Zadranka otkriva kako podnosi trudnoću, gdje planira saviti obiteljsko gnijezdo i čime ju je osvojio naočiti Francuz

Pjevačica Natali Dizdar pedantna je horoskopska Djevica koja točno zna što želi, ali ove godine dogodilo joj se toliko lijepih stvari da 2024. ni sama ne bi bolje isplanirala. Osvojila je važne diskografske nagrade (Rock&OFF u kategoriji Pop&Off izvođača godine i Porina za najbolju žensku izvedbu u pjesmi "Krug"), objavila je album "Zadnji dan ljeta" (odmah nakon hvaljenog LP-a "Blues po kišnim plažama") i proslavila 40. rođendan. Pritom joj je najljepši dar, kojim je upotpunila ovogodišnji krug sretnih trenutaka, bila vijest da je trudna, donosi Gloria.hr

Glazbenica snažnog vokala uvijek je dozirano govorila o svom privatnom životu, ali ekskluzivno nam je ispričala detalje o trudnoći, koja joj odlično stoji i nije ju usporila. Natali i dalje intenzivno nastupa po Hrvatskoj i regiji, a privatno se najviše kreće između tri grada: Zadra, gdje joj je obitelj, Zagreba, u kojem je izgradila karijeru, i Pariza, gdje je započela novi život. Ondje, naime, živi sa zaručnikom, Francuzom Williamom Pergeom (33), bivšim brokerom koji je s prijateljem pokrenuo softversku tvrtku. I na višesatnom snimanju bila je neumorna, energična i dobro raspoložena - unatoč hladnom, tmurnom i maglovitom danu - jer iščekivanje prvog djeteta dalo joj je dodatni razlog za životnu radost ili, kako to Francuzi nazivaju, "joie de vivre".

Kako podnosite trudnoću?

- Dosta dobro. Malo umorno, ali i budno na neki način. Osluškujem svoje tijelo i sve promjene kroz koje trenutno prolazim. Što se tiče emotivnog stanja, osjetljivost mi odgovara jer znam da ima svrhu, a osim toga barem više nema PMS-a.

Jeste li usporili radni ritam?

- Ove godine je zaista bilo puno sadržaja, koncerata, raznih nastupa i angažmana, snimanja, diskografskih nagrada za sve što se lani radilo i, što mi je najvažnije, završili smo moj četvrti studijski album. Svjetlo dana je ugledao 22. rujna - na zadnji dan ljeta, kako se i zove. Upravo smo odradili koncerte u Osijeku i Beogradu, ostao je još samo Zagreb, 7. prosinca u klubu Boogaloo, a onda idem na zasluženu pauzu.

Natali kaže da je uzbuđena zbog svega što dolazi, ali i da se nada da će, s obzirom na vrijeme u kojem živimo i generacijske probleme s kojima se susrećemo, biti prisutna majka

Koliko ste trudni?

- Trudna sam šest mjeseci. Trudnoću smo planirali dulje vrijeme, a cijeli proces kroz koji smo prošli nije bio lak. No, oboje smo jako sretni i zahvalni što smo tu gdje jesmo i nadam se da će sve biti u redu do samoga kraja.

Možete li nam otkriti spol?

- S obzirom na to koliko inače s javnošću dijelim informacije iz privatnog života, i u ovom rijetkom intervjuu taj dio bih zasad ipak zadržala za sebe. Spol, naravno, znamo, a čini mi se da smo odabrali i ime. Glavni je kriterij bio da se može izgovoriti na francuskom i hrvatskom jeziku bez nekih komplikacija.

Tko vam vodi trudnoću i gdje planirate roditi?

- Izazovno pitanje s obzirom na to da sam ovu godinu provela više u Hrvatskoj nego u Francuskoj, gdje planiram porođaj. Zasad još nisam sigurna tko je ta ključna osoba. Možda zvuči neobično, ali, s druge strane, barem se ni za što ne trebam truditi tražiti drugo mišljenje. Trenutačno mi je najvažnije da smo odabrali i rezervirali bolnicu za taj posljednji dan.

