uz toga sveca veže se neobičan običaj proricanja sudbine i to one – ljubavne.
Naime, smatralo se da "Sveti Andre sijede brade", znade koji će prosac u vrijeme advenskih dana zaprositi koju djevojku, a djevojke, znatiželjne kao što samo mladi znaju biti, pokušavale su na vrlo različite načine od Svetog Andrije "izvući" tu dragocjenu informaciju.
Osiguranje novog buđenja
- Božićni običaji u godišnjim običajima prate prirodne cikluse, tako da se ti dani, ili čak dio mjeseca studenoga i cijeli mjesec prosinac, vezuju uz zimski solsticij i početak agrarne godine - zapisao je dr. sc. Silvio Braica, ravnatelj Etnografskog muzeja u Splitu u svome radu koji se bavi upravo božićnim običajima.
- Uostalom, proslavljanje početka agrarne godine nije ekskluzivitet kršćanstva i moderne zapadne civilizacije jer su razne vjere, kulture i civilizacije u povijesti slavile tu prirodnu pojavu. Cilj obilježavanja bio je magijsko, ritualno ili religijsko osiguranje nanovog buđenja prirode. Kojim pričama ili mitovima je ispričana priča o nanovom rođenju obično nekoga antropomorfnog bića, pitanje je religije, vjere ili mitologije određene civilizacije.
Kako pogoditi koji će momak isprositi neku djevojku? Ritual je precizan, premda od mjesta do mjesta raznolik. Dan uoči samog blagdana djevojke su morale postiti, odnosno ne jesti niti piti apsolutno ništa, a tek bi uvečer prije spavanja smjele pojesti tri zrna pšenice i popiti žlicu vode.
Hodanje po remenu
Ispod jastuka morale staviti ‘nešto muško‘ - britvu, zrcalo, češalj, čak su i muške gaće dolazile u obzir. Vjerovale su da će u svom prvom snu moći ugledati budućeg zaručnika. U nekim krajevima su djevojke do kreveta dolazile na vrhovima prstiju, pažljivo hodajući po muškom remenu ili su trebale prespavati ispod ljestvi koje su obično znale stajati u kuhinji i omogućavale prolaz na tavan gdje se spavalo.
Proricati se moglo i uz pomoć jabuke, odnosno njezine oguljene kore. Djevojke su nastojale skinuti koru s jabuke u jednom komadu tako da od nje dobiju dužu traku. Tako dobivenu traku prebacivale bi preko glave, iza sebe, a zatim bi po izgledu te trake uvijene na podu pokušavale iščitati neko slovo.
To slovo trebalo je biti početno slovo imena njihova budućeg zaručnika. Dakako, za ovakvo gatanje cura je morala biti makar pismena, a to i nije bio čest slučaj u starim vremenima.
Ipak, da bi sutradan bile sigurne da je tako pridobivena informacija "pouzdana", trebala je momka koji joj je "suđen" tri puta udariti prutom. Tako bi valjda i dotični postao svjesan da je Sveti Andrija baš njega izabrao za rečenu djevojku.
Gatanje ljubavne sudbine zabilježeno je uz Svetog Andriju, ne samo na obali i u dalmatinskom zaleđu, nego i na sjeveru Hrvatske, ali je bilo vrlo rašireno i među pravoslavnim kršćanima, koji istog sveca slave s 14 dana "zakašnjenja" zbog razlika u kalendaru.
11 papirića s imenima
Tako je ostalo zabilježeno i slijedeće - u noći uoči Svetog Andrije, apostola i brata Svetog Petra, pod jastuk treba staviti 11 papirića s ispisanim muškim imenima na svakom od njih, osim na jednome koji treba ostati prazan. Ujutro nasumice treba izvući jedan papirić – ako je prazan, jasno, od udaje barem u narednih godinu dana nema ništa.
Gatanje može biti i kolektivno pa se u tom slučaju više djevojaka okupi oko stola, uzmu se neprozirne čaše ili lončići, u svaku se ubaci nešto iz slijedećeg asortimana - luk, kruh, sol, šećer, prsten, novčić, a u jednu se posudu ulije voda.
Tada djevojke biraju čaše ne znajući što je u kojoj. Međutim, "zna se" da kapula obećava suze, kruh blagostanje, sol nevolje, prsten vjenčanje, novčić bogatstvo, šećer zabavu, a voda je nedvojben predznak trudnoće.
Ima i bizarnije i, rekli bismo, opasnije metode - u noći uoči Svetog Andrije treba izaći van iz kuće i pitati za ime prvog prolaznika koji naiđe, ponajbolje stranca, jer on je, kao, neutralan. Kako se zove on, zvat će se tako i budući muž znatiželjne djevojke.
Pitaj boga koliko se cura smrzlo čekajući prolaznika u hladnim noćima pred Svetog Andriju. I koliko je prolaznika bilo dovoljno dobrodušno da bez određenih "protuusluga" puste curu da se vrati u kuću živa i netaknuta.
Prvi posjetitelj na Svetu Barbaru
I s blagdanom svete Barbare koji se slavi 4. prosinca povezani su neki adventski običaji. U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama. Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U nekim krajevima odrežu na blagdan sv. Barbare grančicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. U mnogim primorskim gradovima isto se radilo i za Svetu Luciju i to se zvalo božićna grana na koju su se vješale figurice od tijesta.
Jedan od rasprostranjenijih običaja, bio je običaj polaženika, poležaja, položaja, položajnika, položara. Riječ je o prvom posjetitelju koji ujutro na blagdan Svete Barbare dođe u kuću. U Konavlima se vjerovalo da ako prvi gost bude muški, tada će i prvorođeno dijete u toj kući biti muško. U nekim krajevima Slavonije i u sjevernoj Hrvatskoj obično su muška djeca išla položajiti, a domaćice bi ih darivale.
Iako je u većini krajeva bilo poželjno da u kuću prvo uđe muškarac, ponegdje je u Slavoniji zabilježeno da su se žene ljutile ako bi muškarac prvi ušao, jer je to bio znak da će te godine biti više pijetlova nego kokoši. A kokoši su korisnije...
Barbara je bila posebno omiljena u krajevima povezanim s rudarstvom, a kako je rudarstvo, za razliku od prije kad je predstavljalo iznimno važnu gospodarsku granu, danas gotovo marginalno, tako je Sveta Barbara, zaštitnica rudara, gotovo pala u zaborav.