Među ljepšim spolom često slovi kao najzgodniji dubrovački političar, a njegovi nastupi za govornicom Gradskog vijeća uvijek su vatreni i prate se s pozornošću – on je čelnik dubrovačkog SDP-a Jadran Barač, čovjek odrastao u sportu koji se ne namjerava opustiti ni u ovo pandemijsko vrijeme. Ni njemu ne treba organizirano vježbanje u zatvorenome, pa ga korona nije mogla spriječiti u omiljenom opuštanju. Izbori su blizu, a on je spreman za utrku.
- Odrastao sam u sportu, i umalo sam mu se potpuno i profesionalno posvetio. Fakultetske obaveze zapravo su me u tome spriječile, ali mi nije žao, morao sam birati, a profesionalni sport uzima svo vrijeme" - priča nam Barač koji je karate zavolio još kao dijete. Borilačke vještine su specifične kao sport, jer zahtijevaju iznimnu mentalnu disciplinu.
Filozofija samokontrole
"Kod karatea, koji je zapravo beskontaktni sport, ali i u svim borilačkim vještinama, potrebna je iznimna samokontrola. Ne možete vi sad od živaca izgubiti kontrolu i nesportski se ponašati, ni na treningu, ni na natjecanjima, jer to se kažnjava i to momentalno. Morali smo biti uredni, pripremljeni, dolaziti na vrijeme i odrađivati i treninge i natjecanja strogo po pravilima, inače se i za najmanje opuštanje i pogrešku koja pokazuje zapravo nedisciplinu, žestoko kažnjavalo. Isključenje s treninga ili natjecanja nikome ne bi dobro sjelo, i tako se isprofiliraju oni koji se ozbiljno bave sportom. Tako je, čini mi se, i u životu, disciplina, samokontrola, promišljanje, u svemu..." - kaže nam ovaj mladi vođa dubrovačke oporbe, koji voli kombinirati razne vježbe kako bi održao i formu i mišiće u ovo ograničavajuće vrijeme.
"Radim brojne vježbe na spravama uz teren u Gospinu polju – trčim, radim zgibove, čučnjeve i razne vježbe s girjom koje su zapravo kombinacija vježbi snage i kardiovaskularnih vježbi. I to sve u serijama, skupim otprilike 45 minuta do sat vremena i to je dovoljno" - zaključuje Barač.
Oduvijek je u sportu pa zna što i kako treba vježbati kako bi tijelo održavao zdravim, izdržljivim i snažnim, zbog čega vježba otprilike dva do tri puta tjedno, a nerijetko mu se u tome kroz igru pridruži i sin nakon vrtića. Nositelj je crnog pojasa u karateu što nije za zafrkanciju, ali ne u smislu 'prebijanja protivnika', već kao dokaz discipline i uma i tijela.
"Vježbanje nije samo važno zbog zdravlja i estetike, ono daje i psihičku potporu i podiže razinu samopouzdanja, jer vi sebi postavite neki cilj, na primjer, odradit ću toliko i toliko vježbi tog tipa, i jednom kad odradite vježbanje, vi ste ispunili cilj, zadovoljniji ste sobom. Nije tajna da vježbanje podiže raspoloženje, iz istih razloga, a kad je čovjek zadovoljan, i druge stvari u životu i poslu obavlja lakše i bolje".
Sve je lakše nakon vježbe
Kodeks ponašanja u sportu je možda i najbitnija stavka, ali – je li tako i u politici?
"U politici se uvijek nadmećemo argumentima i stavovima, to i je i poanta jednog takvog foruma poput Gradskog vijeća, ljudi su nas izabrali da na najbolji način rješavamo raznorazne probleme i zapravo ih zastupamo najkvalitetnije što možemo. Naravno, i tu postoji doza samokontrole i discipline, ali u politici, za razliku od sporta, nekad treba malo i zagrmjeti. Teme nekad zahtijevaju oštriju retoriku, osobito kad vas netko pokušava diskreditirati, bitno se vratiti na ono najvažnije – temu, problem i moguće rješenje koje se u Vijeću ne postiže nikako nego raspravom i dogovorom svih sudionika. I da, nekad možda to građanima zvuči oštrije, ali zapravo, ono što ljude najviše odbija jest ta lažna fasada i licemjerje, a poanta je da ljudi vide emociju, da znaju da se na pravi način hvatamo ukoštac s problemima, i da nam je zaista stalo do njih. Međutim, ono što je za mene najgore je lažna sloga, podržavanje nečega u što ne vjeruješ, zbog osobnih interesa i političkih bodova. To poništava i samu ulogu politike" - kaže Barač koji se, upravo nakon takvih dana, oštrih rasprava koje znaju itekako potrajati, opušta vježbanjem. Da se nije toliko vezao uz karate, bavio bi se plivanjem ili tenisom, a ni momčadski sportovi nisu mu mrski.
"Plivanje je također poseban sport, plivaš nekako sam protiv sebe, pomičeš vlastite granice, a ujedno je i opuštajuće, možeš nekako odlutati u tome. Sviđa mi se i tenis, nekako je gentlemanski, fin sport, koji, znam po svom neslavnom iskustvu, daje od malih nogu posebne vještine i kontrolu."
Bolje vježbat' nego sastančit'!
"Jednom sam zaigrao s jednom djevojčicom koja trenira od malena, misleći, ja sam ipak veliki, i mogu ja to. Mislio sam – ajde, bit ćemo ravnopravni, ali ona me je vrlo brzo i bez napora jednostavno samljela! Eto! " ispričao nam je Jadran, koji bi, bez obzira na teški poraz, rado opet zaigrao tenis. Vježbanje i rekreacija u njegovoj su obitelji oduvijek prisutni pa mu nitko ne prigovara što bi taj sat-dva mogao možda iskoristiti nešto drugačije.
"Upravo zbog toga što sam oduvijek u sportu svi podržavaju rekreaciju. Otac mi često stoput kaže ma ajde se malo opusti, otrči, odvježbaj, nemoj stalno po tim sastancima! A i on često odvede mog sina na kakvu rekreativnu aktivnost. Supruga me apsolutno podržava, mislim da joj je draže da me nema tih par sati nego da sam zapušten i van forme. Žene su tu vrlo poštene, iskrene i realne, za pripadnice ljepšeg spola stvar je jasna po pitanju muškaraca - osim dobrog fizičkog izgleda kod kojeg se vidi da se čovjek održava u svakom smislu, tu mora biti još i koktel dobrih osobina i gentlemanskih manira, sposobnost rješavanja svakojakih problema i dilema, disciplina u načinu života...ima tu svega, a one sve to cijene."
Hoće li između ostaloga, zbog toga u kampanji popustiti s vježbanjem ili ga intenzivirati?
- Možda ću čak i pojačati vježbe, iako sam u odličnoj formi, jer i fizička i mentalna snaga u vremenima intenzivnih događanja svakako će mi trebati!".