'Varaš ga, ne ostavljaš ga' predstava je s kojom je hrvatska glumica, satiričarka, stand up komišarka, ljubiteljica pjevanja i slikanja, a i spisateljica nastupila u dubrovačkom teatru u sklopu dana frankofonije i oduševila domaću publiku koja je se uželjela.
Već u prvih par rečenica sa susjednih stolova prilazili su ljudi s pitanjima koliko traje predstava i mogu li se s njom slikati, što dovoljno govori koliko je omiljena, jer uvijek i bezrezervno progovara o životu u našim krajevima, i kroz smijeh otvara male prozore kroz koje se iščitava jedan tipičan život. Arijana Čulina je zaista žena koja zna šta sve žena triba znat o ovin ali i o onin stvarima.
A meni niko ni fala!
-Ljubavni život šansonjera, poput Edith Piaf je bio buran, radila je šta hoće, s kin hoće i kad hoće, pa kad nas dvije na sceni to prepričavamo jedna kaže tako, a druga odgovara – e a ja živim kako drugi hoće, a meni nitko ni fala! I to je neka srž, ta domaća interpretacija, interakcija i na sceni i s publikom, zbog koje sve ovo i radim" - priča nam Arijana koja sve svoje predstave uglavnom piše sama.
U angažmanu u splitskom HNK upravo igra dvije predstave, 'U malu je uša đava' i '55 kvadrata', a da ne idu suze od svake njene uloge pokazuju i nagrade za film 'Ne gledaj mi u pijat', ozbiljne i staložene žene. Sama je, kaže nam, potpuno drugačija, jednostavna, uvijek s nečim zaokupljena i duhovita.
Prva njezina knjiga 'Šta svaka žena triba znat o onim stvarima' bila je hit, a i ostalih sedam koje su iza nje uslijedila ništa manje nisu obožavane od čitatelja pa ih, kaže, ni nema u novim izdanjima, a 'sama sam za to kriva jer sam se posvetila nekim drugim stvarima'.
-Sad će deveta knjiga, zove se 'Pet minuta', sad bi trebala ići u izdavanje. Tih pet minuta se često koristi kroz život, evo me za pet minuta, ili kad nešto propustiš pa ti kažu e da si došla prije pet minuta, kad netko hoće otići onda mu kažu aj sidi još pet minuta, pet do podne i tako te neke poštapalice koje nam čine život. Iden ubit oko jedno pet minuta, pa pet minuta slave i tako sam napisala knjigu pet minuta. U međuvremenu sam radila izložbu slika, pa kad završim slikat' pišem, kad to završi glumim, pjevam i vrtim se u tom jednom lijepom začaranom krugu, jedno bez drugog ne može ali opet je to sve umjetnost. Oduvijek sam bila takva, prije mi je to bio problem, a dosad sam navikla, pa ovim svime drugim širim vidike."
Uloga žene danas ista je kao i prije samo smo se zeznule s tom emancipacijom, priča Arijana.
-Zašto toliko toga radimo u životu? Što je muškarac nesposobniji žena je sposobnija, da on nije takav ona isto ne bi bila takva, vjerojatno bi uživala na nekom kruzeru. Pogledajte ove žene oligarha, nijedna nije takva! A mi smo ove što su raznovrsnije, nešto im na drugoj strani ne štima, mi smo se borile za tu emancipaciju i da još uza sve to kuvamo, peremo, imamo dicu i tako. Ima puno tog stand upa i u ovoj predstavi."
Evo me za pet minuta!
Dugo nije bila u Gradu i volim mu se vratiti kad god stigne, što postaje sve rjeđe, za što opet krivi svoju raštrkanost i zauzetost na brojnim različitim projektima.
-Ovdje mi je stvarno prelijepo, volim doći u Dubrovnik. Čovik se navikne na svoje pa ne zna cijeniti što ima. Triba malo poć u svit. Letila sam jednom s ljudima koji su upravo išli na boat show i čula razgovor, ajde fala bogu da se malo maknemo ovde ništa ne valja, vraćala sam se s njima, opet avionom i čula potpuno drugačiju priču. Pogle ti ovog mora, neba, pa da sam osta još koji dan umro bi od gladi, jesi vidio spizu kakva je bože sačuvaj, od onog vremena užas, nisam ništa ija sedam dana odma ću zvat ženu da mi skuva šalšu.... Tako je to, treba se maknut da počneš cijenit ono gdje jesi."