Čitate li stručnu literaturu, tražite li savjete od onih koji već imaju iskustva s djecom?

- Trenutno su savjeti koje tražim usmjereni na to što sve trebam kupiti - od bočica do kolica. Dakle, na nekakve materijalne stvari kojima trebamo pripremiti i opremiti dom za dolazak bebe. Što se tiče iskustva s djecom i stručne literature, tu se, moram priznati, osjećam poprilično uzemljeno jer sam dugi niz godina radila s djecom. Završila sam socijalnu pedagogiju, prošla kroz edukaciju integrativne psihoterapije za djecu i adolescente. Sigurna sam da će se po putu pojaviti pitanja na koja ću tražiti odgovore i savjete, ali zasad mi je to još daleko.

Iako aktivno uči francuski i ide u jezičnu školu u Parizu, sa svojim partnerom Williamom Pergeom i dalje komunicira na engleskom jeziku koji im je oboma vrlo blizak.

Kakva biste majka voljeli biti - što ste zaključili kao pedagoginja i psihoterapeutkinja?

- Najbolja majka, naravno. Odnosno, što god to značilo s obzirom na činjenicu da je svako dijete drugačije, da ima drugačije potrebe, načine komunikacije... Zapravo sam jako uzbuđena zbog svega što dolazi i, prije svega, otvorena prema jednoj sasvim novoj adaptaciji života. Ali evo, s obzirom na vrijeme u kojem živimo i generacijske probleme s kojima se susrećemo nadam se da ću biti prisutna majka.

Gdje ćete živjeti, gdje vam je baza?

- Plan i baza je Francuska, pogotovo sad kad nećemo biti samo nas dvoje, ali mislim da će se to kreirati putem i da vjerojatno nikad neću voditi neki konvencionalan život. U svakom slučaju ne planiram putovati kao dosad. Želim, dakle, više stabilnosti, polaganog ritma i mira.

Kako je bilo održavati vezu na daljinu?

- Teško, ne bih to nikome preporučila. Uvijek se sjetim žena pomoraca i kako sam govorila da to nikad ne bih mogla. Pa, evo, i dalje smo tu. Iako je ova situacija još malo drugačija i rekla bih na neki drugi način izazovnija, s obzirom na to da smo tek sad, nakon sedam godina, zapravo stvorili zajedničku bazu.

Williama ste upoznali na odmoru u Laosu, u kuglani. Kako je to izgledalo?

- Joj, davno je to bilo, negdje 2014. Nemam za vas nekih sočnih detalja. Ja sam njega prva vidjela, bio mi je zgodan lik i super je kuglao, odnosno najbolje. Otprilike kao u sceni iz filma "Veliki Lebowski", usporeni kadar s pjesmom "Hotel California" u pozadini.

Što vas je privuklo jedno drugom?

- Otvorenost.

Na kojem jeziku komunicirate?

- Aktivno učim francuski, idem u jezičnu školu u Parizu, ali još uvijek komuniciramo na engleskom jeziku koji nam je oboma vrlo blizak. Njemu je baka Amerikanka, a meni je mama odrasla u Australiji. Vjerujem da će njegov hrvatski isto doći na red, interes svakako postoji, a i već zna najvažnije riječi: jugo, bura, nevera, bonaca, ajme...

Što vam se sviđa u Francuskoj, a što vam nedostaje iz Hrvatske?

- U Francuskoj mi se sviđaju bogatstvo života, kulture, umjetnosti i događanja, sir i vino. Nedostaje mi more. Ali, to mi nedostaje i u Zagrebu, tako da sam se na neki način i navikla. Prijatelje i obitelj često viđam pa mi barem oni dosad nisu previše nedostajali, a i živim u gradu u koji nikoga nije teško nagovoriti da me dođe posjetiti.

