StoryEditorOCM
Zadar plusSTANISLAV BAŠIĆ, NEKADAŠNJI NOVINAR 'SLOBODNE', OBJAVIO KNJIGU 'MLADA KAPLJICA'

Radosno čudo života sažeto u kapljici vode

23. travnja 2017. - 15:23
stanko_3.JPG

Ne događa se piscu često da, onako usput, prekapajući stare obiteljske stvari, naiđe na svoj rukopis, nastao prije gotovo pola stoljeća, a na koji je, iako cjelovit i završen, potpuno zaboravio, uvjeren da više ne postoji. Upravo takav, zaboravljen i prežaljen, ali potpuno sačuvani tekst jedne svoje priče, nedavno je u rodnoj kući u Broćancu kod Posušja pronašao Stanko Bašić. Među odbačenim knjigama krenuo je, kako kaže, "čistiti smeće", no pronašao je svoju bilježnicu iz 1974. godine u kojoj je, od prve do zadnje stranice, zapisao nadahnutu alegorijsku priču o maloj kapljici vode. Bilježnicu je donio u Zadar, a tekst prekucao da bi ga njegova kći mr. sc. Ivana Bašić krajem prošle godine "vratila u život" tako što ga je objavila u biblioteci "U potrazi za smislom", u izdanju njezina Balans centra za logopediju i biblioterapiju iz Zagreba, pod naslovom "Mlada kapljica".

New Age fenomen

– Kod kuće sam godinama imao tek manji dio prekucanog rukopisa. Vukao se po kući, kći me godinama opominjala da ga trebam objaviti, a meni se nije dalo dopisivati. I slučajno, prošle godine, odem nešto do obiteljske kuće i slučajno pronađem staru bilježnicu. A u njoj zaboravljena priča, cijela! Nisam mogao vjerovati. Eto, tako se zatvorila priča o mojoj priči – govori nam Stanko Bašić, nekadašnji dugogodišnji novinar i urednik Slobodne Dalmacije u Splitu, Zagrebu i Zadru, gdje je, prije deset godina, dočekao i mirovinu. Bašić se u Slobodnoj Dalmaciji zaposlio 1977. godine, kao 32-godišnjak, dok je živio u Trogiru. Najviše je radio kao novinar u kulturi, bio je voditelj dopisništva u Zagrebu, a godinama je bio najredovitiji suradnik priloga Forum, u to vrijeme zasigurno najutjecajnijeg i najboljeg novinskog kulturnog priloga u Hrvatskoj.

Zadnjih godina profesionalne karijere nametnuo se kao dobar poznavatelj i tumač New Age fenomena u suvremenom hrvatskom društvu. Tekstove objavljene na tu temu u Slobodnoj Dalmaciji ukoričio je 2001. godine u knjigu "Era Vodenjaka – izazov za kršćanstvo". Knjiga je izazvala veliko zanimanje javnosti, osobito sociologa religije, među kojima je bio i njegov pokojni prijatelj Željko Mardešić.


"Mladu kapljicu" Bašić potpisuje kao Stanislav, svojim "pjesničkim imenom", pod kojim je krajem 60-ih i tijekom 70-ih u BiH ispisao tri zbirke poezije ("Glasnik" 1969., "Žilište" 1973. i "Mame i tate" 1976.). Trebao se poklopiti čitav niz neobičnih okolnosti da nakon 42 godine stanke opet objavi novi naslov kao Stanislav.
– "Mlada kapljica" je priča o životu jedne kapi vode, od njezina nastanka negdje u nebeskim visinama, preko njezina pada na zemlju, u rijeku i more, pa sve do kraja, kada se stapa s licem djevojčice kao pahuljica snijega. Priča odiše mistikom prirode, a kroz brojne likove koje kapljica susreće na svom putu po zemlji alegorijski progovara o tajnama i smislu života. Iz današnje perspektive, s obzirom na vrijeme kad je nastala, priča je jako suvremena i po temi izrazito ekološka – kazuje Bašić, kojem se jako svidjela naša primjedba da je priča izvrstan materijal za dječju ili lutkarsku predstavu.


