Miljenko Kokot više ne radi na HTV-u, piše Jutarnji list.
Voditelj i spiker koji je svojim ugodnim i prepoznatljivim glasom obogatio brojne emisije i dokumentarne filmove te postao svojevrsna institucija i jedno od omiljenih imena javne televizije nakon 37 godina rada dao je otkaz. Osim posla promijenio je i adresu stanovanja, pa je od 1. srpnja, postao građanin Zadra, grada u kojem sada već nekoliko tjedana živi sa suprugom Emilijom Kokić i njihovim psom Mimom, šest godina starom crnom ruskom terijerkom.
- Da, napravio sam veliku promjenu, ali ja sam o životu na moru maštao još kao dječak - govori 57-godišnji Zagrepčanin koji nam priča kako je more zavolio od malih nogu.
- Plakao sam kao klinac kad bi se s roditeljima vraćao kući u Zagreb s Jadrana, a kada su sagradili vikendicu u Zagorju, gnjavio sam ih jer umjesto toga nisu napravili vikendicu negdje na moru - prisjeća se Kokot, koji je već neko vrijeme osjećao da ga posao na HTV-u više ne ispunjava i ne veseli.
Emilija i on mnogo su o svemu tome razgovarali, a još prije mnogo godina počeli su maštati o tome da će jednog dana živjeti negdje na moru. Onda su ovog proljeća odlučili svoje snove pretvoriti u javu. Kokot je s HRT-a otišao bez povišenih tonova ili ružnih riječi, naprosto je, kaže, došlo vrijeme da ode i preseli u Zadar. Zašto baš Zadar?
- Prvo zato jer je to grad moje Emilije. Ali, možda je zapravo primarno to što me je Zadar osvojio na prvi pogled. Da me sad netko pita gdje bih, na cijelom svijetu, volio živjeti, ja bih odabrao baš Zadar. Jer to je grad koji zemljopisno nije ni preblizu, ni predaleko, koji ima ugodnu mediteransku klimu, gdje gotovo sve možeš napraviti pješice - govori Kokot, koji je svoj poslovni put počeo još osamdesetih na Radiju 101. Nakon što je prošao na HRT-ovoj audiciji postao je televizijski spiker, a u poslu koji, nažalost, sve više postaje relikt prošlosti, desetljećima je uživao. Kokotov glas slušali smo u brojnim dokumentarnim filmovima, u emisijama poput ‘Sedmo čulo‘, ‘Dobro jutro, Hrvatska‘, ‘Glas domovine‘, ‘Alpe, Dunav, Jadran‘... Hoće li mu sve to ipak faliti?
- Neće - kroz smijeh kaže Kokot, grleći Emiliju koja se, priznaje, preporodila otkako su doselili u Zadar, grad koji je svojedobno napustila zbog svoje glazbene karijere.
- Ja sam u Zagrebu živjela dvadeset i pet godina i stvarno volim Zagreb. Živjeti negdje četvrt stoljeća nije malo, a u Zagrebu sam stekla i brojne prijatelje i upoznala mog supruga Miljenka. Međutim, počela me, baš kao i Miljenka, sve više zamarati gradska gužva i strka, luđačka jurnjava neophodna da sve stigneš, činjenica da ti s jednog na drugi kraj grada treba i po dva sata... Zajednički smo stoga odlučili da želimo pojednostaviti svoj život, jer smo shvatili da nam je jurnjave i kompliciranja dosta. U svjetlu svega toga Zadar nam se učinio kao idealna opcija za život - priča Emilija (55), koja ističe da se i suprug i ona i pas tek navikavaju na život u novoj sredini koju su odabrali.
- Sve nam je novo, ali svemu se veselimo i to je ono najvažnije - govori naša jedina eurovizijska pobjednica koja i u Zadru planira otvoriti svoju Školu pjevanja po uzoru na onu koju već godinama ima u Zagrebu, gradu u kojem će nastaviti s tim poslom. Raduje je, ističe, interakcija s ljudima, kako s djecom, tako i s odraslima koji se ozbiljnije žele posvetiti pjevanju. U njenoj su školi dobrodošli svi, od klinaca do ljudi u mirovini koji se prije toga nisu stizali baviti nečim što su cijeli život priželjkivali. Uz to, nakon što je završila šest godina škole za tjelesno orijentirano psihoterapiju, već se počela i time baviti.
- To je kod mene počelo s tremom. Zanimalo me, kao osobu koja u svom poslu ima mnogo javnih nastupa, kako se čovjek može nositi s tremom, što se sve događa s ljudima kad zbog treme zablokiraju, te, naravno, kako to izbjeći. Interesiralo me što se zapravo zbiva kad čovjek stane na pozornicu i onda se smrzne od treme, a pojave se i fizičke manifestacije: stisne se grlo, srce počinje ubrzano kucati, znoje se dlanovi... Objašnjenje me oduševilo, a onda sam se tako zaljubila u tjelesno orijentiranu psihoterapiju koja se koristi različitim tehnikama koje pojačavaju svijest o našem tijelu i, kroz njega, o našim mislima i osjećajima, te pomaže da prevladamo slabosti i pojačamo naš osobni rast. To je nešto što me ispunjava i zanima, otkrila sam, učeći, cijeli jedan novi svemir. Osjećam sebe u radu s ljudima, važan mi je taj emotivni aspekt i otkrivanje koje su potencijalne traume koje čovjek nosi, jer se dosta toga može prepoznati odmah na početku razgovora - objašnjava Emilija.
Čime će se baviti njen suprug?
- Ribolovom. Obožavam spokoj koji tada doživljavam, to me ispunjava. Oduvijek sam sanjario o kućici pored mora i svojoj barki, a sada se taj san i ostvaruje. Uz to, na jesen ću početi raditi na treninzima javnog nastupa. Tu je, naravno, i posao u našem masliniku, u kojem također uživam - kaže Kokot, čije je maslinovo ulje lani osvojilo zlatnu medalju na 25. međunarodnoj manifestaciji Dani Masline. Konkurencija je bila jaka, natjecalo se 243 uzoraka ulja, nije bilo lako tu pobijediti.
- Ali mi smo uspjeli i ponosni smo na to. Trudimo se proizvoditi kvalitetno, ekstra djevičansko maslinovo ulje. Volimo masline i maslinovo ulje, a najbolje nam je ono što ga sami proizvedemo - kaže bračni par koji svoj maslinik ima u Ravnim kotarima, u mjestu Pridraga, gdje uzgajaju pedesetak maslina koje je posadio Emilijin tata Vice.
‘Zlatno‘ ulje Emilije i Miljenka Kokota lani je osvojilo 95, 25 bodova od mogućih 100, doista se imaju čime pohvaliti.
- Hoćemo li se prijavljivati i na neka nova natjecanja? Vjerojatno. Ali, pomalo. Nama se sad napokon više nigdje ne žuri - poručuju nekadašnji Zagrepčani koji su sada postali Zadrani i koji će 4. listopada desetu godišnjicu svog braka (oženili su se 2013. godine, nakon dugogodišnje ljubavne veze i prijateljstva), proslaviti upravo u Donatovom gradu.