Tereza Kesovija najveća hrvatska glazbena diva pjeva u Zadru: Volim Ivčića i Maršana, ali i mog „šašavog“ zadarskog grdelina Mladena Grdovića

Iako ne voli da je se zove divom, pa ni glazbenom, Tereza Kesovija najveća je hrvatska glazbena diva ikad. Snimila je preko trideset LP ploča i više od sedamdeset singlica, a dobila je bezbroj pobjedničkih nagrada na svim mogućim festivalima, kao počasnih i nagrada za životno djelo. Osim u Jugoslaviji i Hrvatskoj, veliku karijeru ostvarila je u Francuskoj gdje je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi koju dodjeljuje predsjednik Republike Francuske. Dubrovačka pjevačica napunila je 83 godine, ali još se ne da. Nedavno je na Hvaru, kaže, održala krasan koncert, a takav će biti i u Zadru 19. kolovoza na Forumu (21 sati). Gospođi Kesoviji u najavi koncerta postavili smo deset pitanja na koja je spremno odgovorila.

Pamtite li posljednji koncert u Zadru odnosno po čemu ga pamtite?

- Moj posljednji koncert bio je 2018. godine u dvorani HNK Zadar. Publika je bila sjajna, ali se sjećam da nisam bila u najboljoj formi. Zbog toga sam bila baš nesretna, jer sam željela sam najbolje. Razlog je bila jedna malaise- malaksalost.

Kakav je osjećaj ponovno pjevati pred publikom nakon pauze? Pretpostavljam da Vama, čak i nakon duge karijere, pjevanje dođe poput disanja.

- Ooo, izuzetno se radujem novom koncertu i sigurna sam da će to biti na razini onog divnog hvarskog, ako ne i bolji.

Dugo ste na estradi kao glazbena diva; možete li odrediti neki početak te priče - prvi nastup, možda prvi album ili nešto treće?

- Nemojte me, molim vas, nazivati divom, jer danas imamo previše „diva“ na tržištu. Ja sam samo normalna osoba koja silno voli to što radi. Kada nešto tako snažno osjećaš i voliš tijekom svih ovih godina, to je znak kako je to tvoj život i tvoja ljubav. Prvi nastup? Opatija. Prvo, godine šezdesete kao mlada flautistica s akademije u festivalskom orkestru, no već sljedeće godine pjevala sam pjesmu moga Dubrovčanina Marija Nardellija Plavi nokturno. Dobila sam treću nagradu, a za Oči Alfonsa Vučere u alternaciji s Gabi Novak – prvu nagradu zahvaljujući upravo njezinoj sjajnoj interpretaciji. Upravo zahvaljujući tom nastupu, uslijedio je ugovor s Jugotonom. Dalje se više-manje sve zna.

Na što pomislite na spomen Zadra – svoje nastupe, prijatelje, kolege, opjevane i neopjevane ulice grada?

- Zadar najsnažnije pamtim iz vremena rata i strašnih stradanja grada Zadra i njegovog zaleđa. Pjevala sam između općih opasnosti i tu upoznala mlade branitelje, posebno svoga velikog prijatelja i ratnog druga, prof. dr. sc. Duška Karduma, dr. med. Naravno, s ljubavlju se sjećam pokojnog Tomislava Ivčića čije će se pjesme još dugo pjevati, potom Đanija Maršana i njegovih divnih pjesama. Moj ljubimac je ipak „šašavi“ i divni zadarski grdelin, Mladen Grdović. Himna svakog druženja u mom đardinu je ona njegova Evo mene moji judi, doša san van na bevandu.  

Da možete odabrati samo jednu pjesmu koja bi Vas najbolje predstavila kao umjetnicu i osobu - koja bi to bila?

