Populacija na planetu nezaustavljivo raste. Za manje od sto godina čovječanstvo će iscrpiti sve resurse i nestati s lica Zemlje, pa ga žurno treba prepoloviti. Ima li boljeg načina od umjetno proizvedenog virusa koji će potamaniti polovicu stanovništva i spriječiti sveopće uništenje? Ta je 'genocidna' tematika u središtu radnje 'Inferna', treće ekranizacije romana američkog hit spisatelja Dana Browna o avanturama harvardskog profesora i simbolista Roberta Langdona.
Langdona ponovno tumači hollywoodski miljenik Tom Hanks, a junakov je zadatak riješiti zagonetku 'ostavštine' američkog milijardera Bertranda Zobrista (Ben Foster) koji je prije samoubojstva negdje sakrio smrtnosni virus. Langdon u potragu za patogenom kreće uz pomoć liječnice Sienne Brooks (Felicity Jones), prelazeći u bondovskoj maniri lokacije od renesansne Firenze preko Venecije do Aja Sofije u Istanbulu. Profesora i pratiteljicu na putu progone agenti Svjetske zdravstvene organizacije (tko bi rekao da WHO ima udarne timove) i brojni neimenovani mračnjaci mutne motivacije.
Prilično konfuznom iznošenju fabule pridonosi redateljski pristup Rona Howarda koji frenetičnom izmjenom krupnih i širokih kadrova želi postići dinamiku, što mu baš i ne uspijeva. Profilacija likova i zaplet dodatan su balast. Lov na virus kroz rješenje enigme Danteovih krugova pakla tek je usputno spomenut, a trebao je biti u središtu radnje. Odmaže i pretjerano inzistiranje na univerzalnoj humanosti. Jeste li se spremni položiti život za spas čovječanstva? Volite li ljude dovoljno da ih izbavite od masovne pogibije, a da oni nisu ni svjesni vaše žrtve? Pitanja zvuče poput floskule u naše vrijeme asimetričnih ratova, no takav je Brown. Idealist i pisac koji je površno poigravanje s nasljeđem renesanse i katoličanstva pretvorio u unosan biznis.
Nakon preseljenja Brownova bestsellera 'Da Vincijeva kod' i 'Anđeli i demoni' na filmska platna, 'Inferno' je trebao dati novi zamah franšizi, no očekivanja su ipak bila pretjerana. 'Inferno' iliti 'Pakao' osim standardno kvalitetne role Toma Hanksa ne donosi nikakvu novu dodanu vrijednost. U brzoj izmjeni akcijskih scena publika ne stigne dohvatiti suštinu. Natruhe romanse Langdona i dr Elizabert (Sidse B. Knudsen) iz WHO-a više su nakalemljene nego uvjerljive, baš kao i prelazak dobroćudne dr Sienne 'na mračnu stranu'. Posebne kritike zavređuje završna scena lova na staklenku s virusom, za koju je junaci doslovce bore rukama i nogama. I još rone na dah da pritisnu gumbić za deaktivaciju. Ako je i za spas ljudske vrste, previše je. Katkad je neke književne naslove bolje ostaviti gdje spadaju, u biblioteci ili na tabletu. U protivnom dobivate hibrid koji umjesto zebnje izaziva podsmijeh.