StoryEditorOCM
Zadar plusLJUBAV ZA MOTORE:

ZADRANIN DENNIS BOTTAZZO POKRENUO LANAC DOBROTE Bajkeri pozirali za kalendar, a zarada ide djeci i autistima

Piše Matea Gugić
2. ožujka 2020. - 09:31
Dennis Botazzo je autor prvog bajkerskog kalendara u Zadru koji se trenutno prodaje u humanitarne svrhe.  Luka Gerlanc/Cropix

Kako se jedan glazbenik metal benda, koji ima svoju garažu u kojoj, osim popravaka auta i bijesnih motora, tetovira i pravi grafike, bacio u posao izrade kalendara za humanitarne svrhe?

E to je posebna priča!

Čak je i njegovo ime pomalo neuobičajeno. Dennis Bottazzo je 36-godišnji zaljubljenik u apsolutno sve što ima veze s automobilima i pomalo nesvakidašnjim supermoto-cross-enduro motorima. On je mehaničar koji je svoju strast razvijao od malih nogu, da bi prije pet godina san pretvorio u dobar posao: otvorio je na Boriku, u svom kvartu, totalno otkačenu garažu koju je u potpunosti prilagodio sebi. Kad uđete u “Ozz’s Custom Garage”, u taj crno-žuti svijet koji izgleda kao iz kakvog filma, baš vam svaki od tisuću sitnih detalja upadne u oko. Od suvenira iz raznih pubova, cool naljepnica s duhovitim natpisima, otkačenim fotografijama... Sve je oko vas originalno i unikatno jer je, pogađate, većinu stvari izradio sam Dennis. Svoju kreativnost nije ostavio po strani ni kad je riječ o preradi motora i auta. Uređuje ih do neprepoznatljivosti, toliko dobro da ih iznajmljuje za snimanje filmova i glazbenih spotova. Baš je prije nekoliko mjeseci uspio upaliti prijateljev motor iz 1975. koji nije radio već deset godina. Eto, toliko je dobar u onome što radi.

Zato i ne čudi ideja o zanimljivom kalendaru, za koji možemo reći da je prvi ovakve vrste u Zadru. Na dvanaest stranica pozirali su sami bajkeri, uglavnom vlasnici motora, u Dennisovoj garaži, gdje ih je fotografirao Marino Brkljača. Uz deset naočitih muškaraca, našle su se i dvije šarmantne dame, poznata frizerka Marčela Šimićev i Dennisova najbolja prijateljica Doris.

- Znam da svi očekuju gole tete kad se spomene bajkerski kalendar, ali ja sam baš namjerno htio udrit kontru. Puno mi je prijatelja ponudilo neke svoje prijateljice koje su modeli i manekenke, ali jednostavno nisam želio biti isti ko i svi drugi. Zapravo, moja prvobitna ideja je bila slikati dvanaest baba kako vare, bruse, mijenjaju ulje, pale gume, ali shvatio sam da to ipak neće ići baš tako kako sam zamislio. I onda sam smislio novi koncept i predložio ga svojoj ekipi. Svi su odmah pristali i tako smo krenuli – prepričava Dennis početak sage o kalendaru.

- Bio sam uvjeren da će to sve trajati dva, tri dana. Na kraju se to snimanje odužilo na dva miseca! Izgorio sam bio! O.K., ja sam malo perfekcionist, ali zapravo je najveći problem bio uskladiti dvanaest ljudi. Kad ja imam vremena, fotograf ne može, kad može neki od modela, ja ne mogu. Imamo svitlo, nemamo motor. Ma virujte mi, bio je to iscrpljujući proces, ali danas, kad gledam ovaj rezultat, stvarno sam zadovoljan. A i feedback od ljudi je odličan, što je dodatno priznanje - govori Dennis, koji je tek tijekom snimanja došao na ideju da cijela priča dobije i humanitarnu notu.

- Pomislio sam, ma šta će meni ti novci od kalendara, bolje da ih proslijedim onima kojima su potrebniji. I onda mi je prijateljica predložila Udrugu za autizam Zadar i Dječji vrtić Laticu, za djecu s posebnim potrebama. Njihovi ravnatelji oduševljeno su pristali, a mi smo krenuli u reklamiranje po medijima i društvenim mrežama. Prodavali su se u nekoliko lokala i u FG Grafici i GS studiju, kojima moram zahvaliti jer su odradili odličan posao printanja. Zahtijevao sam da boje koje su na monitoru budu identične i na papiru. Znam da sam malo zahtjevan, ali bavim se i fotografijom pa volim da sve to izgleda kako spada – priznaje uz osmijeh Dennis, koji je pokrenuo pravu lavinu dobrote jer su se brojni sugrađani uključili u kupnju ovog unikatnog kalendara.
Svaka slika je posebna i ima neku priču, ali svakako najintrigantnija je ona na kojoj, na narančastom motoru, pozira Dennisov prijatelj Ivo Nenadić ko od majke rođen.

- On je lik kojem se stvarno nije bed skinuti gol. Radio sam s njim na snimanju spota od Arisesa, u kojem je glumio šerifa i stalno je paradirao gol po setu, ha-ha. Uglavnom, ja sam ga pitao bi li se možda on slikao gol za kalendar, a Ivo se ni sekunde nije mislio. I bome je on to baš profi odradio! Najsmiješnije je što, kad smo ga slikali tako gologa, niko nije ušao u garažu! Inače nema dana a da netko svakih deset minuta ne uđe. Kad sam kasnije vidio sliku, bilo mi je ža što nismo svi pozirali goli – smije se Dennis dok nam pokazuje osebujne slike svog prvog kalendara na kojemu se na kraju i on sam našao, i to za mjesec listopad jer obožava Halloween.

Ideja za drugi ne nedostaje, ali živaca i vremena – da.
- Ma gledajte, ja bi rado napravio i drugi, ali neću moći sam. Cijelo ovo snimanje sam organizirao u pauzama od posla kojeg imam preko glave. Želja mi je za idući slikati djecu iz vrtića Latica, ovdje u garaži, u totalno spontanim pozama. Znači pokušati ih uhvatiti u trenucima dok istražuju garažu, kad se motaju oko motora, oko ključeva, odvijača, felgi... Ali, o tom potom. Ima do 2021. godine! - zaključio je Dennis objesivši kalendar na zid svoje originalne garaže. 

Zahvale

- Htio bi zahvalit svima koji su mi pomogli realizirat ovaj projekt. Svim mojim modelima, ali i ljudima iza objektiva: fotografu Lucijanu Maduniću koji je snimao 'behind the scenes' situacije te Igoru Goiću i Ivanu Božiću koji su ustupili rasvjetnu opremu. Htio bi zahvalit i Aldu Katiću, Boži Matuliću i Lovri Magašu koji su pomogli oko specijalnih efekata na fotografijama. Tijekom snimanja ovog kalendara nitko nije ozlijeđen – ozbiljno je istaknuo Dennis.

24. studeni 2024 05:20