U Laubi otvorena izložba mladog zadarskog umjetnika Maria Javorana

U Laubi - kući za ljude i umjetnost danas je otvorena izložba crteža Maria Javorana – 'Tvoje tijelo moja kuća', javlja Jutarnji.

Riječ je o mladom zadarskom slikaru koji studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Josipa Baće.

“Crtežom dajem nadu čistoj neiskvarenoj ljubavi. Ako u realnosti ona zbilja ne postoji, onda svoje mjesto ne smije izgubiti u umjetnosti.”, kaže o svojem umjetničkom radu mladi likovnjak.

Na otvorenju izložbe govorio je književnik i dramski umjetnik Enes Kišević koji rad Maria Javorana opisuje na poetski zanimljiv način.

'Treba držati do svojega tijela jer da tijelo nije toliko značajno, nikada duša u njemu ne bi tražila svoju kuću. 'Tvoje tijelo – moja kuća', rekao bi Arsen Dedić, ali to bi isto mogla redi i duša jer duša ne može živjeti bez tijela, ni tijelo bez duše. Bez Baudelairea ne bi bilo Tina, bez Tina Arsena, a bez Arsena ne bi bilo ni ove diplomske izložbe Maria Javorana. Mi nismo vlasnici svojih života, mi smo samo provodnici kroz koje struji život.

Mario Javoran

 Hoćemo li od svojih tijela stvoriti glazbala ili oružje, ovisi o nama samima. Ali sam život, ma koliko ga mi pokušavali uništiti, ne ovisi o nama. Mario je toga itekako svjestan. Jer svakoga trenutka netko od nas može ostati bez pamćenja, može biti nepokretan – sveden samo na disanje i prazan pogled. Ali dodir neke drage ruke može nam vratiti takva osjećanja, da se putem tih osjećanja ponovno možemo svega sjetiti. Znajući za takvu nepredvidivost, Mario ono što je nevidljivo očima, potezom svoje ruke čini vidljivim. Svaki je njegov crtež uskrsnuće, i duše, i tijela. Evo, čujem kako mi jedna starica iz staračkog doma Svetoga Frane u Zadru, uskrsla Marijevom rukom, govori: Jako sam stara. Jako. Jako. Toliko stara da sam zaboravila kako se živi. Recite mi što je to život? Jako bih ga voljela vidjeti, javlja Jutarnji.

Mario Javoran

Vidite li onu sliku Ljubav u doba težaka? Vidite li onaj prst na desnoj ruci? Na ženskoj desnoj ruci koja vukući ribarsku mrežu dodiruje žilavu mušku ruku? Taj dodir, pun topline i nježnosti, dodir je samog života. Mario Javoran, zaista, svojim crtežima vraća nadu, nadu koja je toliko potrebna i današnjem svijetu, i današnjoj umjetnosti.'