Ono ste što jedete – stara je izreka koja nikada nije izgubila na svojoj točnosti. Ako ne vjerujete, promislite kako se hranite i pogledajte se u zrcalo.
Ne mislimo pri tome samo na višak (ili čak manjak) kilograma, već i na kožu, njenu boju, oči, nokte, kosu…
I ukupan osjećaj u čitavom tijelu. Jesmo li tromi, koliko se teško ustajemo ujutro, koliko nam se spava nakon obroka. Hrana je dio nas, naše gorivo i nešto prema čemu moramo imati jednostavan (i zdrav!) odnos. Ali, najčešće – nemamo.
Tu su – tvrdi m.sc. nutricionizma, Iva Tokić, naša stručnjakinja za prehrambeni dio kampanje „Zdravi i veseli bili“ korijeni svih naših ne samo prekomjernih kilograma već i zdravstvenih problema sa štitnjačom spolnim hormonima, dijabetesom.
- Živimo o vremenu koje obiluje stresom. Previše radimo, nakrcani smo obvezama i sve to nam gomila stres koji na kraju rezultira nedostatkom sna, i posezanjem za brzim obrocima koje najčešće kupujemo vani. O pripremi vlastite hrane neću ni govoriti. Previše smo se počeli oslanjati na fast-food. I sad zbog tog stresa nam se dodatno povećava žudnja za hranom. I onda se dogodi da nam se odjednom stvori velika želja za čokoladom, čipsom ili nečim trećim. A, dokazano je da su takve žudnje povezane s emocijama – tvrdi Iva dodajući kako malo čokolade ipak nije nezdravo, dapače.
- Jedenje čokolade potiče lučenje hormona sreće, ali me se ne zaustavljamo samo na jednoj kockici ili redu. Često pojedemo pola ili cijelu tablu. Takav pristup u kombinaciji s razvojem prehrambene industrije doveo je do toga da jedemo sve više kalorija, i to ih jedemo nesvjesno, brzinski, na vrlo nekvalitetan način. Jedemo, a ne razmišljamo o hrani. A, to je vrlo bitno – pojasnila je Iva, koja, kao i većina njezinih kolegica i kolega baš i ne voli termin dijeta. Evo i zašto.
- Taj nas pojam asocira na nešto rigorozno, neodrživo, a sve što je takvo jednostavno nema smisla. Svima je manje-više poznat „jo-jo efekt“ koji se javlja nakon što u dva mjeseca dođemo do cilja, smršavimo, ali onda to i vratimo. Ponajviše zato što se u tom periodu nakupilo frustracija zbog svega što smo se odrekli, i onda ulazimo u začarani krug prejedanja i izgladnjivanja. A, time naš odnos prema hrani, koji treba biti zdrav i jednostavan, postaje sve lošiji. I pri tome ne mislim na poremećaje kao što su bulimija ili anoreksija. Ne, to može biti i mišljenje da se bojimo kruha koji će nas udebljati, da ne želimo pojesti komadić čokolade od straha da će nam otići u trbuh ili u bedra. To su sve znakovi da netko nema dobar odnos s hranom, da se netko hrane boji i da je veže za stres ili tugu.
A, ta veza (hrane i emocija) nikako nije dobra. I zato je bitno utjecati na emociju i početi gledati na hranu kao na prijatelja, a ne neprijatelja. Kada mi dođu nešto teži slučajevi naslonjeni upravo na vezi hrane i emocija onda redovito uključujem i psihologe u priču, a vrlo često i ja sama znam saslušati svoje klijente, jer do izvora loše prehrane se dolazi u glavi, a ne na pjatu – pojasnila je Iva dodajući kako se ona sama zalaže za „holističko-hedonistički“ pristup prehrani.
- Ne zalažem se za nikakav rigorozan režim prehrane. To jednostavno nije održivo. Ako mi se jede čokolada pojest ću jedan red, komad, a ne pojesti cijelu tablu. Pitanje je zašto to radimo. Što je pozadina toga. Jesu li to emocije, stres… Ako jest nešto od toga, to se treba rješavati. Hrana nam služi da zadovolji naše nutritivne potrebe i nekad naše želje. Ali pretjerivanje nikada nije dobro – zaključila je Iva.