Kako se Williamu sviđa naša zemlja?

- Više nego što bi htio priznati.

Potkraj kolovoza proslavili ste 40. rođendan - osjećate li da ste na životnoj prekretnici?

- Pa da, ali ne zbog godina. One mi dosad stvarno nisu ništa posebno predstavljale, živim poprilično autentično i slobodno. Ali zato sam proslavila rođendan kao da je prekretnica, na omiljenom Visu s prijateljicama, pa kasnije u Parizu s Willom i nekim novim dragim ljudima. Baš sam uživala.

Gdje vidite najveću promjenu u svom karakteru?

- Rekla bih da sam strpljivija i tolerantnija nego prije, što nije baš uvijek dobro za mene. Posebno ovo zadnje.

Jeste li opterećeni godinama?

- Nisam.

Kako se njegujete, kako izgleda vaša prehrana, tjelovježba...?

- Sada tijelo njegujem blagim eteričnim uljima, jedem kao i uvijek dosta zdravo i trudim se izbjegavati slatko, iako ne bih rekla da u tome baš najbolje uspijevam uz sve ove francuske "pâtisserie". Što se tiče sporta, zasad mi je jedino joga okej u nekom manje intenzivnom tempu nego inače.

Idete li na trudničke vježbe?

- Evo, baš od sljedećeg tjedna krećem. Jako sam znatiželjna oko toga što se tamo radi, pogotovo zato što ću ići na tečaj na stranom terenu.

Kako biste opisali svoj modni stil, u čemu se najbolje osjećate, tko vam osmišljava kombinacije za nastupe?

- Što se tiče privatne odjeće, dosta sam jednostavna. Volim uličnu modu, jeans i muške oversized stvari. Za posebne prilike i koncerte već godinama surađujem s našim dizajnerima, a u posljednje vrijeme jako volim eNVy room i Hippy Garden.

Inspirirate li se odjevnim stilom Francuskinja?

- Francuska je definitivno zemlja estetike i mode, tako da je teško proći Parizom i ne inspirirati se. Ali, živjela sam i u Londonu i New Yorku, tako da mislim da je sve skupa utjecalo na mene. Zapravo sam neopterećena po pitanju odabira odjeće i ona je za mene više izraz karaktera i nekog stava nego išta drugo. Tako se, primjerice, u New Yorku znalo i pidžamu iskombinirati za nedjeljni brunch.

Koliko dugo ste radili na albumu "Zadnji dan ljeta"?

- Sve je započelo krajem 2021., u duhu kraja pandemije kad sam prvi put zakoračila u Studio Šećer. Donijela sam jednu svoju pjesmu u demo verziji pa smo s njom i krenuli raditi na projektu, a danas se nalazi na albumu kao završna pjesma simboličnog naziva "Dobro je sve". Definitivno opisuje osjećaj koji se budi kada slušate album, ali i čitav taj proces kroz koji sam prošla sa svojim producentima i autorima Rokom Crnićem i Hrvojem Klemenčićem iz benda Porto Morto.

Pjevačica tijelo njeguje blagim eteričnim uljima, jede kao i uvijek dosta zdravo i trudi se izbjegavati slatko iako joj to teško polazi za rukom uz francuske slastice

Po kojim ste kriterijima birali pjesme, autore, suradnike...?

- Ovaj album su zapravo potpuno definirali spomenuti suradnici jer su zajedno sa mnom - a neke i bez mene - napisali sve pjesme na albumu. Čak je i ostalo nekoliko pjesama koje ćemo svakako u nekom trenutku dovršiti, što inače nije bio slučaj s mojim ostalim albumima. Dosta smo se družili posljednje dvije-tri godine i taj album se na neki način i spontano dogodio. Odnosno, krenulo je od jedne pjesme i u to vrijeme nam je bilo važno da provodimo vrijeme u studiju, radimo i zapravo otkrijemo koji su nam zajednički kapaciteti. Album kao ideja pojavio se tek kasnije.

