Narodna predaja govori da je starija konavoska, spominje se još daleke 1580. godine, ali ni primorska zelena menestra puno ne zaostaje. Omiljena zimska jela u Konavlima i Dubrovačkom primorju samo su naizgled ista, a o razlikama pitamo upućene, Iva Muja iz Agroturizma Konavle i Mata Katičića iz Seoskog turizma Katičić.
Mujo kaže kako se kod njih za izradu ovog specijaliteta koristi više različitih vrsta mesa, redom domaće sušeno na ognjištima i soljeno na tradicijski način. Sastojci su štuk od pršuta, komadi pancete, sušene svinjske glave, kobasice pripremljene uoči Božića, kaštradina...
- Mi koristimo i više vrsta kupusa. Uz raštan, tu su verza i bijeli kupus i, naravno, krtola – otkriva nam Mujo tajnu dobrog zalogaja koji se kad je kupus posrijedi, smatra on, može iznijeti i u postocima:
- U Konavlima je u menestri nekih 70 posto raštana, a 30 posto verze i bijelog kupusa – dodaje naš sugovornik i primijećuje kako se konavoske od primorske menestre razlikuje i po tome što se u drugoj za aromu koristi tzv. prijetop ili loj.
Primorac Mato Katičić iz OPG-a Smokovljani ističe pak kako su njegovi sumještani u prošlosti zelenu menestru nazivali i ‘kupus pod mrsno‘, a u odnosu na konavosku menestru razlike su brojne:
- Kod nas se koristi takozvani bijeli kupus, režemo ‘sredice‘ umjesto listova, a u Konavljana je onaj modri kupus raštan što se grana. Kod njih je i kuhana kobasica redovito sastojak zelene menestre, a mi mislimo da je domaće kobasice šteta kuhati, u nas one idu na gradele ili ih režemo na komade kao hladni narezak. U Konavlima u menestru idu i svinjska glava, vilice, panceta, a kod nas bravetina – uspoređuje Katičić i napominje kako u hladnu vodu Primorci dodaju maslinova ulja da kupus unutra bude ukusniji. U jelo ide samo jedna vrsta kupusa, domaći raštan. Meso se kuha sat do dva, pa se skuhano izvadi iz lonca u zdjelu. Kada voda nanovo prokuha ubaci se kupus koji se kuha otprilike desetak minuta kako se ne bi raspao.
Kod serviranja nijanse su manje izražene, jelo se servira toplo, mesni dio posluži se na pladnju, a kupus obično u dubokoj zdjeli s malo tekućine. Stručnjaci za pripremu ove slane delicije nadaju se da će ona uskoro osvanuti na popisu nematerijalne UNESCO-ove zaštićene baštine. U međuvremenu se u božićno doba redovito konzumira na konavoskim OPG-ovima, a u sklopu manifestacije Mirisi Božića u Konavlima.
Prvi spomen zelene menestre povezuje se s djelom „Malahna komedija od pira“ renesansnog dubrovačkog autoa Antuna Bratosaljića Sasina. Mjesto radnje je Mali Ston 16. stoljeća, a tema gozba na blagdan Sv. Antuna Pustinjaka.