Božo Vrećo, glazbenik rođen prije 39 godina u Foči, koji će 13. ožujka nastupiti u Zagrebu, otkriva da mu obožavateljice poklanjaju antikvitete te da se unatoč brojnim koncertima i dalje bavi svojom strukom - arheologijom, piše Gloria.hr.
Može li se išta usporediti s uzbuđenjem izlaska pred publiku?
- Ne. To je vrlo posebna predanost i osjećaj iskazivanja najveće ljubavi i poštovanja publici koji nadilazi usporedbu i s čim drugim. Ushićenje i vrisak popraćen aplauzom pri dolasku na scenu otvara portal među nama, koji je opipljiv i vrlo taktilan. U njemu postajemo jedno srce i jedna duša koja pjeva i biva opjevana. Ta neprocjenjiva sinergija i osjećaj su - božanski!
Koji su vaši rituali uoči koncerta?
- Pomolim se i posvetim svaki koncert Bogu kome sve dugujemo: i dar i trenutak, i emocije i čula, i to što jesmo i to što tek postajemo. To je molitva zahvalnosti, poniznosti i slavlja onoga koji zna što je najbolje za svakoga od nas.
Kako održavate glas?
- Živim bez poroka, jedem puno đumbira i redovito tretiram glasnice toplom vodom s kaduljom i morskom soli.
Što vam obožavateljice najčešće poklanjaju?
- Antikvitete, rijetke predmete i knjige stare stoljećima, predmete koji su pripadali njima dragim ljudima. Doživljavaju me kao arhivara prošlosti u čijim rukama ti predmeti oživljavaju i ispredaju mi priče koje bilježim u svojim pjesmama.
Po čemu pamtite svoj prvi koncert?
- Po metamorfozi. Tada sam napustio čahuru straha i nesigurnosti te poput leptira raširio krila i započeo svoj let.
Koje je najneobičnije mjesto na kojem ste nastupili?
- Platforma na planinskom jezeru u španjolskim Pirinejima. Nastupio sam u pratnji dva flamenco glazbenika, a oko nas voda i ljudi s fenjerima u ruci kao roj krijesnica u ljetnoj noći. Nezaboravno i prekrasno!
Imate li svog najdražeg glazbenika?
- To je kompozitor Arvo Part.
Koje je vaše omiljeno mjesto u Sarajevu?
- Čajdžinica Franz&Sophie.
Jeste li ikad razmišljali o preseljenju izvan BiH?
- Ne. Zasad sam tu i lijepo mi je.
Što je za vas sevdah?
- Ispovijest duše koja gorko jeca. Moj cijeli život, i krik i šapat, i smiraj misli i uspavanka, i jecaj i žal, i nada i čežnja, i ljubav i bol... To je glas iskrenog srca koje se ne libi voljeti i zato iz ljubavi pjeva o ljubavi.
Koje su vam je najdraže sevdalinke?
- "Omere prvo gledanje" i "Mila majko, podigni me malko", a od mojih sevdah pjesama to su "Ko li noćas miluje ti kosu" i "Lejlija".
Koji glazbeni žanrovi su na vašoj glazbenoj listi?
- Puno jazza, klasike, tradicionalne, te world musica. Jazz me čini ispunjenim i koncentriranim dok čitam i putujem, a u zadnje vrijeme slušam Itamara Borochova i Cécile McLorin Salvant.
Planirate li veliku feštu za 40. rođendan 18. listopada?
- Da. Proslavit ću ga sa svojom publikom u Americi, jer ću tada biti na turneji po Kanadi i Sjedinjenim Državama.
Što ste najvažnije naučili na studiju arheologije, koju ste magistrirali u Beogradu?
- Da je zapravo sevdah moje najveće arheološko otkriće. Ali i dalje radim kao suradnik na arheološkim istraživanjima koliko mi to obaveze i koncertne aktivnosti dozvoljavaju.
Kako ste si financirali studij?
- Zahvaljujući umjetnosti. Uglavnom sam slikao, mnogo više nego danas.
Možete li zamisliti dan bez mobitela i računala?
- Da. Mogu zamisliti dan i bez hrane, i bez vode, a kamoli telefona i računala, što su banalnosti.
Što vas može izbaciti iz takta?
- Ništa i nitko, jer su moje samokontrola i vjera u sebe jače od svih slabosti. No, zli ljudi i nadobudni egoisti uvijek me podsjete na važnu lekciju da se držim što dalje od njih.
A rasplakati?
- Iskrenost, dobrota, ljubav, davanje, pogled u kojem iščitavam tugu prošlih života, zagrljaj dragih osoba, djetinja radost iščekivanja, majčin osmijeh!
Kako održavate kondiciju?
- Vježbam svako jutro i ne jedem gluposti.
Što prvo primijetite na ženama?
- I na ženama i na muškarcima primijetim oči, odvažnost, gard, gestikuliranje, stil, strpljivost i odnos prema drugima. Uz auru ljubavi koju posjeduju ili ne te dozu ljudskosti i dobrote. Instinkt me rijetko prevari.
Što ste najluđe učinili zbog ljubavi?
- Priznao je. To je najluđe i najdivnije što možete učiniti kad je ljubav u pitanju - predati joj se i priznati je voljenoj osobi.
Na što vam nije žao potrošiti novac?
- Na pomaganje drugima.
Čega je najviše u vašoj garderobi?
- Haljine su potpune vladarice mog ormara.
Koji kućanski poslovi vam najteže padaju?
- Niti jedan. Sitne obavim sam, a za krupnije imam svoj tim, jer sam toliko rijetko doma da se uglavnom samo prepakiram i idem dalje. Ali stan uvijek mora biti besprijekorno čist i mirisan.
Imate li neostvarenih privatnih i profesionalnih snova?
- Ne. Uglavnom se svi moji snovi ostvaruju jer su realni i proizlaze iz zalaganja i posvećenosti svemu što radim i jesam, pa neka tako i ostane.
Kako komentirate strah i zazor od transrodnih osoba u konzervativnom dijelu javnosti?
- Ne komentiram ga, nego ignoriram. Ignoriram zapravo cijeli konzervativni sistem, njihova pravila, postavke, mjerila, ograničenja i norme, koje za mene ne važe i nikad neće. Živim slobodno bez konzervativnih okova, jer se jedino tako mogu nadvladati učmalost i primitivizam koji se oslanjaju na kolektivnu glupost.