Vjerujte mi, Zadrani će biti ponosni na svoju novu Zračnu luku - dobit će „mediteranski dnevni boravak”!

Arhitektonski biro Ante Kuzmanić iz Splita dobio je prvu nagradu za projekt nove zadarske zračne luke u Zemuniku, a riječ je o golemom infrastrukturnom projektu vrijednom pola milijarde kuna, kojim će Zadar dobiti jedan od najsuvremenijih aerodroma u ovom dijelu Europe.

Kuzmanićev ured ima iskustva u planiranju velikih projekata, najsličniji ovome je projekt dubrovačke zračne luke, ali kad je riječ o ovom arhitektu i njegovim suradnicima, na čijem spominjanju uvijek inzistira, valja spomenuti kako su dobili u zadatak osmisliti i buduće najveće kupalište s naše strane Jadrana, splitski Žnjan, a već prije su im u “biografiji” i kupališna zgrada Bačvice, Muzej Sinjske alke i Alkarski dvori, Opća bolnica u Novoj Biloj, Obrtna tehnička škola, Nadbiskupsko sjemenište u Splitu, te niz stambeno-poslovnih sklopova.

Zračna luka u Zadru ipak je bila poseban izazov za iskusnog projektanta i njegov tim, a konkurencija na javnom natječaju bila je jaka; napomenimo kako je drugu nagradu dobio poljsko-njemačko-hrvatski stručni tim, treću skupina Krunoslava Šmita, dekana zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, a četvrtu “momčad” pod vodstvom dvojice akademika, Velimira Neidharta i Branka Kincla.

Mediteranski dnevni boravak

Ugledni zadarski arhitekt Nikola Bašić, predsjednik ocjenjivačkog žirija, pojasnio je zbog čega je Kuzmanićev biro pogodio “u sridu”.

– Sveobuhvatno sagledava postavljeni zadatak i s jednakom pažnjom superiorno rješava problem na svim razinama, od urbanizma i prometa do interijera i detalja. Ovakav strukturalistički pristup iskazuje se jednako zaokruženim i dovršenim ili nedovršenim u svakoj pojedinoj fazi izgradnje, što odgovara zahtjevima faznosti i kontinuiranom funkcioniranju terminala.

Probijanjem “crvotočina” u tkivo zgrade unosi se prirodno svjetlo u njezinu dubinu, a velike dimenzije aerodromskih čekaonica svode se na mjerilo mediteranskog “dnevnog boravka”.

Posebno smo valorizirali pretakanje unutrašnjih prostora i vizualne prodore koji povezuju zemaljsku i zračnu stranu. Zgrada tako prestaje biti tehnička građevina i postaje dio pejzaža. Koncept energetske održivosti sadržan je i u arhitektonskom konceptu zgrade, koja jedan kompleksni infrastrukturni objekt unosi u krajolik metodom mimikrije – navodi akademik Bašić.

Arhitekt Kuzmanić rastumačio nam je njihov koncept zračne luke, koja je ove godine ponijela titulu hrvatskog rekordera po rastu broja putnika više od 30 posto, a konačni cilj im je 2,5 milijuna putnika godišnje. Zadarski aerodrom nije linijski i nema presjedanja, on je najčešće završno putničko odredište s velikim brojem niskotarifnih linija.

– Iz namjere da se nova zgrada proširi prema sjeveru, na prostor dijela današnje stajanke, proizlaze sve daljnje odluke urbanističkog rješenja šire zone. Jedan od glavnih zadataka je bio projektiranje u fazama. Krenuli smo od činjenice da je sortirnica prtljage “srce” aerodroma i kroz prve tri faze predvidjeli smo nadograđivanje na postojeću zgradu, kojoj je sortirnica u podzemnom dijelu i zbog normalnog funkcioniranja aerodroma ne može se odmah srušiti, pa tek u četvrtoj fazi “nestaje” stara zgrada.

Što se tiče konstruktivnih elemenata predložili smo strukturu centralnog stupa koji nosi šest heksagonalnih modula, koji se na taj način šire u svim smjerovima kao saće.

Drvene obloge, koje naglašavaju strukturu šesterokutnih modula teksturom i toplinom naglašavaju “prirodnost” rješenja. Posebno nas je zainteresirao pristup objektu, koji vodi kroz pet, šest kilometara borove šume koju smo svakako nastojali ne samo sačuvati nego i uklopiti, uvući je u projekt – kaže arhitekt Kuzmanić.

Predviđeno je da se zračna luka poveže izravnom željezničkom prugom s lučkim terminalom Gaženica, a ta bi linija stizala u podzemlje aerodromskog parkirališta.

Pristup cestom omogućio bi se tunelom, pa bi tako legendarna zadarska prometnica koja se zatvarala kad ateriraju zrakoplovi otišla u povijest, odnosno pod zemlju.

