Danas je u Splitu svečano proslavljena velika stvar, koja zaslužuje gromki pljesak, proglašenje splitske Knjižnice Marka Marulića - najboljom u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.
Veliki je to kompliment za Split, za sve zaljubljenike u pisanu riječ, a posebno za vrijednu ravnateljicu Grozdanu Ribičić koja apsolutno, svakim svojim projektom, pokazuje s koliko duše i ljubavi radi svoj posao.
Tim povodom, nakon svečanosti održane u koncertnoj dvorani Hrvatskoga doma u Tončićevoj ulici, posjetilo se Knjižnicu Dalmatinu, novi poetsko-glazbenoi odjel sa Spomen sobom Ljube Stipišića Delmate i privatnom knjižnicom Jakše Fiamenga, koja se nalazi na adresi Zagrebačka 4.
Ondje je Gibonni, govoreći o svom ocu, koji je većini uvijek bio pomalo "misteriozni zaljubljenik u verse i glasove", s ispričanim anegdotama prisnažio tom dojmu o beskompromisnom zaljubljeniku u "pivanje i pivače".
Splitski glazbenik želio je istaknuti i svoj stav da to što je u konačnici došlo do realizacije ovog knjižničkog odjela u čast dvojice dalmatinskih bardova niti najmanje nije - slučajnost.
Pa je Gibo rado i srčano s okupljenima podijalio neka svoja sjećanja na oca i događaje i ljude koji su prethodili svemu:
"Ljubo dolazi doma cili sritan, da je naša idealnu formu! Da je to 14 pivača. Znači, više nego klapa, da je moćniji akord, da može dobit više na dinamici, a da nije zbor. Da opet ostanu identideti svih tih vokala, da se svi čuju. Mislin da tu noć nije ni spava, koliko se veselija sljedećim probama.
Došle sljedeće probe, vratija se Ljubo totalno depresivan, pokisal... Da je bila neka utakmica, da su njega dva pivača zamolila da mogu li ranije ić, da ne bi ostali do kraja probe. I onda in je on reka: Ako odete sad, ne morate se više nikad vratit!
I sad, nakon par godina, ja san oženija ćer od ovog jednog šta je otiša!" - ispričao je Gibo uz gromoglasni smijeh svih okupljenih, pa nastavio
"Ja san kasnije puno priča s mojin puncen o svemu tome, on je i dalje bija zaljubljen u Ljubu. Reka mi je: Slušaj, falija san, ali Hajduk je Hajduk... I ja san ga sve razumija...
I Ljubo je njega volija, govorija bi da mater nije rodila dva-tri puta na svitu takvog drugog tenora.! I sad punac i ja šetamo po Komiži i on mene upozna sa Jakšom Fiamengom. Sve je išlo tome da se stvari spoje. Ništa nije slučajno...
Isto tako, imali smo jednog plavookog momka koji je 1982., 83. organizira koncerte demo bendovima u splitskom Tehničko-omladinskom klubu Tok, koji je sada u vlasništvu Vatikana. Prije se tamo sviralo i otkrivalo prve ljubavi... I sad, tog plavookog momka sam upoznao službeno puno godina kasnije u Galeriji Meštrović, on je bija Andro Krstulović Opara.
I sad, on dođe na vlast, i ja mu kažem: Znaš da niko u gradu nema spomen sobe, ni Zdenko (Runjić), ni Smoje, ni Ljubo... i kako je on čovik od knjige, on je to prihvatija. A iza njega je doša na vlast drugi čovik od knjige, i on je ima ženu koja je vodila stranku Pametno, a šta rade pametne žene u slobodno vrime... slušaju Gibonnija!" - poentirao je Gibo kako je na koncu došlo do realizacije ovog projekta, mangupski tapšući gradonačelnika Puljka po ramenu.
Na koncu je rekao i ovo:
"Ja bi se zahvalija svima koji su u životu Ljubi ili Jakši dali čašu vode, a kamoli da smo došli do ovoga, da smo ih ovde udomili sve te Ljubine knjige i pisme, jer, na koncu konca, to nisu Ljubine pisme, nego pisme od naših predaka... Sritan san šta je sve vodilo jedno drugome i da smo došli do ovoga.
A poznajući Ljubu, skužajte ja san ga poznava ipak nešto bolje nego vi, mogu van reć, ovo je sigurno iznad svih njegovih očekivanja..." - zaključio je Gibonni, uz emotivni pljesak svih okupljenih.