IMOTSKA KRAJINA - PODRUČJE SOCIJALNIH DRAMA MLADIH OBITELJI ‘Nas petero pola godine živi od samo 2400 kuna’

Ima primjera u Imotskom, ali i po mnogim mjestima Imotske krajine, da je po dvoje-troje članova obitelji u kratkom razdoblju ostalo bez posla i primanja. Većinom su te obitelji samozatajne i ponosne te vrlo teško govore o svom statusu.

Pa i kad im je potrebna hitna pomoć, da bi mogli preživjeti, to čine u tišini i bez nekih komentara. Troje članova jedne obitelji u Glavini Donjoj kod Imotskog radi u imotskoj tvornici trikotaže “Trimot”, u kojoj od travnja nisu primili plaću. Stanje je, kažu nam, toliko teško da ni sami ne znaju izlaz.

- Nemojte, molim vas, s našim imenima u javnost, ne želimo da nas sažalijevaju, ali vjerujte da obitelji ne možemo više objašnjavati kako se nema. Proživljavamo pravu golgotu - kažu supružnici iz spomenute obitelji.

Njih troje u travnju je primilo svega po 800 kuna od plaće, a to znači ukupno 2400 kuna. S peteročlanom obitelji izdržati pola godine s toliko kuna uistinu je pravo umijeće.

Za imotsku socijalu godišnje četiri milijuna kuna

- Jest, mi smo svjesni da socijalna slika u Imotskom nije blistava. Treba spomenuti da i naš proračun, za razliku od prije nekoliko godina, nije na visini kakvu smo očekivali.

Prvenstveno stoga što su se mnoge tvrtke ugasile, a ne možemo naplaćivati ni komunalnu naknadu. Ipak, i pored svih tih nevolja, na prvo mjesto stavili smo taj socijalni moment.

Tako smo svim studentima i učenicima osnovnih škola osigurali besplatan prijevoz, odvojili smo milijun kuna za hitne socijalne slučajeve i tu zadaću obavljamo svaki dan, jer na moja vrata svakodnevno zakuca po nekoliko onih kojima je u pitanju gola egzistencija.

Također, plaćamo udžbenike, uskačemo u slučajevima adaptacije ili popravka stambenih objekata socijalno ugroženima.

Oko četiri milijuna kuna odvajamo za socijalu - riječi su imotskoga gradonačelnika Ante Đuzela. Voditelj Crvenog križa u Imotskom Darko Karin je među najupućenijima u sve otužniju socijalnu sliku Imotskog i njegova susjedstva.

- Svjesni smo vrlo ozbiljne socijalne situacije. Prikupljamo najčešće obuću i odjeću od sugrađana i dajemo ih onima kojima treba, pa i odnosimo u mjesto odakle nas zovu. No, mislim da je došlo vrijeme kada ćemo morati razmišljati i o donošenju hrane za pojedine teško ugrožene građane, posebno u našim selima i posebno starim osobama, koje se većinom same brinu o sebi.

Planiramo dogovor s većim tvrtkama, poput “Konzuma”, ali i s vlasnicima hotela da nam moguće viškove hrane ostavljaju kako bismo ih usmjeravali prema najugroženijima - veli nam Karin.

Upravo je ova najava voditelja Crvenog križa vrlo znakovita, jer ima obitelji kojima je osnovna briga da se mogu prehraniti. Solidarnost s takvima trebala bi biti svakodnevna.