Cijeli krov - solarne ploče

Što se tiče estetike projekta, koji je privukao najviše pažnje, Kuzmanić pojašnjava kako je riječ o prostranoj dvoetažnoj zgradi, materijali bi bili čelik, staklo i drvo, a sve zajedno odaje dojam mirnoće.

– Posebnu pažnju posvetili smo energetskoj održivosti prema novim europskim propisima, koji određuju da zgrade stvaraju 30 posto vlastite energije. Tako bi cijeli krov nosio solarne ploče, uz vjetroelektrane i energetske pumpe, koje bi proizvodile 1500 kilovata električne energije – ističe Kuzmanić.

– Kroz “crvotočine” s krovišta zgrade skupljala bi se kišnica, koja bi zalijevala zelenilo u zgradi, pa bi uz puno prirodnog svjetla to doista bio pravi mediteranski tinel na 29 tisuća kvadrata, ugodan za putnike. Šupljine u krovištu ujedno su i konvektori za izmjenu toplog i hladnog zraka, postaju i vertikalne komunikacije umetanjem dizala, ali i “topovi” za ubacivanje svježeg zraka.

Istodobno, što je najvažnije, kroz njih u dubinu zgrade prodire prirodno svjetlo i stvaraju se zeleni otoci. Primarni izvori energije su voda, zrak, zemlja te sunčeva energija i energija vjetra za dobivanje električne energije.

Svi tehnički sustavi koji se koriste za grijanje, hlađenje, pripremu tople vode, kao i ventiliranje i klimatizaciju su kombinirani hibridni sustavi s dizalicama topline, koje energiju koriste iz navedenih izvora. Planirano je da podzemna voda iz bušotina i električna energija iz solarne elektrane budu primarni izvori energije – opisuje nagrađeni projektant, ukazujući na predstojeće promjene u prometu putnika, koje se očekuju ulaskom Hrvatske u Schengenski sustav.

Na ulazu u zgradu iz aviona odmah se odvajaju domaći i međunarodni putnici (u budućnosti Schengen i Non-Schengen putnici). Uz prostor za kontrolu putovnica su službene prostorije i sanitarije.

Tisuću i pol sjedećih mjesta

Nakon kontrole putovnica ulazi se u centralni prostor za preuzimanje prtljage, u kojem su smještena dva karusela duljine 60 metara i jedan duljine 80 metara. Kroz središte karusela prtljaga se pokretnom trakom doprema iz sortirnice. U izlaznoj dvorani manjih dimenzija uz prostor za doček putnika smješteni su komercijalni prostori i caffe-bar.

– Današnja situacija funkcionira kao međunarodni i domaći dolazak, a za očekivati je da će se ulaskom Hrvatske u schengenski prostor promijeniti odnos Schengen i Non-Schengen dolazaka. Kontrola putovnica kroz kućice je na istom pravcu i instalacije se mogu izvesti odmah te promjena ne iziskuje posebne napore – napominje.

Statistički podaci pokazuju da 30 posto ljudi čeka letove u ugostiteljskim objektima, pa je njihova površina neposredno uz čekaonice. Prostor je organiziran u devet izlaza, koji su formirani preboarding prostorima, u grupama za sjedenje ima 1044 sjedeća mjesta, ne računajući plohe za odlaganje ručne prtljage i kaputa ugrađene nakon svakog trećeg sjedala i na krajevima, a u ugostiteljstvu ih je 435.

Ukupno je to 1479 sjedećih mjesta. Krajnja čekaonica (gate) odijeljena je za domaće putnike i u nju se može sići posebnim dizalom ili stubama. U fazi nakon ulaska Hrvatske u prostor Schengena taj dio bit će odijeljen dvama kućicama s četiri mjesta za kontrolu putovnica. Fleksibilna pregrada omogućava zauzimanje više izlaza za potrebe domaćeg/Non-Schengen prometa.

Osim spomenutih sadržaja na istoj razini smješteno je i više trgovačkih radnji vezanih za unutarnji trg, kao i dvije zone sa sanitarijama za putnike.

– Ovo je velik i dosta složen projekt, no ponosni smo što smo još jednom uspjeli prezentirati našu ideju i uvjeren sam kako će Zadrani biti ponosni na svoju novu zračnu luku – zaključuje Ante Kuzmanić.

Tko je bio u timu?

Arhitekt Kuzmanić poznat je po promoviranju svih stručnjaka koji su radili na njegovim projektima, pa tako navodimo cijeli tim koji je projektirao novu zadarsku zračnu luku: autori su arhitekti Ante Kuzmanić, Ivan Jurić, Andrej Čikeš, Mate Jurić i Mirjana Radoš, suradnici su Samantha Pavić, Marin Kaliterna i Darinka Kuzmanić, za konstrukciju je bio zadužen prof. dr. Josip Dvornik, energetiku dr. Miro Bugarin, a 3D modele je izradio Marijan Katić.