Zamislite život, toliko slobodan, da ne znate što vas sutra čeka. I ne brinete se oko toga. Živite iz dana u dan. Plana nema, slobodni ste kao ptica, putujte gdje vas vjetar odnese. A baš je s jedim ljetnim maestralom, koji je to subotnje popodne Zadranima donio prijeko potrebno osvježenje, stigao Ilario Lavarra.
Ovaj 39-godišnji naočiti Talijan putuje u posebnom društvu: ona je sitna, plava, dama u najboljim godinama. Obožava putovati, ali onako sporo, da upije baš svaki trenutak koji pruža dugo putovanje.
Ne, ne govorimo o kakvoj ženi, već pričamo o Vespi GT Ardimentosi staroj 53 godine, koja je u posljednje četiri godine sa svojim vlasnikom napravila nevjerojatnih 130 tisuća kilometara!
Uostalom, kakav bi to bio Talijan koji ne vozi Vespu?!
Ovo im je prvi put na hrvatskim cestama i prema riječima Ilaria, nisu mogli odabrati bolju rutu.
- Voziti po vašoj zemlji je divno, imate super ceste, a ovaj put uz obalu je divan. Baš sam uživao – uz osmijeh nam govori Ilario koji je u Lijepu našu stigao iz Istočne Europe: prešao je Grčku, Bugarsku, Kosovo, Albaniju, Makedoniju, Crnu Goru... Plan je bio doduše iz Turske otići prema Indiji, te preko Indonezije letiti za Australiju, ali - nastavak pandemije u ovoj godini napravio je svoje.
Ilariju ovo nije prvo dugačko putovanje. Prije deset godina prošao je dvije Amerike s Vespom starom 40 godina i time postao prvi čovjek na svijetu koji je na dva kotača prošao takav put po američkom kontinentu.
- Krenuo sam iz New Yorka, išao do Aljaske, spustio se do sve Argentine te se, nakon pređenih 82.000 kilometara kroz 21 zemlju, vratio nazad u New York. Trebale su mi ”samo” dvije godine za taj pothvat! Bilo je to nezaboravno iskustvo o kojem sam napisao i knjigu, dok je moja Vespa završila u Piaggiovom muzeju na posebnom mjestu – s ponosom prepričava Ilario dok mi i dalje u glavi pokušavamo osvijestiti koliki je to put prešao tako mali motor. Oh, koliko nas je iznenađenja tek čekalo kad je nastavio svoju nevjerojatnu priču nalik na kakav film.
Nakon tog putovanja osjetio je da ne može stati, da ne želi živjeti ”normalnim” životom te da će posvetiti godine putujući svijetom na Vespi. Vratio se u Italiju gdje je neko vrijeme proveo radeći kako bi uštedio što više novaca da može nastaviti živjeti svoje snove.
Ovoga se puta odlučio za Stari kontinent. Krenuo je iz rodnog Milana, sad već davne 2017. godine, prema Nordkappu (Sjevernom rtu), zatim se spustio prema Španjolskoj, odakle je otišao u Maroko. Od tamo je krenuo duž zapadne obale Afrike, prešavši Zapadnu Saharu, Obalu Bjelokosti, Nigeriju, Kongo... Sve dok nije stigao do Cape Towna.
- A onda sam lagano, jer svakako ne mogu brzo s obzirom da Vespa ide 60 km/h, krenuo na drugu stranu Afrike, te sam, penjući se njenom istočnom obalom, stigao do Egipta odakle sam se uputio prema središnjoj Aziji – nabraja Ilario, pokazujući nam stotine fotografija egzotičnih mjesta, različitih ljudi i nevjerojatne prirode koje je fotografirao prolazeći tisuće i tisuće kilometara.
Afrika za njega ima posebno mjesto jer je, osim te prirode koja ostavlja bez daha, upoznao predivne ljude koji su mu otvorili vrata svojih domova.
- Morate znati da je moje putovanje motorom low buget. Zapravo, život me na cesti košta manje nego kod kuće u Italiji. U Africi, Aziji i Južnoj Americi život je puno jeftiniji, uključujući i benzin, tako da se moji putni troškovi često svedu na hranu i vize. Što se tiče smještaja, gotovo uvijek spavam u šatoru, osim kad me netko ne primi kod sebe kući. Trebate otvoriti srca ljudi, jer kad se ljudi nasmiju, onda znate da ste uspjeli. Osmijeh otvara sva vrata! A Vespa je idealan alat za razveseliti ljude. To je ipak najpoznatiji motor na svijetu i prepoznat će ga i na najudaljenijem i zabačenijem kraju naše divne planete – govori Ilario, i sam smiješeći se, te dodaje kako se do sad pokazalo da su oni ljudi koji imaju najmanje, najgostoljubljiviji.
- Bio sam u selima po Africi gdje se struja, ako je uopće ima, dobiva preko solarnih generatora, gdje su kuće od blata i gline, gdje su srca ljudi velika, a ruke širom otvorene, spremne za zagrljaj stranca. Naravno da trebate biti oprezni, ali iskreno, svijet je puno, puno ljepše mjesto nego li ga se prikazuje u medijima – ističe ovaj genijalni Talijan uz kojeg se osjetite toliko opušteno, kao da bi i vi sutra mogli na dalek put u nepoznato...