Koja vam je pjesma posebno draga i emotivna?

- S albuma volim "Ocean" i "Zadnji dan ljeta", jer su otvorile neku moju novu glazbenu fazu, unijele svježinu u zvuk u koji sam se u zadnje vrijeme bila uljuljala, no možda sam najviše vezana uz duet s Mladenom Badovincem, pjesmu "Turist". Mislim da je najrazličitija od svih na albumu i malo me podsjeća i na moj život u Parizu. Osim toga, uživam na radiju čuti duet s osječkim glazbenikom z++-om. Riječ je o singlu "Pored mene", koji je od jedne potpuno nenametljive pjesme došao do vrlo kompaktnog pop singla. Ma ono, album je novi pa su mi sve pjesme još uvijek drage.

Je li teško ostati autentičan i beskompromisan u poplavi folka, trapa i drugih vrsta komercijalne glazbe?

- Onome tko je autentičan nije. A za onoga tko nije, nema ni potrebe da se trudi jer u spomenutom ima puno više prostora i interesa. Iako ne bih glazbu dijelila na komercijalu i nekomercijalnu, dovoljno je reći da je nešto dobro i loše. Jer, toga ima i jednoj i u drugoj.

Koji je vaš recept za o(p)stanak na estradi?

- Moj recept vjerojatno vrijedi samo za mene, tako da ne znam bih li ikome pomogla s time. Već sam u prijašnjim intervjuima spomenula da se ne bavimo svi ovim poslom iz istih razloga niti imamo jednake afinitete, tako da zbog toga ne možemo ni opstati na isti način. Ali, u svakom slučaju, rekla bih da je najvažnije da čovjek uživa u tome što radi, jer se to najlakše prevodi i komunicira s ostalima, odnosno s publikom.

Što bi današnja Natali rekla onoj od prije više od dvadeset godina - kad se natjecala u showu Supernova Music Talents?

- Dobro je sve!

Pratite li današnje glazbene showove?

- Ne baš. Možda da ih je manje i da doma imam televiziju. No, razmišljala sam o tome kako bih se snašla u ulozi člana žirija. Mislim da bi mi to bilo jedno novo, zanimljivo iskustvo.

Što biste savjetovali mladim ljudima koji žele biti dio tog svijeta?

- Mislim da danas ima puno boljih načina da se postane dio glazbene scene. Za početak, bez pjesme se ne može daleko stići i onda sve ostane na tom "karaoke" momentu. Tako da je možda pametnije i bolje raditi na sebi, pisati pjesme, povezati se s drugim muzičarima i kreirati neku svoju priču pa tek onda tražiti platformu za to. A možda bi najkonkretniji savjet bio: "Najprije završite srednju školu, ima vremena za sve i ništa nećete propustiti".

Na kakvoj glazbi ste odrastali, a što je sada na vašoj playlisti?

- Krenulo je s jazzom, countryjem i R&B-om, s Billie Holiday, Randy Crawford i sličnim klasicima. Kroz srednju školu, za koju mislim da je možda i najznačajnije razdoblje za definiranje glazbenog ukusa, slušala sam Elliota Smitha i Damona Albarna, grupe Air, Radiohead i The Cardigans. Danas, kad se sve izmiksalo, i na playlisti su mi obično pojedinačne pjesme iz različitih glazbenih epoha. Ali i albumi nekih novijih imena kao što su Billie Eilish ili Khruangbin.

Gdje se vidite u budućnosti, kakvi su vam planovi?

- Ono što mi je sad najvažnije je moj posljednji veliki zagrebački koncert koji ćemo održati 7. prosinca u klubu Boogaloo. Na njemu ću se prvi put u karijeri oprostiti od koncerata na neko dulje vrijeme. Tako da se radujem emotivnom završetku jedne za mene velike i sadržajne godine koju ću svakako pamtiti.