Oskarovcu Benu Afflecku režija se uvukla pod kožu, ali i dalje voli glumiti. U gangsterskoj drami Zakon noći povezao je svoje dvije ljubavi s produkcijom koju supotpisuje s Leonardom DiCaprijom, producentom dubrovačkog Robina Hooda. Rezultat? Solidan film o prohibiciji i inim porocima iz doba Velike depresije.
Affleck je u klasični američki žanr zakoračio četiri godine nakon uspjeha Arga, eksplozivnog trilera o spašavanju američkih talaca u Iranu 1979., gdje je glumio, režirao i pokupio Akademijin kipić za najbolji film godine. Teško je da će sa Zakonom noći ponoviti takav trijumf, no barem će ostati zapamćen po ulozi odmetnika u usponu koji duboko u sebi ne želi biti kriminalac.
Kao predložak filmu o gangsteru irskih korijena Joeu Coughlinu, Affleck je odabrao roman američkog autora Dennisa Lehanea. Nakon Mistične rijeke i Shutter Islanda, ekranizacija trećeg Lehaneova romana nije toliko bremenita skrivenim značenjima. Više je tu riječ o dnevničkom zapisu života sitnog delinkventa i veterana Prvog svjetskog rata koji po povratku s francuskog ratišta ustaje protiv domaćih društvenih regula. Affleckov Coughlin sin je bostonskog policijskog kapetana (Brendan Gleeson), no to ga ne priječi da uroni u bezakonje sve dok ne dođe pod okrilje šefa irskog podzemlja Alberta Whitea (Robert Glenister). Joe se upušta u vezu s Whiteovom ljubavnicom Emmom (Sienna Miller) i zbog toga zamalo izgubi glavu.
Kad izbjegne smrt, mijenja stranu i postaje pouzdanik Whiteova glavnog rivala, talijanskog kapa Masa Pescatorea (Remo Girone). Padrone Joea šalje u Tampu gdje ovaj izgradi carstvo na krijumčarenju ruma i oženi se Kubankom Gracielom (Zoe Saldana). Joeove planove za proširenje biznisa na kockarnice remeti lunatik iz Ku Klux Klana (Matthew Mayer). Taj je izgrednik šogor korumpiranog lokalnog šerifa (Chris Cooper), čija kći (Ella Fanning), ovisnica i bivša prostitutka, postaje fanatična propovjednica koja narod odvraća od hazarda.
Želi li preživjeti, Joe mora počistiti konkurenciju na svim razinama, pa radi stvari zbog kojih se kasnije osjeća kao šljam. Affleckov lik portretiran je kao slojevit 'outlaw', suštinski dobar čovjek kojega okolnosti guraju u zločin i neizbježne osobne gubitke. Radnja filma je pregledna i lako ju je pratiti, iako redatelju očito teško sve njezine komponente držati na okupu. Oko Joea se plete čitav mozaik sporednih likova i podradnji koje se za dvosatnog trajanja radnje ne uspiju kvalitetno razviti, što raspršuje fabulu. Ima tu i žanrovskih odstupanja koja će nekima zasmetati, ali ipak neće pokvariti konačan dojam.
Kad oljuštite slojeve nasilja, jurnjave i puškaranja bez kojih nema prave gangsterske drame, Zakon noći pokazat će se prvenstveno kao film emocije. Bezuvjetna očinska ljubav za djecu s greškom, Joeova rasna osvještenost, manipulacije za spas vlastite kože i povjerenje među prijateljima (Joe i njegov kompanjon digić Dion), sve to je stalo u priču koja završava slutnjom Drugog svjetskog rata i kraja nostalgične ere švercanja alkohola u SAD-u.
