Prošlog je tjedna u Zadru proslavljen Nouruz, iranska Nova godina. Nouruz na perzijskom znači „novi dan“ i naziv je za godinu koja počinje 20. ili 21. ožujka, odnosno prvi dan proljeća, na proljetnu ravnodnevicu. Ok, taj dio vam je jasan, no mislite si, zašto je u baš u Zadru proslavljena iranska Nova godina? Odgovor je: zahvaljujući Zadranki, Tei Krizmanić, zaljubljenici u istočnjačku kulturu, magistri iranistike (koja tečno govori perzijski jezik i privatno ga podučava) ujedno i potpredsjednici Hrvatskog-iranskog društva.
Ona je bila ta koja je omogućila da se ovom dalmatinskom gradu, po prvi put, organizira proslava Irancima tog vrlo važnog dana.
- Nažalost, zbog trenutne situacije s pandemijom, sve to je bilo dosta skromnije, tako da je i broj gostiju bio ograničen, a nismo mogli ni predstaviti njihovu tradicionalnu spizu. No, unatoč tome, mislim da smo obavili jako dobar posao. Gosti su se mogli upoznati sa samim Nouruzom, čuti neke osnovne informacije o tome što je, kada se slavi i koje su sve tradicije vezane za taj blagdan. Bilo je riječi i o tradicionalnoj iranskoj sofri ”Haft sin” koja je neizostavni dio iranske nove godine. Bilo je i poezije, perzijske i hrvatske, a sve to je bilo popraćeno koncertom orijentalne glazbe – prepričava nam Tea kako je izgledala skromna, ali zanimljiva proslava u Atriju Kneževe palače. Istaknula je kako Hrvatsko-iransko društvo „Irandustan” već duže ima tradiciju organiziranja Nouruza po različitim hrvatskim gradovima, no Dalmacija nikako nije uspijevala doći na red.
- I kada su se otvorili natječaji za kulturna događanja za 2021. godinu, pao je prijedlog za održavanje Nouruza ili u Zadru ili u Rijeci. Pošto se Nouruz u Rijeci već bio održao jednom prilikom, odlučili smo se za Zadar, tim više što sam i ja trenutno ovdje pa smo sav taj posao oko organizacije mogli puno lakše odraditi. A dobro, i moj je grad – uz osmijeh nam govori Tea koje je u Donatovom gradu završila osnovnu i srednju školu, Gimnaziju Vladimira Nazora, jezični smjer.
Nakon toga slijedi Tein zanimljiv put koji zaista zaslužuje biti ispričan.
Ovu 31-gošnjakinju oduvijek ju je privlačio Bliski Istok, njihova kultura i povijest, zapravo sve tajne koje skriva taj nama egzotični, orijentalni svijet. Upravo je to bio ključna stvar pri odabiru fakulteta.
Tako je mlada Zadranka završila u – Sarajevu.
- U Hrvatskoj postoji studij Turkologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali pošto me turski jezik i nije baš privlačio, a saznala sam da na Filozofskom fakultetu u tom glavom bosanskom gradu, osim njega, postoje još i arapski i perzijski. Još jedan „plus” bio je što taj studij nije baziran isključivo na jezik, već da se u podjednakoj mjeri izučavaju i kultura i islam, dakle, sve ono što je mene zapravo zanimalo. I tako sam ja bez razmišljanja odlučila otići u Sarajevo. I nisam požalila – prepričava simpatična Tea, dodajući kako je studij orijentalistike trajao pet godina i kako je, baš kao svakom studentu, bilo teških i manje teških dana.
- Oh, znalo je tu je biti i suza, ali iskreno, kada nešto stvarno volite, onda je i te teške trenutke lakše svladate. Meni su svi predmeti bili veoma zanimljivi jer su svi bili usko vezani s područjima mojih interesa. Svakako, kada studirate perzijski jezik, onda ste obavezni učiti i arapski, budući da je arapski kroz povijest ostavio dosta traga i na perzijskoj gramatici, ali i na vokabularu – objašnjava, opisujući nam koji su je sve predmeti „dopali” na sarajevskom fakultetu:
- Bilo ih je raznih: od perzijske književnost kroz različita razdoblja, islamske civilizacije, do arapske i turske književnosti, perzijske paleografije, predmeta na kojem su se čitali i prevodili stari perzijski rukopisi... Naravno, Suvremeni perzijski jezik je bio temelj, trajao je svih pet godina i slobodno mogu reći da je to bio predmet koji je mnoge studente, pa i mene, koštao dobrih živaca. Ali to vam je tako, to je fakultet, treba stisnuti zube i raditi – jasna je Tea koja se kao jedina Zadranka na studiju odlično snašla.
