Bivša makarska primalja pukom je srećom spriječila tragediju, ali u ovom je slučaju bila uljez: ovo je još jedan apsurd hrvatskog zdravstva, pročitajte priču babice koja je od kada ne radi porodila sedmero djece

- Mi ne vraćamo djecu s Hitne, mi im pomažemo da sretno dođu na ovaj svijet – sadržaj je poruke koju nam je poslao dr. Mate Kasalo, voditelj makarske Hitne medicinske pomoći, i koja je stigla u jutarnjim satima u utorak. Potkrijepila ju je slika nasmiješenih aktera i jedno malo slatko uplakano lice.

Baš kako treba biti. Primalja, medicinska sestra i liječnica s Hitne pomoći u Makarskoj sretne su i ponosne što je porod okončan happy endom, a uplakano novorođenče u medicini je jedan od dokaza da je sve u redu. Ako bismo od vas tražili da nađete uljeza na slici, u nekoj normalnoj državi, uz dužno poštovanje medicinskoj sestri koja profesionalno radi svoj posao, to bi ipak bila ona. Naime, za porod su, kako znamo, potrebne liječnica i primalja. Međutim, u našem je slučaju uljez primalja Biljana Šarić. Barem ako pitate sustav.

Po ekipi koja na Markovom trgu kroji naše sudbine, Šarić tu nije potrebna. A zašto je na slici, pitate se. Evo zašto. Zato jer ne mora trudnoća biti komplicirana da bi se pri porodu zakompliciralo, kako je bilo u ovom slučaju, koji se u kasnim večernjim satima pretvorio u dramu. Nećemo pretjerati ako kažemo u bitku za ljudski život, ili dva.



Baš zato savjesni tim s Hitne pomoći, koji, eto, nosi sav teret loše organiziranog sustava i pritiska velikog broja gostiju u gradu čije je zdravstvo srozano do samoga dna, pozvao je Biljanu Šarić, koja je svoj posao, i to ne prvi put, volonterski odradila. Drama je završila sretno, u 23:45 je rođena curica koja je potom odvezena u splitsko rodilište. Koliko je težila beba, to ne znamo. Ambulanta Hitne, kako znamo, nije predviđena za porode, pa, logično, nema vagu za novorođenčad.

Evo što nam je o svemu ispričala Biljana Šarić, koja je stanovnicima Makarskog primorja poznata kao dugogodišnja primalja makarskog rodilišta.

- Mama je bila u panici, pod velikim stresom, i nije baš surađivala, pa je bilo malo napeto. Imala sam takvih slučajeva u svojoj praksi, pa se znam s njima nositi, i na koncu se majka smirila i sretno je na ovaj svijet došla malena curica. Ipak, teško je kad nemaš trudničku knjižicu, nemaš uvid u vođenje trudnoće, nemaš vremena za ići u Split... No, bolje je svakako roditi u ambulanti nego u autu. Naime, žena je bila potpuno spremna za porod i ne možeš s njom u auto – pripovijeda Biljana Šarić koju su kolege s Hitne zvali jer je rodilja imala krvarenje i bila je u stanju šoka.

Sasvim slučajno, nekadašnja makarska primalja zatekla se u tom trenutku par stotina metara od Doma zdravlja, iako živi u Tučepima. Naime, odvela je sina na posao i taman je bila na Kačićevom trgu kad je stigao poziv s Hitne.

- Kao da ih je obasjalo sunce kad sam im to rekla. Naravno, došla bih iz istih stopa i da sam bila doma – kaže Biljana.
Komentiram da je mogla biti i negdje daleko. Ona, naime, odavno ne radi kao primalja u Makarskoj, ne radi otkad je zatvoreno rodilište, i to zbog toga što, kako su rekli, ne udovoljava suvremenim standardima.

Točnije, Biljana službeno ne radi kao primalja. Ali "uskače" i brojne su majke imale korist od njezina iskustva. U svega godinu dana Biljana Šarić, koja je, inače, raspoređena na radno mjesto u Solinu, porodila je sedmero djece.



Troje od njih rođeno je u ambulanti Hitne pomoći, tamo gdje očekujemo da se pruža pomoć unesrećenima, a nemaju ni EKG. Jedna beba rođena je ispred Doma zdravlja u Omišu, a jedna pred vratima Hitne pomoći. Jedno novorođenče na svijet je pak došlo na putu, u Mimicama, a sedmo dijete rođeno izvan rodilišta ove godine, kaže nam Biljana Šarić, na prsa majke privijeno je negdje na putu.

Sve ove bebe rođene su zdrave, majke su isto bile dobro, i sve sj priče, kao i ova posljednja, dramatična, s kojom smo i počeli tekst, dobile happy end.

Šarić podsjeća da ni u sada zatvorenom makarskom rodilištu, u kojem su se rodile tisuće i tisuće djece, nije bilo mortaliteta. Sve su trudnice s medicinskim indikacijama, ako je za tim bilo potrebe, upućivane u Split na vrijeme. Ostale su rađale u Makarskoj.

Dulje od desetljeća djeci iz Makarske ne piše mjesto rođenja Makarska. Većini piše da su rođeni u Splitu, a tog puta do Splita i tamošnjeg rodilišta roditelji će se vjerojatno sjećati cijelog života.

Jedan od zanimljivijih slučajeva je porod ispred omiškog Doma zdravlja, gdje je porod obavljen u autu, a liječnici su se tom prilikom poredali uz ogradu i pljeskali kada je dijete sretno rođeno.



- Njima je to bio doživljaj, bilo im je "wow" da je dijete tu rođeno. Meni je nažalost posljednjih godina takvo što postalo uobičajeno – veli Biljana.

Vraćamo se na posljednji slučaj poroda na makarskoj Hitnoj. Bi li porod možda protekao drugačije da naša sugovornica nije došla u pomoć?