- Moramo se otvoriti svijetu bez straha. Strah ubija, tako započinju ratovi. Trebamo vjerovati ljudima. To je jedini način da uistinu postanete dijelom ovoga svijeta. Upravo zato i putujem, kako bi komunicirao sa svijetom, a ne da bih skupljao kilometre. Vespa je savršena za to jer ide toliko sporo da ste konstantno dio okoline, dio prirode, dio kulture naroda zemlje kroz koju prolazite. Ne možete ničemu pobjeći ni da hoćete – smije se Ilario koji je tijekom ovih godina doživio toliko stvari da će definitivno morati napisati još jednu knjigu. Nama je ispričao tek poneku anegdotu s tog dugog puta.
- Kad već spominjem ljude i povjerenje, u Dubaiju, u kojem sam bio krajem 2019., dogodilo mi se nešto zaista nesvakidašnje! Otišao sam u jedno katoličko prenoćište gdje sam upitao voditelja mogli li prespavati noć ili dvije, a on je rekao kako su zbog blagdana popunjeni. Naš je razgovor slušao jedan tamnoputi muškarac, koji mi je rekao da sačekam završetak mise te da će mi on pomoći. Kad je misa završila, došao je do mene i rekao da će mi riješiti smještaj te da pođem za njim i njegovim kćerkama. Dovezli smo se ispred luksuznog hotela s pet ili više zvjezdica ispred kojeg mi je rekao kako mogu ostati koliko želim. Ja sam ostao u šoku, nisam u početku htio ni prihvatiti takvo što, no on je inzistirao. Samo je rekao da za uzvrat želi da dođem s njima na večeru i da kćerkama ispričam sve svoje avanture s puta. I tako sam završio kod njega, na obiteljskoj večeri, u luksuznom dvorcu. Kasnije sam saznao da je on jedan od najbogatijih ljudi na svijetu – prepričava Ilario prisjećajući se dana provedenih u Arapskim Emiratima, nakon kojih je uslijedio put u Saudijsku Arabiju.
- Nisam mislio da ću posjetiti tu zemlju koja je do listopada 2019. godine bila ”hermetički” zatvorena za turiste i vizu je bilo gotovo nemoguće dobiti. No, događaji su me doveli upravo u ovu zemlju, nekoliko mjeseci nakon otvaranja svijetu i želio sam ju otkriti koliko god sam mogao. I baš je tamo nastala povijesna fotografija: stara Vespa ispred Mada’in Salih, arheološkog lokaliteta drevnog grada u kojem ima najviše ostatka nabatejske kulture nakon njihove prijestolnice u Petri. Bio sam ponosan na sebe, ali i na moju malu Vespu koja čini velike stvari – ističe, pokazujući nam fotografiju koja govori više od tisuću riječi.
Kao i mnogi drugi svjetski putnici i Ilario je, na svojoj maloj Vespi, osjetio posljedice pandemije i globalnog zatvaranja granica. Njega je, naime, pandemija ”prikovala” na jedno mjesto na čak osam mjeseci. I to ne bilo kakvo mjesto.
- Kad kažem da sam toliko vremena proveo u Iranu, ljudi se prvo šokiraju pa me počnu žaliti. Ni ne znaju koliko je meni tamo bilo lijepo i da ni jedan mjesec života u toj zanimljivoj zemlji ne bih mijenjao. Ljudi su divni, sve su suprotno od onoga kako nam ih prikazuju u medijima. Otkrio sam kako imaju dva života, jedan za vladu i jedan tajni. Kad vas pozovu u svoje domove, pije se alkohol, pleše, i vjerujte mi, nisu ni malo „zamotani” kao što su u javnosti. Imaju također i izrazito bogatu kulturu, a priroda je fascinantna. Tako da sam u tih osam mjeseci vidio baš sve što ta zemlja nudi – govori nam Ilario te dodaje kako je Iran jako jeftina zemlja.
- Po danu sam tamo živio na deset eura. Sedam litara benzina košta samo jedan euro! Mnogi me pitaju zašto putujem s tako starom Vespom, nije li me strah da će nakon toliko kilometara i puta koji često nije asfaltiran stati i pokvariti se, no mene to ne brine. Baš zato što ima toliko godina lako ju je popraviti jer nema previše elektronike. Ja sam svoj majstor i dobro sam upoznat sa svakim njenim dijelom. Kad mi je u Tadžikistanu puknuo ovjes, morao sam čekati mjesec dana kako bi ju popravio s obzirom na to da sam ovjes naručio iz Italije. No, i tu mi je bilo divno, ljudi su tako susretljivi i dragi, svaki sam tjedan živio kod druge obitelji – uz osmijeh se prisjeća Ilario, dodajući kako inače mnoge djelove za Vespu pronalazi svugdje u svijetu, baš zato što je najprodavaniji motor ikad.
Kad smo ga pitali koju mu je daljnji plan putovanja, gdje i kad misli završiti, brzo je odgovorio:
- Plan je da nema plana. To je zapravo moje glavno pravilo, načelo po kojem živim. Čim imaš plan, postaješ njegov rob. A ja volim svaki put biti iznenađen! Na ovakvim putovanjima jednostavno ne smiješ imati raspored jer nikad ne znaš što se tijekom ovako dugog puta može dogoditi... To je nešto što većina ljudi zapravo ne može shvatiti, no, baš zato, ja nisam većina ljudi – uz tajanstveni osmijeh zaključio je Ilario.
Istina Ilario, zato i jesi priča za novine. Najmanje!