- Spominjem svoju La chanson de Lara ili Larinu pjesmu iz filma Dr. Živago, i to ne samo zbog činjenice što je svojim uspjehom otvorila vrata moje prve, od četiri, Olympije, već i zbog toga što sam imala posebnu čast da prva u svijetu tu pjesmu snimim za diskografsku kuću Pathe Marconi-Columbia. To je pjesma mojih početaka pariške i internacionalne karijere. Kasnije je, uz mnoge druge s francuske Antologije, bila razlogom mojih odličja. Predsjednik Jacques Chirac me 1999. odlikovao Chevalier de l'ordre des Arts et des Lettres), a 10. lipnja ove godine predsjednik Emmanuel Macron me je odlikovao zlatnom medaljom, odnosno L'Officier de l'Art et des Lettres – Časnicom kulture. Moj ponos je ogroman i to je za shvatiti. U mojoj zemlji pamtit će me po izuzetno velikom broju hit pjesama, kao što su na primjer Nono ili Moja posljednja i prva ljubavi. I brojne, brojne druge.

Na kojem jeziku Vam je bilo najteže pjevati i izraziti osjećaje? Pretpostavljam kako je na materinjem najlakše.

- Nije baš tako. Pjevala sa na mnogim jezicima, a ono što je važno jest poznavati jezik i nadasve osjećati riječi koje su često važnije od same melodije. Naravno da je moj materinji jezik na prvom mjestu, ali s potpunim razumijevanjem pjevam na francuskom. talijanskom ili na ruskom jeziku, iako mi nije teško pjevati i na drugim jezicima, kada za to imam priliku.

Poznato je da ste upoznali mnoge slavne osobe; tko je na Vas ostavio najsnažniji dojam - Chaplin, Burton, Ustinov...

- Ta tri velika umjetnika upoznala sam prilikom svoja tri ili čak četiri nastupa na Grand Gala za UNICEF u Palais des Nations u Ženevi. Naglašavam da ono što ih međusobno povezuje jest jednostavnost, jer samo mediokriteti dižu nos u nebesa. Bilo je to divno druženje, i to ne samo s njima. Bilo je tu još velikih umjetnika, kao što je dirigent Mstislav-Slava Rostropović i mnogi drugi, da ih ne nabrajam.

Isto pitanje, ali izvan svijeta poznatih. Tko Vam je bila najimpresivnija osoba u svakodnevnom životu - netko iz obitelji, prijatelj ili poznanik.

- Velik je broj prijatelja koji me fasciniraju svojim znanjem ili kulturom ponašanja. Svakako, to je moj divni prijatelj akademik Luko Paljetak iz Grada, moj pokojni prijatelj i kolega po flauti Arsen Dedić, ali i moj vlastiti sin Alan koji doista zna impresionirati svojim znanjem povijesti ili zemljopisa. Brojni su oni koji me oduševljavaju, ali kada bi ih sve nabrajala ovaj bi intervju u tom slučaju trebao biti objavljen na najmanje tri stranice. Kada se dugo živi, mnogo se i pamti, zar ne?

Gdje se skrivate kada turisti navale u grad? Ljeti su nam mjesta uz more poput osinjaka?

- Po vrućini, žegi kao ovog ljeta, najpametnije je otići u planine ili jednostavno, ostati u svom domu, đardinu uz potočić i svom komforu. U svom Gradu bila sam već četiri puta, ali razlog nije bio odmor. Nadam se da će mi se i to dogoditi negdje u rujnu.

Za kraj, kada se osvrnete, je li to bio samo showbizz ili postoji dublja poruka? 

- Ne prihvaćam takozvani showbizz, za mene postoje scene open air ljeti, koncertne dvorane zimi. Dakle, samo koncerti. Gaže ili čvrge su mi nepoznate. Ili imam koncert, ili se skupe prijatelji i bacimo pismu.

Besplatan koncert počinje u 21 sat, a ulaz je otvoren od 20:30 sati.  Koncert će se održati sukladno propisanim mjerama bez obveze predočenja EU COVID digitalne potvrde. Na koncertu su predviđena isključivo sjedeća mjesta uz obvezu pridržavanja mjera propisanih posebnim preporukama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i nadležnih stožera.