- Kolegica me je zvala jer joj nije bilo svejedno. Kao što bih se nesumnjivo i ja uspaničarila da mi je došao čovjek s infarktom. Moja kolegica bi znala kako postupiti, ja pak s time nemam iskustva. Ona zna kako postupiti unesrećenom u prometnoj, jer je to njen svakodnevni posao, ja ne znam, ali zato znam kako postupiti kada žena treba roditi, znam procijeniti kada žena treba u Split, a kada ne treba – kaže naša sugovornica.

I sada dolazimo do još jednog (tipičnog hrvatskog) paradoksa. Ako paradoks u Hrvatskoj još zaslužuje biti zvan paradoksom, jer je postao dio standarda, dio svakodnevnog života. S jedne je strane primalja potrebna Makarskoj, jer na potezu od Metkovića do Splita, plus Vrgorac i otoci, nema rodilišta. Rodilja se nema gdje pregledati ako je hitan slučaj, niti postoji stručna asistencija i pomoć ako se radi o hitnom slučaju. Ako žena-majka procijeni da bi trebala roditi, a njen liječnik tada ne radi, uputit će se i riskirati da je vrate natrag.



- Baš zato mnoge žene ostanu prespavati kod rodbine ili prijatelja u Splitu, odu čak i u hotel, jer rodilište nema kapacitet da ih primi. Veliki je stres vratiti se doma i strepiti što ćeš kad te opet zaboli i hoćeš li stići na vrijeme. Može se ići auto putem, istina, ali ljeti imamo čep i na ulazu u Split. Što onda?! - pita se Šarić koju žene čak privatno zovu da im bude pratnja na putu do Splita.

Razumljivo, boje se da bi se mogao dogoditi porod i putem. Jer, vidimo, događa se.

Međutim, eto nas na našem paradoksu – primalja koja Makarskoj rivijeri, okolici, otocima, Vrgoračkoj krajini i Metkoviću treba – po sistematizaciji ne može raditi na Hitnoj. Po sistematizaciji, po odluci nekoga na vrhu, Biljana Šarić ne treba Makarskoj, jer ona može raditi samo u ginekološkoj ambulanti, ili u rodilištu. A rodilišta, sjećate se, nema. Imaju ga, međutim, naši susjedi Sinjani, iako su 26 kilometara udaljeni od Splita. A imaju ga, kaže Biljana Šarić, jer su se za njega izborili. Nisu ga dali. No da iz Makarske nema tko lobirati, to je već stara priča.

Uglavnom, kako bi je ipak preraspodijelili u Makarsku, gdje bi radila kao sestra ambulante i gdje bi nakon svoje smjene bila spremna doći na poziv ako se radi o porodu, Biljana Šarić kucala je i na vrata resornog ministarstva, nema komu nije pisala. Njen dopis upućen ministru Kujundžiću “spušten” je na Splitsko-dalmatinsku županiju. Potrebno je samo donijeti uredbu kojom bi se omogućila preraspodjela, pa bi bila zaposlenica Hitne pomoći umjesto Doma zdravlja. U kojem ionako ne radi jer su je premjestili u 80-ak kilometara udaljeni Solin u ginekološku ambulantu.




- Već sam dvije godine na bolovanju jer ne mogu tamo raditi. Radije ću dati otkaz i više nikad ne raditi u zdravstvu. A želim raditi... Spremna sam odraditi i dvije smjene, samo da radim svoj posao tamo gdje me trebaju – kaže Šarić.

Što je s tom uredbom, željeli smo pitati ravnatelja Doma zdravlja dr. Dragomira Petrica, ali, uobičajeno, nije nam se javljao na telefon. Željeli smo pitati župana Blaženka Bobana, no nismo ga dobili na telefon. Željeli smo pitati i gradonačelnika Juru Brkana, ali ni on nam se, kao ni njegovi zamjenici, već stanovito vrijeme ne javlja na telefon, niti odgovaraju na službene upite. Uspjeli smo dobiti samo objašnjenje dr. Marka Rađe, Petriceva zamjenika, koji kaže da zakone kroje u Zagrebu, ne poznavajući stanje na terenu.

Da smo ih dobili na telefon, pitali bismo ih i tko bi bio odgovoran za ijedan izgubljeni život? Tko je kriv što u starom rodilištu prašinu skupljaju aparati za praćenje otkucaja srca djeteta, vaga... Tko je kriv što Biljana Šarić koristi bolovanje, a želi raditi i pomoći u spašavanju života? Ako su uistinu uredba i sistematizacija krivi za to, kako se kažnjavaju pojmovi i papiri? Pa da, nikako! U tome i jest štos, uredba i sistematizacija ne mogu snositi ni odgovornost ni krivnju. I tu je slučaj lako zatvoriti. Život, pak, ne dozvoljava da se tek tako nešto šutne pod tapet. Jer djeca se rađaju...

- O ovom problemu će netko razmisliti dulje od tri minute tek kad se, ako se, dogodi zlo. A onda će biti kasno – zaključuje naša sugovornica te dodaje:

- Sramota je da je došlo vrijeme da žene moraju rađati pod stresom. Svaka žena zaslužuje dostojenstveno roditi svoje dijete, i biti okružena ljudima od povjerenja, kao i nekim bliskim sebi. Ženi bi to trebao biti najsretniji dan u životu, ona bi trebala biti opuštena, radosna, rasterećena, u krugu nekoga svoga i stručne osobe u koju imate povjerenja. A gdje smo mi, na kojem stupnju, da žena upada u šokove jer nema gdje roditi. Ali ona rađa, to je prirodan proces, i sve dok priče završe ovako kao ova posljednja, možemo odahnuti. Pitanje je samo, do kada.