StoryEditorOCM
Zadar plusTEK IM JE 70 GODINA

Što je Zadar bez Kazališta lutaka? Fiamengo im je dao posebno mjesto u galaksiji hrvatskog lutkarstva, a Paljetak nazvao lutkarskom velesilom Europe!

Piše Abdulah Seferović
27. prosinca 2021. - 18:38
Pokus 1957. godine; u gornjem redu slijeva: Branko Stojaković, ?, Zvonko Festini, Jolanda Ivić, Neda Galović; sprijeda: Davor Herceg (iz Narodnog kazališta), Marija Žunić, Bruno Paitoni, Jozefina Gatara, Jakov Žilić, Melita Jukić, Zrinka ?, Bogumil Kleva(?)Ante Brkan

Kada je skupina zadarskih entuzijasta, 1. siječnja 1952. godine, izašla u javnost s lutkarskom interpretacijom Nazorove ”Crvenkapice” nitko nije mogao slutiti kako će Jakša Fiamengo, 2007. godine, zaključiti da „Kazalištu lutaka Zadar u galaksiji hrvatskog lutkarstva pripada posebno mjesto. Oni su po svemu posebni, zasigurno su najkompaktniji lutkarski kolektiv“. Također, i Luko Paljetak, koji je svojedobno bio članom tog ansambla, svjedoči kako su bili "lutkarska velesila Europe". Ukratko, etablirali su se kao jedna od oznaka umjetničkoga i kulturnog identiteta Grada, kao pitanje: Što je Zadar bez Kazališta lutaka?!

Nisu su se svojedobno bez razloga u dnevnim novinama, jedan pokraj drugoga, javili napisi u kojima prvi ističe kako je Zadar „grad kojem očajno nedostaje sadržaja, nadasve kulturnog“, a drugi kako zadarsko Kazalište lutaka priređuje Mediteranski lutkarski festival za odrasle s predstavama iz Slovenije, Španjolske, Izraela i Francuske (SD, 30.VI.2018.).

image
Joso Špralja u Maloj Floramy 1954.
Ante Brkan

Ili: kada zadarski ”Karlson s krova“ pobere na zagrebačkom PIF-u, 2017. godine, čak šest nagrada, kada iduće godine ”Kaštanka”, u samo deset dana, bude okićena s osam nagrada na pet međunarodnih festivala i pozvana na gostovanje u Peking(!), a ”Nikomu pravo“ zavrijedi tradicionalnu strukovnu nagradu Hrvatskoga glumišta za najbolju lutkarsku predstavu, tada se u javnosti s pravom zaključuje kako su se zadarski lutkari „etablirali u vrhu svjetskog lutkarstva i da nema dalje“.

No i nakon toga redateljica ”Kaštanke”, Vjera Vidov, biva pozvana na gostovanje u Tokio, Darko Petković postavlja izložbu zadarskih lutaka na međunarodnom festivalu u Izraelu, a ”Kaštanka” do konca 2020. godine nastupi na 28 festivala samo u Europi i pobere ukupno 29 nagrada!

image
Predstava Kastanka redateljice Vjere Vidov iz kazalista lutaka Zadar je osvojila brojne nagrade na regionalnim natjecanjima.
Na fotografiji: tim glumaca, redatelja i tehnicara
Luka Gerlanc/Cropix

Sve je to izraslo iz autentičnoga zadarskoga kreativnog potencijala što će ga vremenom prekriti mit o tome kako je Bruno Paitoni, utemeljitelj i prvi ravnatelj zadarskoga Kazališta lutaka, „donio lutku Guignol izravno iz Pariza“. Paitoni, međutim, nije znao čak ni ono što znaju obični lutkarski početnici, da svaka ručna lutka nije ginjol (niti je svaka lutka na žici marioneta). Nije on uprizorio ”Crvenkapicu”, već Mile Gatara, bez ikakva lutkarskog iskustva. Štoviše, sve ili gotovo sve predstave s Paitonijevim redateljskim potpisom režirao je Gatara, a kasnije i Zvonko Festini.

Začinjavci te burne prošlosti, prema popisu na kazališnom plakatu ”Crvenkapice”, jesu Nevenka Magaš (Filipović), Borna Šarić, Neda Cvek, Nives Banić, Kosovka Kužat (Spaić), Ilija Ivezić, Grgo Lasan, Vjera Ostojić, Mile Gatara, Marija Šale, Petronila Korljan i Jagoda Luetić. Među njima su profesionalni glumci iz Narodnog kazališta bili tek Mile Gatara, Ilija Ivezić i Borna Šarić, a od njih, pak, jedino je Ilija Ivezić imao strukovnu naobrazbu. Samo je on 1949. završio Glumačku školu u Zagrebu.

PROFESIONALIZACIJA 1960. GODINE

Od 1960. godine Kazalište lutaka ulazi u razdoblje pune umjetničke odgovornosti. Odlučujući korak bio je profesionalizacija ansambla. Prve ugovore o stalnom angažmanu potpisali su Marija Moković, Nevenka Filipović, Karlo Šoletić, Zvonko Festini, Bogomil Kleva, Eduard Bajlo i Branko Stojaković. Svi će oni, osim Eduarda Bajla a neko vrijeme i Zvonka Festinija, provesti cijeli radni vijek kao kazalištarci. Smiona zamisao Branka Stojakovića da 1963. poruši zidani paravan što skriva tajnu lutkarske magije, jest simbolično razmeđe, ali i nepojmljivo svetogrđe. Čak 12 godina kasnije vrsni kazališni kritičar Dalibor Foretić piše kako je ljepota ”Bajke o caru Saltanu” bila „u dobroj mjeri okrnjena time što su se lutkari cijelo vrijeme muvali po sceni bez nekog vidljivog razloga“.

13. studeni 2024 19:09