IVICA MASLAĆ ‘ZARAŽEN‘ JE VINILOM Najveći strah mi je da mi žena nakon smrti ne proda ploče po cijeni po kojoj sam rekao da sam ih kupio!

Kad uđete u stan Ivice Maslaća u Župi, prvo što ćete zamijetiti niz je polica s uredno poslaganim gramofonskim pločama. I dvije papige nimfe koje se natječu u letovima po kući, a ljubimice su njegove supruge Karoline.

Ona samo simpatično prevrće očima dok Ivica priča o svojoj ljubavi prema gramofonskim pločama. A da nije bilo muzike, možda se ni njih dvoje nikad ne bi upoznali. Sudbonosni se susret, naime, dogodio na koncertu Iron Maidena prije ohoho godina. Danas su ponosni roditelji dvoje odrasle djece i 'baba i đed' dvoje unučadi, od čijih nestašnih prstića Ivica revno skriva svoje ploče i stripove, koje skuplja jednakom strašću.

'Zaraženi' vinilom

- Znate koji je najveći strah jednog ljubitelja gramofonskih ploča? Da mu žena, iza njegove smrti, ne proda ploče po cijeni po kojoj je rekao da ih je kupio! – nasmijava nas Ivica.

U kući obitelji Maslać zatekli smo i Nikšu Ipšića i Nikolu Lazarevića, još dvojicu suosnivača Udruge dubrovačkih ljubitelja gramofonskih ploča ili DU 33/45, koja je u osnivanju. Četvrti suosnivač je Tonći Biočić, koji nije mogao doći na druženje. Udrugu osnivaju u cilju promicanja slušanja gramofonskih ploča koje je odavno zamrlo, naglašava naš domaćin.

Za Nikšu i Ivicu ljubav prema vinilu nekako je razumljiva jer pripadaju generaciji koja je odrasla uz gramofon, dok je za Nikolu, kojemu je 27 godina, ta činjenica neobična. Za sve je, kako kaže, 'kriva' njegova majka koja je čuvala neke svoje ploče, on se zainteresirao za njih, kupio gramofon i... Povratka više nije bilo. Danas je strastveni kolekcionar, a raduje da je jako puno mladih zainteresirano za učlanjenje u udrugu jer su jednako, kao i naši sugovornici, 'zaraženi' vinilom.

Od metala do Splitskog festivala

Ivica i Nikša tijekom svog su odrastanja, kao i svi rođeni sedamdesetih, prošli sve faze razvoja nosača zvuka, od gramofona i kazeta, do CD-ova i MP3 playera. Krug se zadnjih godina zatvorio i svijet se pomalo vraća počecima i gramofonu, kaže Nikša.

Ivica dodaje da je taj trend uočljiv zadnjih 13 godina, te da se prošle godine prodalo više ploča nego CD-ova. Ni gramofoni nisu tako skupi – odličan i novi gramofon može se kupiti za 500 eura, a polovan i za 100. Treba, naravno, znati što se kupuje.
Kazete nijednom od njih nikad nisu 'sjele', cijeni ih samo Nikola koji neke još rado ubaci u kazetofon i posluša. Ali zvuk gramofonske ploče ništa ne može nadmašiti, složit će se trojac, pa i ako poneka od njih povremeno i zapucketa – to joj samo daje dodatnu draž.

Zanimljivo je da sva trojica slušaju sve glazbene žanrove, ali naravno da svaki od njih ima omiljene pravce. Tako Ivica obožava heavy metal i rock, Nikša punk rock, a Nikola folklornu glazbu.

- Od malih nogu slušala se muzika u mene u kući, naravno s gramofona – prisjeća se 48-godišnji Ivica. – Krenulo se sa Splitskim festivalima, Milom Hrnićem, Terezom, Tomislavom Ivčićem... Sve do metala – smije se.