– Priču sam napisao u dahu, između 1. i 10. prosinca 1974. godine. Moja kći Ivana imala je tada godinu i pol dana i teka u kojoj sam zapisao priču bila je išarana njezinim "crtežima". U to vrijeme, nakon završenog studija književnosti, radio sam u Sarajevu, u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, kao referent za tekuću bibliografiju BiH tiska. Imao sam dosta slobodnog vremena i dosta stvari sam tada napisao. Osim "Mlade kapljice", napisao sam i cijeli niz priča na koje sam u međuvremenu također zaboravio. Njih su moja djeca, Ivana i Tomislav, uvijek rado čitali. Uspio sam ih sačuvati, riječ je o pričama vezanima uz prostor zavičaja, u vrijeme 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Neke od njih su autobiografske i nadam se da ću ih ove godine pripremiti za tisak – govori Bašić, otkrivajući nam za kraj izvor nadahnuća za jednu poetsku priču o kapljici vode.

Čudo roditeljstva

– Želio sam imati petero djece i veliku obitelj. Kada se Ivana rodila, za mene je to bilo čudo! I to me čudo naprosto potaknulo da nešto napišem o djeci i za djecu. Da dadem svoj prilog fenomenu stvaranja života. Otkud sama ideja, ne znam, ali stvorila se kapljica, ne ona Cesarićeva, ali priča je tako krenula. Kada sada na to gledam, izgleda mi stvarno lijepo, napisana je u jednom dahu. Poslije se rodio Tomislav, a supruga je još bila studentica. Ja sam dolazio s posla, a ona je odlazila u biblioteku učiti. Bio sam posvećen djeci i obitelji u potpunosti. Iz takvog jednog jakog osjećaja nastala je i ostala ova "Kapljica" – kazuje Bašić.
Bašićev tekst, koji se čita doslovce u jednom dahu, izvrsnim je ilustracijama u tehnici olovke oživila Martina Tomić, dok je za grafičko oblikovanje zaslužna Marijana Pekas. Knjiga je objavljena uz potporu Zadarske županije, a svoje prvo predstavljanje uskoro će imati u Zagrebu.


Svaka četvrta pjesma - u antologiji
Osim zbirke nikad objavljenih priča iz 70-ih, Bašić priprema i reprint svojih pjesničkih zbirki iz tih godina, uz dodatak od nekih pedesetak kartica kritičkih tekstova. Zbirka pjesama "Žilište" iz 1973. bila je nagrađena kao najbolja knjiga u BiH, no ono što ga je motiviralo na ponovnu objavu svoje poezije jest njezina aktualnost. Naime, u zadnjih godinu dana objavljeno je nekoliko antologija poezije u BiH, a u njima je, od ukupno osamdesetak pjesama koje je napisao, uvršteno čak 20 Bašićevih, što znači da mu je gotovo svaka četvrta pjesma završila u antologiji bosanskog pjesništva.

 

U ratu mu izgorjeli rukopisi
Nakon knjige pjesama "Mame i tate" iz 1975., Bašić je tek 2001. s "Erom Vodenjaka" prekinuo književni post. U međuvremenu mu je nekoliko gotovih rukopisa proze i poezije izgorjelo u poljskoj kućici u Babindubu, za vrijeme okupacije Crnog početkom Domovinskog rata. Godine 2003. objavljuje knjigu razgovora s važnim osobama iz javnog i društvenog života pod nazivom "Razgovorom prema životu", a 2006. godine dvije knjige: "Kada nisam ja jesam – Zadarski ratni dnevnik" i "Moje vjetrenjače" s podnaslovom "To hrvatstvo, ta Hrvatska". Konačno, Balans centar za logopediju i biblioterapiju iz Zagreba, koji vodi njegova kćerka mr. sc. Ivana Bašić, objavljuje mu knjigu "Kršćanstvo i New Age", koja bi uskoro trebala dobiti i svoj drugi dio. Svi tekstovi u spomenutim knjigama od 2003. do 2015. prethodno su bili objavljeni na stranicama Slobodne Dalmacije.

05. studeni 2024 09:23