Nakon razornog potresa na području Petrinje koji se dogodio 29. prosinca u 12.19 sati, prvi kuhari volonteri već su nakon tri sata došli na mjesto događaja i organizirano počeli pripremati hranu za sve ljude tog područja te su tog prvog dana, u Petrinji, podijelili 1500 obroka. Sve do ovog utorka, 12. siječnja, kuhari iz cijele Hrvatske bili su jedini volonteri koji su omogućili kuhane obroke za stanovnike pogođenih područja, ali i sve hitne službe i druge volontere na terenu.
U srijedu, dva tjedna od potresa, brigu o pripremi toplih obroka preuzima država. Točnije, tvrtka Pleter na čijem je čelu general Marijan Mareković.
Među 350 kuhara volontera iz cijele Hrvatske koji su prodefilirali tim područjem posljednjih tjedana, bilo je i preko 30 zadarskih. Ekipa restorana 4 Kantuna, vlasnika Vinka Smokrovića, već je prvi dan Nove godine bila na jednoj ledini u Glini gdje su zajedno s Martinom Kovačićem, Frankom Jadrušićem, Lukom Lergom i Robertom Stipčevićem podigli prvi šator s agregatima koji je omogućila Nacionalna udruga ugostitelja. Taj je šator bio i ostao jedina pučka kuhinja u Glini, a kasnije će se ispostaviti, i pravi primjer vrhunske organizacije. To se moglo vidjeti odmah sljedeći dan kad su izbacili preko 2000 toplih obroka i to ne jednog jela, već sedam različitih! Timu „4 Kantuna” ubrzo su se pridružili kolege iz restorana „Bruschetta” pod vodstvom Božidara Vedrića, koji su im pomogli kuhati u tim nemogućim uvjetima.
U Zadru smo u utorak, uspjeli uhvatiti Smokrovića koji se na jedan dan vratio iz Gline zbog neodgodivih obaveza. Željeli smo saznati kakav je osjećaj, nakon svega, gledati prepucavanja preko medija njegovih kolega kuhara i političara koji svojataju njihove zasluge.
- Iskreno, jako me to sve boli jer su moja iskustva sasvim suprotna. No, mislim da smo mi, Zadrani koji smo tamo došli, bili drugačiji: od početka smo sa svim normalno razgovarali i uspostavili smo vrhunske veze i kontakte i s Crvenim Križom i s lokalnim političarima, da je meni sve ovo što se sad događa nestvarno. Inače sam apolitičan i zapravo me ništa od toga ne zanima, ali moram izdvojiti dvoje ljudi koji su nam izašli u susret i omogućili sve što smo tražili, a to su dogradonačelnik Gline te tajnik ministra turizma, Tonči Glavina. Kad me saslušao, sutradan je već poslao 5.000 litara goriva za agregat koji na sat troši 25 litara, a koji smo mi do tada sami plaćali, s našim privatnim karticama kako bi imali struju da bi uopće mogli kuhati te nam je poslao 100 boca plina i kontejner za pranje suđa jer smo do tad vani, na zimi, prali suđe – kazao je Smokrović naglašavajući kako je oduvijek ključ dobrih odnosa isključivo u kvalitetnoj komunikaciji.
- Mnogi su se u posljednje vrijeme zaletjeli s izjavama, no s obzirom da je ovo jako teška situacija koju nitko od nas još nije doživio, onda prorade emocije. I zapravo mislim da je tu nastao problem. Trebali smo svi ostati hladne glave, razumni do kraja i odraditi to kako treba bez prepucavanja s državom. Da je vlast pogriješila, je, da su zakasnili, jesu, i toga smo apsolutno svi svjesni. Organizacije je nedostajalo od samog početka, no u svom tom kaosu ponovo smo pokazali koliko smo kao narod jaki i koliko nam je veliko srce – emotivno govori Smokrović, dodajući kako bi bilo najpametnije da je država priznala da je pogriješila i da su bili više samokritični.
- A što oni rade? Idu se pravdati napadajući druge, odnosno nas, kuhare, koji smo s tim jadnim ljudima, u glibu do koljena, od prvog dana. Da su bar malo više poštovanja imali, ništa se od ovoga ne bi događalo. Jer tko prizna, njemu se prašta – komentira Smokrović koji je s bogatim dvadesetogodišnjim iskustvom u ugostiteljstvu zapravo podignuo na noge prvu i jedinu pučku kuhinju u Glini, na blatnjavoj livadi, u katastrofalnim uvjetima.
- Mi smo tamo jedino i isključivo došli pomoći tim ljudima. Trebali smo biti pet dana, a ostali smo 11. Ne žalim, da mogu sve bi ovo ponovio. Meni i mojim radnicima srce je puno. Upoznali smo toliko divnih ljudi, volontera bez kojih ništa ovo ne bi bilo moguće, iz cijele zemlje. Toliko smo se svi zbližili da su ponedjeljak, kad je dio nas odlazio u Zadar, izašli ispred šatora i plačući nam pljeskali. Meni je to dovoljna nagrada i najljepša zahvala. Što će biti dalje? Znam samo da se neću svađati, jer to nikome sad ne treba, posebno ljudima koji su i dalje bez krova nad glavom i kojima je svaki obrok bitan, već ću predati palicu državi odnosno ljudima koji dolaze u ime firme Pleter. Odlazim ponovo u Glinu kako bi iskordinirao tu tranziciju kako treba. Ostat ću u Glini koliko bude potrebno, a znam da će tako napraviti i moji kolege kuhari, jer se svi mi želimo mirne duše vratiti kući znajući da nitko neće ostati gladan – zaključio je Smokrović.