Ivica je, inače, ponosni vlasnik svake gramofonske ploče sa Splitskih festivala, od 1968. do 1994. Između tih 50-tak ploča, nedostaje mu samo jedna iz 1977. godine, kada je izašla Večer zabavnih melodija i Večer šansone, a ovu potonju još traži. Od tih pedesetak ploča, pola ih je za simboličnu cijenu kupio od čovjeka iz Makarske, čiji je dundo bio službeni fotograf Splitskog festivala i nogometnog kluba 'Hajduk'.

Iako je cijeli život okupiran glazbom, nikad nije naučio svirati neki instrument, što mu je žao. Ali nikad nije kasno, posebno sad kad sa suprugom ne može obilaziti koncerte poznatih heavy metal i rock bendova, što im je zajednička strast. Uz kolekciju ploča sa Splitskih festivala, najdraža mu je ploča 'Sudbina' kultnog dubrovačkog benda Crna Udovica, čije koncerte on i Karolina nikad nisu propuštali. Kolika je ta ljubav prema pločama, opisuje Ivica kad se prisjeća svoje narudžbe ploča iz Makarske. Čovjek ih je zamotao u deset kartona jer je unutra ipak bilo veliko blago, smije se Ivica, a za njih tako svakako i jest. Ploče, od kojih su neke i starije od 50 godina, nevjerojatno su dobro očuvane - ljudi jako paze na njih, što ga uvijek iznova fascinira, kaže Ivica.

I 45-godišnji Nikša cijeli je život zaljubljen u muziku. Kao klinac je, kaže, svirao i u nekim bendovima, a kasnije radio u CD shopovima. Ponosni je vlasnik barem 50 ploča 'Ramonesa', koje ne bi dao, nema tih para. Voli i reggae, koji je stvoren za uživanje u ljetu, a zadnje tri godine, otkad su on i supruga Mia roditelji malog Vilija, puno sluša i dječje pjesmice, kaže s osmijehom.

- Davno sam počeo kupovati ploče, pa kazete, pa CD-ove, koji su jedno vrijeme bili na prvom mjestu. Onda su izašli iz đira pa sam se ponovo vratio pločama – kaže Nikša, koji danas, kad mu se ukaže prilika, radi u klubovima i na domaćim i stranim svadbama kao DJ. Želja im je s udrugom potaknuti slušanje muzike s ploča, pa i organizirati sajmove koji ne bi bili ograničeni samo na gramofonske ploče. Imaju i svoju facebook stranicu – Dubrovnik Vinyl Lovers.

Nikola tu strast za gramofonskim pločama objašnjava cijelim audiovizualnim doživljajem ploče, jer pogotovo starija izdanja imaju zanimljive ilustracije i popratne fotografije, a dosta ih je imalo i velike postere, pa i ulaznice za koncerte koje se i danas mogu iskoristiti. Pored strasti za ploče, intenzivno se bavi foklornom glazbom i svira u KUD-u Marko Marojica, a odnedavno surađuje i s Linđom.

A kako nabavljaju ploče?

- Kupujemo ih u specijaliziranim trgovinama, ali takvih nema u Dubrovniku, najbliža je u Splitu. Jedna ploča košta od 140 do 200 kuna, kažu naši sugovornici. Stare se po oglasnicima mogu naći i za 10 kuna, pa i u second hand shopu u Zagrebu.

- Ova ploča Crne Udovice koju imam rijetka je i skupa, a čovjek koji mi ju je poklonio, platio ju je 20 kuna. Taj se baš 'prešao' jer vrijedi barem 100 eura – smije se Ivica. Treba dobro poznavati tržište i ono što se nudi, a za to im dobro posluži aplikacija Discogs, na kojoj se sve može saznati o raznim nosačima zvuka. Tako je i Nikola uspio kupiti ploču benda 'The Smiths' za tri puta manje novca nego uistinu vrijedi.

- Nekad imate sreće, a nekad i ne – smiju se naši sugovornici, jer su i sami znali biti 'preveslani'.

S udrugom imaju namjeru okupljati ljude svih generacija, jer kad spoje sve svoje kolekcije, mogu zadovoljiti svačije uši, od 7 do 77 godina, s osmijehom su najavili na rastanku.