Kriptidi su mitološka bića kojima se bave kriptozoologija i kriptobotanika, a za čije postojanje nema dovoljno dokaza. Među najpoznatijim kriptidima, tvrdi Wikipedija, su Jeti, Bigfoot, čudovište iz Loch Nessa i slični likovi. I Zadar ima svoje kriptide s velikim K. Oni se zovu Čoporkabra, Wendigogo, Mongolski crv smrti, Prvigator, Robert W. Sasquatch i Ogopogo.
Prava imena ne žele otkriti i do kraj inzistiraju na skrivanju "građanskih identiteta". Oni su za njih "nametnuti" kao društveni okovi i ne žele po njima biti prepoznati, iako se među Kriptidima nalaze neka poznata imena hrvatske i zadarske alternativne (glazbene i društvene) scene: od državnih prvaka u slam poeziji do vodećih ljudi pokreta "Živi čovjek", usmjernog na raskidanje svih personalnih odnosa s državom kao društvenom zajednicom i adminstrativnom tvorevinom.
Dogovor je bio da se nađemo u Callegra na Kalelargi. Nije bilo potrebno da dolaze po nas jer nas je zvuk garage rocka koji je prašio iz stare kino dvorane sam navodio. Ulazimo u bivšu kino dvoranu, a dočekuje nas opaka šestorka koja je bila usred probe. Čoporkabra je vokal, Robert W. Sasquatch svira bas, Wendigogo usnu harmoniku i saksofon, Mongolski crv smrti je zadužen za sint i efekte, Ogopogo rastura na bubnju, a Prvigator je na instrumentu Triwave Picogenerator.
Kriptidi su novi bend sa zadarske underground scene, a dodatan povod našem razgovoru je izdavanje njihovog albuma prvijenca za diskografsku kuću "Slušaj najglasnije" legendarnog hrvatskog producenta Zdenka Franjića.
Tko su zapravo Kriptidi i kako su nastali?
- Kriptidi su nastali na ruševini starog benda "Missing link". U jednom trenutku bubnjar je otišao iz benda, a mi smo trebali odlučiti hoćemo li nastaviti nešto ozbiljno ili ćemo svirati samo za sebe kao i inače. Dogodile su se neke rošade, Ogopogo je sjeo za bubanj i krenula je naša improvizacija. Odlučili smo da želimo imati i vokala pa smo pozvali Čoporkabru, koji je odmah pristao. Sve je leglo na svoje mjesto i počeli smo svirati, a to je bilo prije dvije i pol godine, uvode nas Kriptidi u svoje početke.
Njihov prvi album sadrži devet pjesama koje kreiraju suvislu cjelinu. Svaka pjesma ima svoju specifičnu priču i pouku, ali album kao takav nema određeno ime. Zašto?
- Specifičnog imena album nema jer kada ideš dati ime albumu to uglavnom bude po nekoj pjesmi ili nešto slično, a vrlo često ograničavanje imenom može promijeniti pouku koju želiš poslati u cjelini. Nismo željeli da se to dogodi. Svi mi imamo privatna imena, ali u bendu smo uzeli alter ega jer je to nekakva vrsta propitkivanja identiteta. Imaš ljudi koji kažu "ja nisam broj, ja imam ime i prezime". No, mi ih pitamo što je zapravo ime i prezime? To je isto nekakva vrsta oznake samo u pitanju nisu brojevi već slova. Imena nas ne predstavljaju kao takve i nisu bitna, mi se s našim identitetima poigravamo. Imena nam samo služe da bi olakšali komunikaciju kao takvu, složni su Kriptidi.
Glazbu stvaraju zajedničkim snagama, a za tekstove pjesama zadužen je Čoporkabra. Svakodnevnica i stvari koje se događaju oko njih, glavni su im materijal, pa im kritika nije strana.
