- Osjećam prije svega veliku zahvalnost. Već sama nominacija mi je bila sasvim dovoljna i njoj sam se jako veselila. Iako nisam očekivala, naravno da sam presretna što sam osvojila Porin, koji će mi biti veliki poticaj za daljnji rad. Žao mi je što nisam mogla sve to uživo doživjeti, a pogotovo druženje s kolegama. Zbog okolnosti ga nisam još proslavila kako treba, ali ima vrimena, još uvijek čekam da mi se slegnu dojmovi - kaže nam pjevačica.
Da vam je netko prije tri godine rekao da ćete dobiti Porin, rekli biste mu - što?
- Imam osjećaj da mi je netko prije rekao pola scenarija koji mi se dogodio u zadnje tri godine na glazbenoj sceni, kazala bih mu: Ma, nema šanse! Počevši od toga da će mi taj Splitski festival okrenuti život naopačke, da ću imati i svoj prvi album, a još za njega dobiti i Porin? Ne mogu biti sretnija ni ponosnija na cijeli svoj tim koji je vjerovao u mene i što smo zajedno došli do svega ovoga danas, na čemu sam beskrajno zahvalna.
Album “Ćiribu-ćiriba” mnogima je odmah “ušao u uho”, a poznato je da imate gomilu obožavatelja među mlađom publikom. To, doduše, i ne začuđuje s obzirom na vašu umiljatu pojavu, mekani glas, ali i činjenicu da ste vi i glazbena pedagoginja. Planirate li u budućnosti pomiriti te dvije profesije nekakvom glazbenom slikovnicom, albumom za djecu ili pak nečim trećim?
- Nisam o tome nikad razmišljala, ali drago mi je da su djeca tako prihvatila moje pjesme i mene. I ja sam odrastala uz glazbu i dandanas slušam svoje omiljene pjevače/ice iz djetinjstva i njihove pjesme.
Nekoć ste se bavili i manekenstvom; imate li još nekih poslovnih ambicija koje biste željeli ostvariti?
- Modeling mi je više bio srednjoškolski hobi, a dobila sam priliku nositi reviju na Paris Fashion Weeku, iako sam bila manja za glavu od ostalih cura. Iskreno, nisam se nikad vidjela u tome, a danas mi je neugodno pozirati na snimanjima. Zanima me dosta toga, ali glazba me ipak najviše zaokupila i u tome baš najviše guštam, još od malih nogu.
Već na promociji albuma prvijenca dalo se naslutiti da on sigurno neće proći nezapaženo; okupili ste brojne glazbenike, a sada je vaš trud i prigodno nagrađen... Gotovo tri godine od kada ste se dali u glazbene vode prošle su prebrzo, kakvi su budući planovi?
- Bila je to stvarno noć za pamćenje. Drago mi je da su me prijatelji i kolege podržali na mojoj promociji, naravno da mi to puno znači. Ova situacija s koronom svakako me zaustavila, pogotovo nas glazbenike i sve ljude koji žive od javnih okupljanja. Zbog toga nemam prevelikih planova za iduće razdoblje jer ne znam kako će se sve odvijati, ali već sam danima u studiju i radimo na novoj pjesmi, eksperimentiramo na novijem zvuku i jedva čekam podijeliti to sa svima.
Po čemu ćete najviše pamtiti posljednja dva mjeseca - čemu ste se najviše posvetili i kako provodite ovo sad vrijeme kada se stvari koliko-toliko vraćaju u normalu?
- Čini mi se da sam zadnja dva mjeseca posvetila radu na sebi i iskoristila svaki dan maksimalno koliko sam mogla. Iskreno, to je normalni način mog života kada nisam na putu, tako da mi nije teško palo. Guštala sam u šetnjama, kuhanju, isprobavanju recepata, vježbanju, ali i vježbanju klavira, učila sam španjolski, pogledala hrpu dobrih serija... Jedino što mi je falila moja obitelj koju još nisam vidjela, i to od siječnja, ali i kontakt s publikom i koncerti. Kad se to vrati u normalu, nitko sretniji od mene.
‘JEDVA ČEKAM NA BINU’
Za svoj prvi koncert nakon korona-krize mnogi razmišljaju o nekom iznenađenju za publiku, kako vi zamišljate svoj prvi izlazak na stage nakon duže stanke?
- Bit će to dobar osjećaj bez posebnih iznenađenja, uvjerena sam. Ne sanjarim previše, ali jedva čekam stati na binu.
Nastupili ste uz Franku Batelić kao predgrupa Riti Ori. Kada bi vam se opet pružila slična prilika, uz koju biste glazbenu zvijezdu voljeli nastupiti?
- Ima puno izvođača koje obožavam, slušam i cijenim, ali kad sam pročitala ovo pitanje, prva mi je pala na pamet P!nk. Ona mi je jedna od najdražih pjevačica pa bih rado voljela ići na njezin koncert.
Jednom ste rekli da volite duete i da biste rado snimili jedan s prijateljicom Mijom Dimšić. Što se čeka?
- Nas dvije o tome smo davno razgovarale, kao i naši timovi, ali nismo uspjele uskladiti “tajming” da jednoj i drugoj to odgovara pa na kraju nismo to još realizirale. Mislim da se za duet prvo treba dogoditi pjesma pa onda odraditi ostalo... Naravno da je veliki gušt dijeliti pjesmu s nekim, ali bitno je da se obje strane u tome nađu.
Ljeto je na vratima, kada će odmor na Korčuli doći na red?
- Odbrojavam dane na kalendaru! Ljeto je inače moje omiljeno godišnje doba i volim ga najviše provoditi na otoku.
Često ste putovali sa svojom prijateljicom Hanom Huljić. Planirate li i gdje novo putovanje?
- Trenutačno ne planiramo ništa, ali nema većega gušta od putovanja s prijateljicama.
Posao vas često spaja s metropolom; stojite li još iza one izjavice da se ne možete zamisliti u vezi s purgerom jer ste vi ipak jedna Dalmatinka...?
- Ha, ha, to sam valjda izjavila u nekom od prvih intervjua. Ma nemam ništa protiv i ne dijelim ljude po tome, samo previše volim ovaj naš mentalitet. Što se tiče Zagreba, posao mi je vezan uz njega i često sam gore, pogotovo zimi, i volim tu promjenu što nisam stalno na istome mjestu. Isto tako, ne mogu vam opisati koliko volim život u Splitu, klimu, ljude, način života, sve! Tako da mislim da je idealno dok živim na toj vagi, na relaciji Zagreb - Split.