Suša, visoke temperature i nedostatak vlage ugrožavaju proizvodnju povrća u dalmatinskim vrtovima.
Plus 40 stupnjeva, koliko se mjeri po Dalmaciji, negativno utječe na povrće zasađeno u povrtnjacima za osobne potrebe, ali i na intenzivnu proizvodnju povrća kakvu imamo u dolini Neretve. Bez obzira koliko zalijevali, a vlaga je nužna za opstanak biljke po ovako visokim temperaturama, biljke su doživjele takozvani temperaturni šok, pojašnjavaju nam stručnjaci agronomi.
Vidljive posljedice suše su zakržljale pomidore, paprike, krastavci, blitva... Jako je slaba kondicija biljke, zelena boja prelazi u žućkastu, opadaju cvjetovi i tek zametnuti plodovi. Plodovi prisilno zrijaju, što se posebno može vidjeti kod poma. Nisu to više onako crvene i jedre pome, već po sebi imaju smeđe mrlje takozvane ožegotine, općenito je slabija kvaliteta plodova dok je biljka podložna različitim bolestima pa u konačnici i sušenju.
Svako povrće ima svoj faktor
Stoga je nužno zalijevanje povrća, ali treba znati kako jer rajčice vole jedan način zalijevanja, paprike drugi, a krastavci treći.
Ipak, svima je zajedničko da se zalijevanje provodi jako kasno navečer ili rano ujutro kada se i zemlja i biljka malo ohlade od dnevne žege. Poljoprivredni znalci kažu da postoji više metoda navodnjavanja. To su, primjerice, navodnjavanje kroz brazde, brazdom, sustavom kap po kap, rasprskivačiam ili u malim vrtovima kod hobista jednostavno s kantom takozvanom poljevačom s posebnim nastavkom.
Brazde su najviše u primjeni, ali one zahtijevaju malo više fizičkog rada. Naime, biljke se moraju zaogrnuti motikom ili posebnim motokultivatorom takozvanom jaračicom, Tako korijen biljke dolazi u dublje slojeve zemlje, a i stvara se kanal kroz koji se pušta voda između biljaka. Ova metoda se primjenjuje kod pomidora, krastavaca, paprika, fažola, krumpira i drugog povrća zasađenog u redove. Jednostavno se uzme crijevo i nisko se pusti na zemlju, a kada voda ispuni brazdu prebacuje se dalje. Ako je potrebno, može se i ponoviti od početka.
Drugi način je sustav kap na kap. Riječ je o nešto skupljoj varijanti jer treba kupiti posebna crijeva za vodu i manžetne kojima se sustav zakači. Premda je ovaj način u startu nešto skuplji, u konačnici je najisplativiji jer štedi vodu, koja ili je skupa ili je u područjima dalmatinske Zagore nema.
Rasprskivači se primjenjuju u posebnim slučajevima, primjerice kod zalijevanja travnjaka, blitve, kupusnjača svih vrsta, rotkvice, peršina, celera ili povrća koje se sije u ravan. Rasprskivači nisu pogodni za zalijevanje pomidora, paprika, krastavaca, tikvica jer na plodovima i listovima ostavljaju ožegotine. Od kapi na površini listova nastaju ožegotine kao i različite virusne i bakterijske biljne bolesti.
Ni vrela, ni prehladna voda
Stručnjaci agronomi s kojima smo razgovarali naglašavaju da kod zalijevanja biljaka treba izbjegavati najtoplije dijelove dana i biljke zalijevati kasno navečer, ne prije 22 sata ili ako je ikako moguće rano ujutro. obavljati zalijevanje rano ujutro ili uvečer kad Sunce zalazi.
Voda za zalijevanje ne smije biti vrela, pregrijana, a ne bi smjela biti ni prehladna jer će korijen biljke i biljka doživjeti temperaturni šok.
Idealno bi bilo kad bi se voda za zalijevanje mogla ostaviti u nekom spremniku u hladovini i takvom odstajalom vodom zalijevati vrtove. Ali to je rijetkost u slučaju hobista i malih proizvođača, je spremnike za vodu imaju uglavnom oni koji se bave plasteničkom proizvodnjom povrća.
Pomidorama treba velika količina vode, u vrijeme ekstremnih vrućina, baš kako je to ovih dana u Dalmaciji, mogla bi se zalijevati i ujutro i kasno navečer.
Oni koji imaju plastenike prije zalijevanja trebali bi ih dobro prozračiti. Najvažnije za pomidore je da voda ne smije biti hladna. Tu se misli prvenstveno na vodu iz bunara i bušotina. Isto vrijedi i za paprike i krastavce koji imaju plitak korijen, pa bi ih trebalo zalijevati sustavom kap na kap.