Rosette nebula, Lagoon nebula, Plejade, East Veil nebula, Komet Neowise, Thor’s Helmet nebula... Mnogi ne znaju ni izgovoriti ova imena, a kamo li da znaju što ona predstavljaju. No, ne i Zadranka Martina Jelić koja sve ove oblake međuzvjezdanih elemenata već dvije godine hvata teleskopskim objektivom.
Iz svog dnevnog boravka!
Ljubav prema svemiru za ovu je 31-godišnjakinju, ljubiteljicu tetovaža, voditeljicu jednog poznatog zadarskog tattoo studija, oduvijek prisutna. Kako nam je ispričala, od malena ju je zanimalo tko smo, odakle dolazimo i gdje se to nalazimo...
- Kroz knjige i razne dokumentarce pokušala sam sama sebi što više približila temu svemira, a kad sam saznala za amatersku astrofotografiju sve je skupa prešlo na jednu višu razinu. Teleskopom pronaći objekt koji je udaljen tisućama ili milijunima svjetlosnih godina od Zemlje, od nas, provoditi sate u mraku prikupljajući podatke, a nakon toga sve te prikupljene podatke pretvoriti u fotografiju uistinu je poseban osjećaj... - iskrena je Martina koja kaže kad nakon dugog broja sati i velikog truda uloženog u jednu fotografiju, od ljepote nekad i suze krenu.
- O da, znala sam doslovno plakati kad bih ugledala svoj završni proizvod, finalnu fotografiju neke nebule (međuzvjezdani oblak) ili pak galaksije koje pokušavam uhvatiti. Plačem i od ljepote i od ponosa – smije dok nam pokazuje ogroman teleskop koji zauzima velik dio Martininog dnevnog boravka. Ta "mašina", kad se svi dodaci na nju montiraju, ima oko 25 kilograma, pa mršava Martina, dok ju sama izvlači na balkon, odradi ujedno i trening snage.
Martinina strast prema fotografiranju svemira došla je iz – potrebe.
- Kad sam prije dvije godine tražila poster nebule na internetu za staviti negdje u stan, shvatila sam da su neke od fotografija fotografirane sa Zemlje, od strane astrofotografa amatera. Što mi nije bilo ni na kraj pameti, bila sam uvjerena da ih radi isključivo Hubble Space Teleskop! Odmah sam malo 'proguglala' i shvatila da bi ja to sama mogla napraviti. Ubrzo sam potražila polovni teleskop i spojila ga na DSLR fotoaparat koji sam imala od prije. I tako je sve počelo – prisjeća se Martina koja je nakon toga provela sate i sate učeći o svemu potrebnom za astrofotografiju. U Zadru nije do sad nikoga upoznala tko se time bavi, pa su joj pomogli razni forumi i Facebook grupe koje okupljaju amatere astrofotografije.
Kako nam je pojasnila, za samo jednu kvalitetnu fotografiju svemira treba itekako puno znanja, vremena i strpljenja.
- Fotografije koje radim sastoje se od sakupljanja više pojedinačnih ekspozicija određenog objekta. Na primjer, Rosette Nebulu, koju sam fotografirala, sastavljena je od pet sati ukupne ekspozicije (vrijeme snimanja), a svaka pojedinačna ekspozicija je bila u trajanju od pet minuta. Cijeli se teleskop rotira jednakom brzinom kao i Zemlja, ali u suprotnom smjeru. Tako nastanu prividno ”nepomične” zvijezde i njihove maglice, inače bi dobila samo svijetleće tragove. Riječ je o velikoj preciznosti, zato svaka ta točkica, odnosno zvjezdica, bude savršeno oštra. Teleskop je spojen direktno na kompjuter koji uz pomoć sedam različitih programa takvim snimkama daju realnu sliku tog dijela svemira. Ako složim sve kako spada, mogu ići spavati, ali najčešće pratim budna što se događa, do kasno u noć. Što ću, kad mi je to gušt – govori nam Martina uz osmijeh, dodajući kako ni tu nije kraj poslu. Tu zapravo tek počinje.
- Kad završim s fotografiranjem onda radim kalibracijske fotografije. Nakon toga ide stacking materijala koji sam prikupila, a posljednja u nizu je obrada, jako bitan dio cijelog procesa koji zna trajati po nekoliko sati. Osim toga, puno vremena odlazi i na samo učenje obrade fotografija – pojašnjava.
Najbliži objekt što je "uhvatila" je udaljen je "tek" oko tri milijuna svjetlosnih godina. A najdalji je svrstava u svojevrsne amaterske rekordere!
- Ja ovom fotografijom hvatam i vrijeme, odlazim u daleku prošlost! Postoji i poseban program koje amatere povezuje s NASA-om: kad postave fotografiju, NASA-ini stručnjaci napišu si sve koje objekte uslikao. Zamislite ovo: prošle sam godine uspjela uhvatiti zviježđe Djevice, u kojoj se nalazi velik broj galaksija, a jedna od njih bila je udaljena čak milijardu svjetlosnih godina! Da vam približim koliko je to samo ću reći da je, prema procjenama, svemir star oko 13 milijardi svjetlosnih godina! Tako da sam sa svog balkona, iz Zadra, otišla prema postanku svemira - s uzbuđenjem govori Martina.
Nakon što je napravila svoje prve fotografije, odlučila se još više posvetiti proučavanju potrebne opreme i ulaganje u znanje za uspješnu astrofotografiju.
- Nakon prvog "običnog" teleskopa prešla sam na teleskop i montažu koji su prilagođeni isključivo za astrofotografiju. Uz motoriziranu ekvatorijalnu montažu i apokromatski refraktor, tu su još i kamera za praćenje, filteri i razni adapteri. Oprema potreba za snimanje svemirskih elemenata nije jeftina tako da neke stvari nabavljam polovne, one koje uspijem naći na internetu. Kod mene nema kupovina cipela, odjeće ili šminke, svaka moja i zadnja lipa odlazi u opremu - smije se te dodaje kako ju uglavnom nabavlja iz Engleske.
- Od opreme trenutno imam sve što je potrebno za fotografiranje objekata dubokog svemira. Uz to su naravno i programi za računalo o kojima sam ranije govorila. To spada pod neku osnovnu opremu, ako je cilj raditi jako duge ekspozicije – govori nam Martina, pokazujući nam nevjerojatne fotografije raznih objekata koje smo nabrojali na početku ovog teksta. Neki objekti su još uvijek u procesu sakupljanja podataka, s obzirom na to da se, osim višesatne ekspozicije za uspješnu AF, potrebno prilagoditi i vremenskim uvjetima, tako da skupljanje ekspozicije može potrajati i nekoliko mjeseci. Mali Martinin balkon, na predjelu zadarskog kvarta Maraska, noću se pretvara u svemirsku postaju na kojoj nastaju predivne fotografije koje poželite imati na svom zidu. Gledajući ih, i sami bi mislima odlutali u bespuće svemira...
Martina za sad nema u planu prodavati svoje fotografije, no želja joj je, kad ih prikupi dovoljan broj, napraviti izložbu za svoje sugrađane.
- Nekad u budućnosti, kad budem imala više materijala, voljela bi napraviti izložbu, približiti svemir ljudima oko sebe. Shvaćanjem svemira bolje shvaćamo sebe, a samim tim smo i bolji jedni prema drugima – zaključila je ova svestrana Zadranka.