Predstavu 'Varaš ga, ne ostavljaš ga' je također napisala sama, uz stand up i zabavu pjeva i 16 šansona na francuskom, i baš zato što sve sama piše i izvodi kaže, nizašto nema vremena. Disco baba još je jedna hit predstava koju je napisala i koju igra, s kojom se nada doći i u Dubrovnik, a tema je nama najdraža-običan život i sve njegove ludosti.
-Disco baba priča je kako je ženama zabranjeno ostarit' da ih ne bace ka' staro gvožđe, kaže da je neka postala DJ u kasnim godinama i da joj je uzor bila Tina Turner koja je kasno krenula u karijeru, ali i o djeci koja neće do 40. godine da se isele iz roditeljskog doma, ma o svemu. Glazba je protkana kroz predstavu na jedan humorističan način. Imam još puno toga ali ne smim sve reć'!"
Ozbiljne uloge igra ali ih ne piše. Tvrdi da to nije ona, dok je satira dovoljno teška da je čovjek mora shvatiti smrtno ozbiljno da bi je mogao prebaciti na smijeh.
-U mojim predstavama kad čovjek izađe iz teatra ne smi ništa mislit, jer ako misliš ili nisi ima šta shvatit ili ti nije dobro objašnjeno. Toliko ljudi danas moraju mislit, o svemu, o računima, da stvarno ne bi trebalo kad izađu iz teatra razbijat glavu šta je pisac htio reći. Ne mora predstava nužno biti zabavna, ali ga mora kao gledatelja kupiti, zaokupiti mu čula. Satira je teška i moraš je ozbiljno shvati't pa je onda okrenut na smješno'. Diplomirala sam na Brechtu, igrala sam ozbiljnih uloga, ali ih ne pišem'.. Imam svoj stil. Netko će reći, probaj. Kad je netko jednom jednom glumcu rekao, ti si uvijek isti, ovaj mu je odgovorio: Ok ali znam one koji nisu ni različiti. Ljudi me tako percipiraju, to hoće od mene, ja igram za publiku, ne za sebe. U isto vrijeme to i mene veseli, godinama treba da slikar, pisac i glumac nađe svoj pečat pa sad ne znam zašto bi ga minja. Razni umjetnici bave se različitim žanrovima. Ja sam to što jesam."
Van Goge
S 19 godina zaigrala je Arijana u jednoj od i sad najomiljenijih serija na našim prostorima 'Đekna još nije umrla, a ka' će, ne zna se', i to ulogu kćeri Radosava i Ljeposave, Milijanu zvanu Mišur.
-Imala sam 19 pa 21 godinu kad sam igrala Milijanu, bila sam tad još na akademiji i drago mi je da se te stvari pamte, a takvih je serija u ta vremena zaista bilo puno. Kad sam igrala u sapunicama otkrila sam jednu stvar, koliko uložiš truda toliko imaš, ja sam to za sapunicu naučila ujutro zaboravila uvečer, a onda imaš klasičnu predstavu radiš je tri mjeseca i to se negdje pohrani u tebi. Postajem malo starija generacija, a imam taj mladi duh. Ali jedno vrijeme sam, u doba glamura putovanja i snimanja, pretjerala sa svime pa mi je počelo stradavati i zdravlje i onda sam morala stat'."
I tad je slučajno, jer joj se to svidjelo, pa je poželjela probati, otkrila slikanje i sve blagodati koje idu s njim.
-Došla sam na neku slikarsku koloniju to je bija šou program, svi su govorili ma šta je ova došla, a ja sam pitala -a šta ja ne bi mogla šarat s vama, pa što ima veze, pa ili će valjat ili neće, i svima bi preporučila da probaju što hoće, baš me briga šta mi se svi smiju, ako čovjeka veseli! I svaki od njih bi mi davao sugestije, a onda sam odlučila da neću nego ću sama i sretna sam s time. Imala sam i veliku izložbu ovog ljeta u Muzeju grada Splita i super je to prošlo pogotovo s portretima poznatih domaćih i stranih glumaca. Nikad nisam niti ću reći da sam slikarica, ja samo slikam, nisam Van Gogh nego Van Goge. Svatko ima pravo probati, para da je umjetnost kazneno djelo, pa šta ti sad pivaš, pa pišeš, pa slikaš... Pa šta te briga!"