"Seven and counting" najpoznatiji je zadarski bend – izvan Zadra, gdje je skoro pa nepoznat. Ukratko to izgleda ovako: sastav su početkom 2015. godine osnovali Vinko Baković, Boško Colić, član legendarne Rive koja je osvojila Euroviziju, i Daria Baković i to iz želje za radom na autorskim pjesmama. Prve tri godine uglavnom se tražila “prava” postava, ali je napravljeno i nekoliko demo-singlova. I upravo kad su se stvari konačno počele odvijati kako treba, nastupila je gotovo dvogodišnja stanka zbog pandemije i lockdowna. No, i to je uspješno prebrođeno, pa band iduće dvije godine intenzivno radi na novim pjesmama i kroz studijska snimanja stvara materijal koji će u konačnici postati njihov prvi studijski album - “Tonight”. Sam album sadrži deset originalnih pjesama Vinka Bakovića koje u svojoj osnovi sadrže rock i rock & roll uz prizvuke countryja, popa i bluesa.
Sastav čine: Boško Colić (bubnjevi), Ante Paleka (bas), Jurica Brzić (gitara), Ante Valčić (saksofon, usna harmonika), Daria Baković (vokal), Nevija Kožul Peričić (vokal), Lucija Grabovac (vokal) i Vinko Baković (vokal, gitara).
Iduće srijede, 27. ožujka, u Providurovoj palači u Polivalentnoj dvorani, Seven and Counting uoči izlaska CD-a sviraju veliki koncert na kojemu će domaćoj zadarskoj publici predstaviti album. Bit će to odlična prigoda upoznati zanimljivi zadarski sastav koji odlično kotira na inozemnim top listama brojnih internetskih radio stanica, specijaliziranih za takvu vrstu glazbe kakvu oni sviraju.
Uoči koncerta, porazgovarali smo s Vinkom Bakovićem.
- Album smo snimali u zadarskom studiju Twenty Twenty. Zapravo smo dio te priče jer smo od osnivanja studija i izdavačke kuće bili u tom prostoru i tamo vježbali, ali i surađivali i s Goranom Šućurevićem, bubnjarom iz bivšeg Postolar Trippera i s Jerom Šešeljom, uspješnim producentom, koji je i izdavač albuma. Super nam je bilo snimati album jer je sve bilo doma, u Zadru, od odličnih uvjeta do super ekipe.
Poznatiji ste više izvan Zadra nego u samom gradu, kako to?
- To je neka čudna priča, zapravo možda i nije toliko čudno, nego nismo navikli na takav način razmišljati, a još manje raditi. Kad smo krenuli s prvim demo singlovima, to je bilo super nama za čuti, zavrtili bi ih i prijatelji s Radija 057. Međutim ja sam malo proučavao kako ta glazbena industrija danas funkcionira. S obzirom na internet i razne platforme i servise, puno je toga drukčije nego što je bilo prije 15 ili 20 godina. Jedna od tih stvari su more radio stanica preko društvenih mreža koje su ciljano osmišljene tako da puno prostora daju nezavisnim i novim izvođačima.
Mi smo se preko tih radio stanica prilično dobro vrtili, u jednom smo trenutku znali zabilježiti po 70 do 80 emitiranja tjedno s nekoliko demo singlova koje smo imali na raznim radio stanicama i raznim kontinentima. Tu nam se puno toga otvorilo, na twitteru smo dobili 7 tisuća pratitelja, uglavnom stranaca koji su nas otkrili preko društvenih mreža i tih radija koje oni prate. U Njemačkoj, Španjolskoj, Škotskoj, Engleskoj, Australiji, Kanadi, čak i nekoliko radija u SAD-u, imali smo ulaze na top liste i to pri vrhu.
U Los Angelesu smo bili na mjesečnoj top listi četvrti. Naravno, ne mogu se ta internetska radija uspoređivati s velikim radio stanicama, tako da je i taj broj slušatelja bitno manji. Ali opet, može poslužiti kao neki lakmus papir kako ljudi reagiraju na nešto što su čuli. Ako je bilo preko 170 prijedloga za top listu na Radio Indie Star u Los Angelesu, a mi smo bili četvrti s jednom od naših pjesama, onda to ipak nešto govori i možda više znači od pohvala u vlastitom gradu gdje ipak svatko svakoga zna, pa su i pohvale često sugestivne.
Zašto ipak niste češće svirali u Zadru?
- Ne mislim da grad nije naklonjen nama, ali Zadar je grad koji je ostao bez klubova, barova, prostora u kojima se može napraviti klupska svirka. Sve se svodi na pokušaje pojedinaca koji daju sve od sebe u tome, ali mi smo brojčano veliki bend koji broji od 8 do 9 članova i nije nas baš jednostavno nagurati u male postojeće prostore. Nekada dok je bio Maya pub mi smo svirali tamo pet – šest puta. Svirali smo i u Pivnici Deja Brew iako je taj prostor malo zeznut za nas, ali napravili smo dva unplugged koncerta... Ima želje i potrebe za takvim svirkama, ali grad je bitno ograničen po pitanju adekvatnog prostora za svirke u smislu kluba ili bara. Puno više toga imate u Šibeniku, Zagrebu pa i u Splitu i Rijeci nego u Zadru gdje je to veliki problem.