- Kad bi ljudi znali odakle dolazi inspiracija, svi bi bili kreativni. Jednostavno postoje teme koje su mi bitne i koje me zaokupljaju, o kojima želim nešto reći. Ne da mi se pričati o lijepim i sretnim stvarima jer njih volim živjeti i proživljavati, a o ružnoj i tmurnoj svakodnevnici želimo govoriti. Glavni cilj je da prvo osvjestimo sebe, a onda da dopremo i do drugih ljudi. Sve naše pjesme osobna su priča nekog pojedinca koji živi u našem okruženju. Ono s čime se osoba svakodnevno susreće u životu, ali isto tako i trenuci kad ostane sam. Na primjer, "Andaluzijski pas" je pjesma o cijelom kaosu kada čovjek ostane sam sa svojim mislima, odgovara nam Čoporkabra.
Kriptidi žele poslati poruku i dati konstruktivnu kritiku na prostor, vrijeme i svijet oko sebe. Smatraju da je sve manje angažiranih bendova koji svojim radom ostavljaju neki trag ili potiču promjenu u društvu. Kritika nije osobna, usmjerena ne pojedinca, već na njegov rad. A ako misle da nečiji rad zalužuje opasku, ne libe se to pokazati. Jedna od najeksplicitnijih pjesama na tom tragu zove se "Nadbiskupska".
- Pozabavili smo se temom za koju ne znam da li je na našoj glazbenoj sceni itko progovorio na ovakav način. Tema je pedofilija u crkvi koja je užasna, brutalna i koja se oko nas događa konstantno. Prošle godine u našoj bližoj okolini bila je situacija gdje je jedan svećenik dobio nagradu za životno djelo, a osuđeni je zlostavljač djece i pedofil. Mi smo na to morali reagirati. Ako si svjestan sebe i svijeta u kojem živiš, takve stvari te moraju smetati. Ne znamo ljude koji mogu prolaziti pokraj toga ili sličnih negativnih pojava i ono reći "baš me briga", objašnjavaju dodajući kako je najgora šutnja o takvim i sličnim pojavama.
Zbog toga ustraju na stavu da poruke treba slati. Ljudi se, ističu, često okupe samo na društvenim mrežama, kažu što žele i to je to. I na tome svaka "kritika" ostane, a Kriptidi žele pravu, duboku promjenu.
- Kroz umjetnost imamo mogućnost doprijeti do više ljudi. Teško je očekivati da glazbom možeš napraviti neku veliku promjenu. Ali možeš prvenstveno osvijestiti sebe, a kad staneš pred ljude i počneš govoriti nešto jasno, glasno i eksplicitno, možda oni tada skupe hrabrosti da nešto i poduzmu, zaključuju Kriptidi.
Kako je došlo do suradnje sa Zdenkom Franjićem?
- Zdenko i njegova etiketa "Slučaj najglasnije" su institucija. Svi koji su na alternativnoj sceni znaju za njega jer je on prva nezavisna izdavačka kuća još u vrijeme Jugoslavije, a odavno je prešao granice Balkana i prepoznat je na nivou Europe. Ja sam s njime još prije surađivao na nekim solo projektima pa nam se spontano nametnulo da se baš njemu obratimo za prvi album. Kontaktirali smo ga, njemu se svidjelo i pristao nam je izbaciti prvi album. Jednostavno... – kaže Čoporkabra dodajući kako upravo kreću na mini turneju u sklopu promocije albuma.
Tako 26. siječnja nastupaju u klubu Nigdjezemska u Zadru, 1. veljače su u "BEK-u" u Zagrebu, a 2. veljače u Mariboru u "STOLP 3".
Imaju li Kriptidi planova za budućnost?
- Već imamo materijala za drugi album, ali veselimo se svakom danu šta nam donese i ne pravimo striktne planove. Pjesme i sve oko nas se događa spontano, to nam je na neki način već postao zaštitni znak. Najvažnije je da uživamo u ovome što radimo, super nam je kemija i vibra, a gdje će i kako to ići, ne znamo. To nije ni bitno. Glavno je da zajednički iskomunicramo sve pojedinačne moći nas kriptida i da ih sklopimo u cjelinu koja će imati svoju poruku prema vani. Svatko od nas je na svoj način autentičan i specifičan te tako daje dio sebe, i upravo zbog toga sve ovo funkcionira, zaključuju zadarski "neprirodni elementi".