StoryEditorOCM
Zadar plusNA RODNOM OTOKU

Skijaška braća Kolega treniraju u karanteni na Ugljanu. Trče po škrapama, maslinik im je  poligon, a trening svaki dan završavaju kupanjem u moru!

Piše Piše: Ana Vučetić Škrbić
Snimke: Privatna arhiva
4. travnja 2020. - 10:41

Baš na ovome mjestu prije nekoliko smo godina pisali o dvojici talentirane braće, velikim nadama hrvatskog skijanja, čije je životna priča zanimljiva iz puno razloga, no jednog ipak ponajviše. Oni su Dalmatinci na skijama, boduli s otoka Ugljana koji snijeg vidi jednom u deset godina, ali to ih nije spriječilo da postanu članovi Hrvatske skijaške reprezentacije i redaju odličja u bijelom sportu. Elias i Samuel Kolega danas su učenici legendarnog trenera Ante Kostelića.

Stariji, 23-godišnji, Elias ove je sezone oduševio nastupima u slalomskim trkama gdje je bodove odnosio na najtežim stazama. I dvje godine mlađi Samuel iza sebe je imao jaku dobru sezonu i puno razloga za osmijeh. Šlag na torti trebao je biti odličnan rezultat na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Norveškoj, ali taj je put zaustavio korona virus. Nakon slalomskog dijela kombinacije bio je treći, no onda je uslijedio nagli prekid: nova utrka otkazana je zbog vjetra, a ostatak prvenstva zbog Covida -19.

Baš u trenutku kada su se iz Norveške vraćali u Zagreb, gdje im je baza kad ne putuju po svjetskim skijalištima, njih dvojica i majka Sonja Kolega, treći ravnopravni član ovog fantasičnog trojca bez čije predanosti Hrvatska danas sigurno ne bi imala dvije mlade skijaške zvijezde, pala je odluka: karantenu neće provesti na četvrtom katu zgrade u metropoli nego na svom Ugljanu, u Kalima, u kući kraj mora!

- Odlučili smo u zadnji čas i srećom da smo to napravili jer su par dana nakon našeg dolaska zatvorili ulazak na otok. I odluka je zaista bila pun pogodak. Jer u ovom okruženju teško je cijelu situaciju doživjeti kao karantu, za dečke je ovo više kao tibetanski “retreat”, povlačenje koje omogućuje obnovu, fizičku i mentalnu. Pogotovo nakon tog naglog prekida sezone i razočaranja koje su doživjeli u trenutku kad su bili najspremniji I najviše ciljali. Samuel je išao po medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu, Elias je čekao početak utrke u Kranjskoj gori, bio je spreman ko grom...i onda najednom to brzinsko povlačenje u strahu od virusa, sve je trenutno bilo otkazano. I kad smo stigli u Zagreb, doslovno u trenutku smo skije izbacili iz auta, hranu ubacili u auto, i krenuli prema Ugljanu- priča nam majka Sonja, za ovu priliku obiteljska glasnogovornica, i sama nekad usješna sportašica. Profesionalno je igrala rukomet, suigračica u Osijeku i Trešnjevci bila joj je Marica Kostelić, a trener Ante Kostelić Gips. Kad je Ivica Kostelić prije nekoliko godina rekao zbogom profesionalnom skijanju, Gips je preuzeo treniranje dvojice braće. Elias je prije toga odbio ponudu sa sveučilišta u Denveru i uz potporu roditelja, majke Sonja i oca Ante, odlučio u velikom stilu ući u svijet vrhunskog skijanja. No, u vrhunskom sportu nema predaha ni velikog odmora, trening je početak i kraj dana, pa taman na snazi bila i karantena. Kako trenirati na otoku gdje stotinama metara oko vas nema žive duše, gdje nema ni teretane, ni dvorane ni altetske staze? Lako, samo pitajte Kolege.

image
Ma nije to ništa posebno, kupali smo se i u hladnijem

- Snađi se s onim što imaš oko sebe! Maslinike smo pretvorili u poligone, masline u prirodne sprave za vježbanje. Oštre škrape su nam staze, a kupanje u moru nagrada za završetak treninga. Umjesto pod tuš, skočiš u more koje ti je pred kućom- pričaju nam.

- Kupanje u moru? Po ovoj buri? Vani je četiri stupnja, bura grize ruke koliko je hladno, a Velebit je u snijegu.

- Ma nije to ništa posebno, kupali smo se i u hladnijem- odmahuju rukom Elias I Samuel.

- Njima vam to ništa ne smeta. Oni su kao polarni medvjedići- smije se mama Sonja. Dok s njom razgovaramo, popela se na brdo vrh Sveti Mihovil iznad Preka, sasvim je jasno od koga su dečki naslijedili sportski gen. I nije ovo prvi put da se braća susreću sa surovošću otočke prirode i treningom po škrapama. Svake godine Samuel i Elias odlazili su trenirati na Mljet gdje Kostelići imaju svoju ljetnu bazu. Još kao maleni dječaci tamo su naučili na specifične, vrlo intenzivne kondicijske treninge trčanja po škrapama i kozjim putevima. To zahtjeva maksimalnu koncentraciju i prisutnost, jer te i najmanja greškica na stijenama koje režu kao žileti može stajati teške ozljede. Baš kao u skijanju.

Silom prilika, sada kad nema Mljeta, svoju su bazu sada napravili na Ugljanu. I uživaju. Skijanje je specifičan sport gdje ne vrijede treninzi atletskog tipa. Svaka utrka je druga staza, svaka staza druga podloga i temperatura. Baš zato su naši otočki kamenjari dušu dali za takve treninge.

Iako je Ugljan pitomiji, manje surov i stjenovit od Mljeta, momci su se prilagodili. Za početak, Elias je očistio sve masline u okolici, i obiteljske i tuđe. Onako iz rekreacije, malo razonode između treninga.

- Nama je ovdje predivno. U potpunosti živimo u skladu s prirodom i njezinim zakonima. Ustaješ se kad sunce izađe, ideš spavati kad ga više nema, utihneš skupa s prirodom. Bez mobitela, punjača i ekrana. Samo knjige i meditacije. Najteže je ostati sam sa sobom i raditi na sebi, a ispred sebe ne vidiš ništa osim mora i maslina, nemaš gdje pobjeći. Tek tada možemo govoriti o pravoj obnovi, o osobnoj transformaciji. Dan počinjemo sa sokovima od otočkih divljih agruma, slijedi joga pa jutarnji trening u masliniku. Prava intrada- smije se Sonja.

Osim karantene, još je jedan dobar razlog zašto je mladim skijašima Ugljan trenutno puno draži izbor. Naime, stan u Zagrebu gdje živi obitelj Kolega stradao je u potresu, sve osim zidova je popadalo. I vitrina sa Samuelovim i Eliasovim peharima je uništena, svi trofeji su zdrobljeni.

- Sve materijalno je prolazno, tako treba gledati na ovo što nam se događa i pokušati izvući iz svega najbolje što možeš. Zato smo zahvalni i sretni što smo sada ovdje, jer su dečki dobili priliku izliječiti šok i grč zbog naglog prekida sezone, posvetiti se sebi, a njihova sloljena i izmučena tijela sada će prodisati. Konačno ne moraju žuriti od skijališta od skijališta, brojati dane i rasporede, nego biti ovdje na otoku i uživati. Na tome zaista treba biti zahvalan- kaže Sonja.

07. studeni 2024 23:50