Boško Colić je legenda, glazbenik s eurovizijskom pobjedom nekadašnje Rive. Jeste li razmišljali da Boško sa "Seven and Counting" opet pokuša pohod na Euroviziju?
- Bilo je takvih ideja da idemo s nekom od pjesama s ovog albuma, ali ta ideja nije došla od Boška. S jednom je pjesmom to bilo neizvedivo jer ona traje skoro pet minuta, pa bi je zbog propozicija eurovizije trebalo komprimirati na tri minute. Možda ideja kao ideja nije bila loša, ali nisam vidio načina kako tu pjesmu "skupiti" u tri minute, a da je ne uništimo i zato nismo pokušali. Nikad ne reci nikad, na Dori se sad zbilja počelo pojavljivati svakakvih izvođača što do sada nije bio slučaj. Možda jednom i rock bend kao što smo mi "zapuca" tamo.
Što može očekivati domaća publika u Providurovoj palači?
- Odsvirat ćemo pjesme s albuma, a i nekoliko covera koje sviramo na neki svoj način. Koncert je zamišljen kao promocija albuma, ali i kao jedna vrsta zahvale ne samo ljudima koji su nam pomogli u crowdfunding kampanji za snimanje albuma, nego i onima koji su nam pomogli na druge načine svih ovih godina koliko postojimo. Album ćemo promovirati tri dana prije nego što se pojavi u službenoj prodaji, tako se potrefilo. Mislim da neće požaliti svi koji dođu na koncert, nakon kojega je predviđeno druženje u prostorima Providurove palače.
Želio bih zahvaliti direktorici Koncertnog ureda Zadar Meliti Ivković koja je imala sluha za sve to, najviše zbog toga što dajemo nešto autorsko čega u Zadru fali. Sve je zapravo zadarsko, od autorskih pjesama, do članova benda i izdavačke kuće Twenty Twenty koja album objavljuje. Možda bi album bilo najlakše žanrovski opisati kao americanu, u osnovi rock s primjesama popa, bluesa, soula i countrya. Sve su pjesme pisane i pjevane na engleskom jer mi je to u rocku jezik kojim se najbolje izražavam.
Na omotu cd-a su navedeni i mnogi ljudi koji su vas podupirali, kao fanovi ili ljubitelji glazbe. Vrlo neobična gesta?
- Bilo je pitanja što će vam cd, nitko više nema cd playere, niti u aute se više ne stavljaju? Kad se uzme u obzir da su nam u kampanji oko snimanja albuma mnogi ljudi imali iskrenu želju pomoći, to treba na neki način vratiti. Lijepo je kad im se zahvališ na facebooku ili twitteru, ali ipak je najljepše kad dobiju nešto što mogu opipati, a to je cd kao glazbeni medij. Sa zahvalom svima koji su pomogli. Mogli smo napraviti umjesto cd-a usb stick što je bezveze, a mogli smo i vinil koji je sad jako popularan, ali i neizmjerno skuplji od cd-a.
Koja su očekivanja benda nakon promocije albuma?
- Mi smo svi ljudi koji već imaju nekakvo životno iskustvo iza sebe, obitelji, stalne poslove. Većina nas ne živi isključivo od glazbe. Priča oko Seven and Counting je nešto što mi radimo iz našeg gušta, izazova, želje da napravimo nešto autorski. Teško nas je skupiti nas osam na probi. Ali ako imamo tjedno jednu probu dva sata nije to nešto oko čega bi trebao biti baš neki veliki problem. Mogućnost je to za biti kreativan, ne sjediti u to vrijeme doma u fotelji. Ta dva sata kad se nađemo, radimo kvalitetno. Ne nadamo se nečemu posebnom niti imamo velika očekivanja jer nije to niti napravljeno da bi se mi probili i krenuli na neke velike turneje, zarađivali veliki novac i postali super popularni.
Od početka benda ta priča nije postojala nego smo bili koncentrirani na ono što radimo i na gušt u tome. Sve što se dogodi preko toga je bonus. Zadovoljni smo što smo došli do tog prvog autorskog albuma, a kako će se dalje razvijati nije nikome lako predvidjeti, čak niti onima koji su duboko u tom poslu. Jednom kad pjesma izađe, ona dalje ima život za sebe. Naći će publiku ili je neće naći, hoće li je biti 500 ili 500 tisuća, veliko je pitanje. Mi smo svoje napravili s ovim albumom i njegovom objavom. Dalje je da netko to prepozna ili ne prepozna.
Guštati i svirati?
- Ma jasna stvar, za sve ostalo trebalo bi imati neku ozbiljnu mašineriju iza sebe. Mi to nemamo i naši životi su koncentrirani na nešto drugo. Ovo je gušt i nešto što mi radimo baš da ta dva sata tjedno budemo kreativni umjesto lijeni.
Što znači "Seven and Counting"?
- Na prvoj probi nas je bilo sedam, a znali smo da nas je trebalo biti više. Nismo tada imali klavir, saksofon... Pa smo rekli ajmo Seven and Counting pa dokle dođemo. Trenutno smo osmica, često i s još jednim pridruženim članom. Još uvijek brojimo...