"Koliko ti možeš filozofirati?!", ovu rečenicu je svako od nas čuo od roditelja ili profesora bar jednom u životu. No, jeste ikad razmišljali da se u filozofiranju, ali u pozitivnom značenju, može postati najbolji na svijetu? Upravo je nedavno to pošlo za rukom mladom zagrebačkom gimnazijalcu, Viktoru Mršiću, koji je osvojio zlatnu medalju na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi (IPO) u Rimu. Na ovogodišnjoj olimpijadu sudjelovala je 51 država i ukupno 102 učenika, što ovu medalju čini još sjajnijom.
Prvo je to hrvatsko zlato u ovoj vrsti "sporta", na kojem naša zemlja sudjeluje od 2007. godine. U dvanaest godina osvojili smo po dvije srebrene i brončane medalje, četiri medalje časti (4. mjesto) i jednu počasnu medalju (5. mjesto). Ništa od toga ne bi bilo moguće bez jednog imena – dr. sci. Bruna Ćurka (46), voditelja Hrvatske delegacije na IPO-u, Zadranina koji predaje na Sveučilištu u Splitu, osnivača "Male filozofije" koji je napravio sve u svojoj moći da Hrvatska uopće "upadne" na taj veliki međunarodni filozofski događaj.
Bruna smo jedva uhvatili za razgovor, između dva putovanja.
- Stvarno se ispričavam, ali baš sam u gužvi! Zadnja dva mjeseca sam dosta često na putu: Helsinki, Rim, Banska Bistrica, još sam na tjednoj bazi na putu Zadar – Split. Ali pucajte, pitajte! - rekao nam je ovaj simpatični profesor filozofije, a mi nismo dugo čekali nego ga pitali: kakav je osjećaj postati najbolji na svijetu u "filozofiranju" i je li se uopće očekivao ovakav rezultat?
- Moram priznati da su nam svi učenici koji su sudjelovali na dosadašnjim Olimpijadama bili izvrsni, ali Viktorova zlatna medalja je kruna dosadašnjeg rada. Kako je na Olimpijadi atmosfera opuštena, nakon što započnu sve te aktivnosti, zaboravi se na rezultat. Iskreno, nakon što sam pročitao nekoliko Viktorovih eseja, pretpostavio sam da će nešto osvojiti. Ipak, zlato je bilo pomalo iznenađujuće, ali ne i nezasluženo. Moram napomenuti da na ovom srednjoškolskom natjecanju nema stotinu kategorija ni mnoštvo medalja. Ove godine su dvije medalje, jedna je Viktorova, a druga je od učenice iz Rusije. Njih dvoje su jedini prvaci ove godine. Na vrhu filozofskog Olimpa.
Kako izgleda to natjecanje? Pišu li se radovi, diskutira li se i slično?
- Evaluira se filozofski esej. Učenici moraju pisati filozofski esej, ali na ne materinjem jeziku. Biraju jedan od četiri citata i o tom citati (ne o autoru citata) moraju pisati esej. Nakon toga Međunarodni žiri u dva kruga ocjenjuje eseje. Kriteriji evaluacije su: dosljednost, uvjerljivost argumenata, filozofsko znanje, originalnost i povezanost s temom. Svaki ocjenjivač daje svoje ocjene u skali do deset bodova. Nakon dva kruga i šest čitanja, najbolji eseji se šalju na treći krug. U trećem krugu eseje ocjenjuju članovi UNESCO-a i FISP-a, koji i odlučuju o medaljama. Oni ne znaju bodove eseja u prva dva kruga. Na taj način se postiže visoka razina objektivnosti. Nakon pisanja eseja učenici se opuste, za njih se organiziraju rasprave, okrugli stolovi, filozofske zabave itd.
Koliko dugo se Vi bavite filozofijom te odakle uopće ljubav prema ovom pomalo marginaliziranom predmetu?
- Filozofijom se bavim nekih 25 godina. Predavao sam filozofsku grupu predmeta u nekoliko srednjih škola, radio na Institutu, sad predajem na Filozofskom fakultetu u Splitu. Uz to, deset godina kroz Udrugu „Mala filozofija“ provodimo mnoštvo europskih projekta i radimo s djecom od vrtićke dobi pa sve do umirovljenika. Kroz projekte Udruge u suradnji sa sveučilištima, školama, udrugama radimo ili smo sa svojim edukativnim materijalima prisutni u većini EU zemalja. Iako filozofija u današnje vrijeme na ovim prostorima ne kotira baš najbolje, potreba za kritičkim mišljenjem (koje jest light filozofija), etiku i etičko obrazovanje, bioetiku, pa i suvremenu filozofiju odgoja je neupitna. To se može vidjeti i smjernicama koje odašilju donositelji odluka na najvišoj razini. Filozofija jest promišljanje o svijetu i životu, ako to nije bitno, onda ne znam što jest. Filozofija i filozofska struka je konstantna u različitim oblicima od 7. stoljeća prije Krista, i potreba za njom ne jenjava. To što je povremeno marginalizirana u određenim dijelovima svijeta, možda više govori o tim prostorima nego li o samoj filozofiji. Ukoliko filozofija bude odbačena i skroz zanemarena, čeka nas budućnost koja je lijepo opisana u filmu Idiocracy (2006.)
