StoryEditorOCM
ZabavaZABILJEŽENA LJEPOTA |

DRAMATIČNA I POETIČNA SLIKOVNICA Grad, Lokrum, Sveti Andrija, Srđ u bojama sutona, između nemirnog neba i samozatajnog mora

Piše Dv
3. lipnja 2020. - 21:38
Proteklih dana svjedočimo ekstremnim i munjevitim promjenama vremena. Čas dominira sunce, čas zapuše vjetar, čas nam je vruće, čas tražimo nešto da pokrijemo leđa zbog hladnoće... Nikako da se nađemo na jednoj ravni s prirodom. Vremenske prilike kao da još nisu odlučile, sramežljivo prilaze ljetu, koketiraju s njim, ali onda, iznebuha, ponašaju se 'proljetno' te nam zaustave sve 'vlakove sanjarenja' o skorom početku ljetnih radosti.

Kao i sve što postoji na ovome svijetu, tako i ovakve amplitude imaju svoju estetiku, a ljepote meteoroloških pojava najpreciznije se daju ovjekovječiti objektivom. Napravio je to Zvonimir Barišin koji je svoje objektive usmjerio prema Gradu, Lokrumu, Svetom Andriji, plaži Banje, Srđu, pučini... Grad mu je vojnovićevski uzvratio, koprena nostalgije prekrila je zidine, krovove, ulice... Sunce kao da se ukliještilo između samozatajnog mora i nemirnog neba, a Grad je zapao u kontemplaciju.

Dramatičnost i poetičnost ugnijezdile su se u ovim fotografijama koje podsjećaju na oblake iznad praznih pučina na Courbetovim radovima, a igra oblaka i svjetla kao da je svedena na potez kista velikog Turnera...  Sve to završava prikazima Grada noću, kad se prirodna svjetla tron samo naizgled prepuštaju bumbetama, velikim, malim, srednjim, vanjskim, unutarnjim...
 
Ne pada noć, noć raste iz neke tamne vode
u dan, u dan, sve dok mu ne dopusti da ode...

 
Upravo je to o podrijetlu noći zapisao Luko Paljetak. I pulsira tako Grad. Još uvijek pomalo ošamućen od korone. Ali, koliko-toliko imun na sve napasti koje mu žele omamiti tijelo i narušiti sklad.
08. studeni 2024 03:55