- U novoj sredini snašla sam se iznenađujuće dobro, toliko dobro da se usuđujem reći da sam se od prvog dana osjećala kao kod kuće. A tako se osjećam i danas kada odem u Sarajevo posjetiti prijatelje, kolege s kojima sam studirala. Na studiju je znalo biti simpatičnih situacija, ljudi bi se nemalo iznenadili kada bi čuli odakle sam i što studiram. Pa bi uglavnom bilo pitanja poput: ”A što ti radiš ovdje?” Mogu reći da sam bila malo čudna i jednima i drugima, odnosno, i svojim Zadranima zbog nesvakidašnjeg interesa i odabira studija, ali i Sarajlijama: fetiva Zadranka na orijentalistici! No, brzo su se navikli. One godine kada sam ja upisala studij, bilo nas je ravno četvero. A pošto nas je jedan kolega brzo napustio i prebacio se na turski jezik, ostalo nas je troje. Na mojoj godini su sve bili domaći studenti, dakle, iz Sarajeva ili iz nekih drugih gradova, ali na drugim godinama je bilo i ljudi iz Makedonije i Crne Gore – smije se Tea kad se prisjeti svojih studentskih dana i kolega zbog koji i danas često odlazi u Sarajevo.
Tea je već dva puta boravila u Iranu: prvi put na samome početku studija, a drugi put pred sam kraj kada je s još dvojicom kolega sudjelovala u ljetnoj školi perzijskog jezika za strane studente na jednom od teheranskih sveučilišta, Allameh Tabataba'. Iako je većinu vremena provela u Teheranu, posjetila je i Isfahan i Širaz.
- Iranska kultura je veoma zanimljiva i bogata, to je jedan zaista specifičan svijet u kojemu su moderno i tradicionalno konstantno u interakciji. Primijetila sam i neke sličnosti između Iranaca i Dalmatinaca: jednako smo srčani, otvoreni, volimo društvo, iako mislim da su oni prema strancima čak otvoreniji od nas. Tamo će vas ugostiti kao da vas znaju sto godina, iako su vas upoznali prije sat vremena. Mi smo ipak, htjeli mi to priznati ili ne, po tom pitanju malo rezerviraniji. Također, veoma su vezani i ponosni na svoju zemlju, baš ako i Dalmatinci. To bi bile neke naše poveznice s Irancima... - ističe Tea koja je danas, kako smo i napisali, dopredsjednica „Irandustana”.
- Na ovoj sam poziciji tek nešto više od godinu dana. Naime, kada su se birali novi članovi Upravnog odbora, predsjednik Društva, gospodin Ebtehaj Navaey me nazvao i pitao jesam li zainteresirana biti članom. Na sastanku sam predložena i izabrana kao dopredsjednica. U to vrijeme sam radila u Veleposlanstvu Islamske Republike Iran u Zagrebu, a između poslova koje sam ondje obavljala je bio i tečaj perzijskog jezika. Nažalost, to je iznenada prekinuto, ali je interes ljudi ostao, tako da danas, u organizaciji upravo Irandustana držim tečaj perzijskog jezika, ali u online obliku zbog Covid-a 19 – govori te dodaje kako nažalost u Hrvatskoj za sada ne postoji veliki interes za orijentalne jezike, osim za eventualno, turski jezik. Ipak, Tea se nada da bi se to moglo uskoro promijeniti.
- Migrantska kriza, koja traje već nekoliko godina i kojoj se ne nazire kraj, pokazala je koliko su ljudi koji govore arapski ili perzijski jezik bitni. Osobno sam imala sreće što se tiče poslova, odmah nakon studija sam počela raditi za jednu američku organizaciju kao prevoditeljica na tzv. Balkanskoj ruti, nakon toga u Veleposlanstvu, a sada kao dopredsjednica Društva radim samostalno, te, ukoliko nekome nešto zatreba i prevodim. Trenutno sam u Zadru nakon dosta vremena, a s obzirom na koronu, cijelome je svijetu, pa tako i meni teško bilo što planirati. Idem od dana do dana, ali što se tiče Zadra i „iranske veze”, ja se iskreno nadam da je ovogodišnji Nouruz bio tek početak neke buduće veze Zadrana s Iranom i da smo u ljudima uspjeli barem malo probuditi znatiželje za nečim novim i njima nesvakidašnjim – zaključila je Tea.