Mislite li da danas mlađe generacije imaju interesa za filozofiju ili on iz godine u godinu opada?
- Filozofija je, kako ste sami rekli, marginalizirana od strane velikih medija koji se usmjeravaju na sukobe, crnu kroniku i trenutnu političku situaciju i političare i na profesionalni sport. Jedini izuzetci su Slavoj Žižek, Noam Chomsky i Lou Marinoff (u SAD-u) koji jesu u središtu pozornosti i to je dobro. Međutim, postoji mnoštvo manje-više anonimnih filozofa i filozofkinja koji vrijedno i kvalitetno rade. U zadnjih 30-ak godina filozofija u praksi pokušava filozofiju vratiti normalnim ljudima, po uzoru na Sokrata koji je šetao ulicama Atene i raspravljajući sa sugrađanima filozofiju dijelio s normalnim ljudima. Filozofija u praksi kroz razne oblike radionica, filozofskih caffea, filozofskog savjetovanja i filozofije za djecu ukazuje na ljudsku potrebu filozofskog promišljanja.
Moje je mišljenje, nastalo iz desetogodišnjeg iskustva, jest da kroz filozofiju i djeca i mladi dobivaju vještine koje su im potrebne u životu. Mi u Maloj filozofiji, imamo jednu grupu djece koji su započeli dolaziti na radionice kad su išli u vrtić, a u rujnu kreću u 6. razred osnovne škole. A oni svih tih godina, redovito svaki tjedan, tijekom školske godine, dolaze na radionicu u Malu filozofiju. Sve se može, kad se zaista hoće – Brunova je životna filozofija koju vrijedi poslušati.
Prva filozofska slikovnica Male filozofije
Kako bi se još više približili mladim generacijama i zainteresirali ih za filozofiju, Bruno Ćurko i njegov kolega Matija Mate Škerbić, prije mjesec dana, objavili su slikovnicu naziva "Filozofija - ma što je pak to? 13 priča o antičkim filozofima" koja je obogaćena ilustracijama Mirka Ćalušića.
- Svaka od priča, prilagođena djeci, upoznat će ih s nekim od najmudrijih ljudi u svjetskoj povijesti, poput Heraklita, Sokrata, Platona ili Aristotela. Kako smo objasnili u predgovoru, svima njima najvažniji je posao bio postavljanje pitanja i traženje odgovora, što i svako dijete prirodno radi – pojasnio nam je Bruno, dodavši kako su tu obuhvaćena temeljna pitanja svakog čovjeka, poput pitanja tko smo i što, pitanja o svijetu i svemiru, o tome čime se bavimo i što radimo te kako trebamo živjeti i ponašati se.
- I ono najvažnije, zašto! Ove je filozofe vodila velika znatiželja i potreba da razumiju. Na kraju, od njih smo dobili mnoge odgovore na pitanja, a ponekad i upute kako voditi dobar život. I upravo smo zato stvorili ovu slikovnicu, ali i zbog zainteresiranosti i pozitivnih reakcija ponajprije roditelja, pa i same djece. Jasno je da filozofija ima svoje mjesto u društvu, ma koliko mi to želimo negirati – zaključio je Bruno.
Esej se piše na engleskom
Kako su tekle pripreme za to natjecanje te koliko je potrebno vremena utrošiti na jednog učenika da se osvoji prvo mjesto na ovako prestižnom natjecanju?
- To je cijeli sistem. Učenici mogu u dogovoru sa svojim nastavnicima sudjelovati na školskim natjecanjima. Onda najbolji idu ma međužupanijski razinu natjecanja. Najuspješniji natjecatelji s međužupanijskih natjecanja su pozvani na državno natjecanja. Svi koji su pozvani na državno natjecanje mogu se prijaviti i na kvalifikacije za Međunarodnu filozofsku Olimpijadu. U navedenim kvalifikacijama piše se filozofski esej na engleskom jeziku. Može se pisati i na španjolskom, francuskom ili njemačkom, ali u ovih 12 godina nitko nije iskoristio tu priliku. Nakon toga eseji idu u prvi krug evaluacije kod domaćih stručnjaka. Najbolje ocijenjeni eseji i eseji koji su različito ocijenjeni idu u drugi i mogući treći krug evaluacije kod inozemnih stručnjaka. Na kraju dva najbolja eseja odnosno njihovi autori su pozvani na Međunarodnu filozofsku olimpijadu (IPO). Kad prođete kroz takvo sito i rešeto, dodatne pripreme i nisu potrebe. Ipak, kvalificirani učenici pišu eseje te ih zajedno sa mnom i mentorima komentiramo eseje, savjetujemo kako da budu bolji itd. Onda se krene na Olimpijadu.