Radoslav Bobanović: Dogovorili smo da Udruga vinara Zadarske županije nudi vina s ovoga područja 150 tisuća gostiju kruzera u luci Gaženica!

Udruga vinara Zadarske županije ima novo vodstvo. Umjesto dosadašnjeg predsjednika Tomislava Glavića koji je Udrugu uspješno vodio četiri godine, jednoglasno je izabran Radoslav Bobanović i to na razdoblje do 2027. godine. Za dopredsjednika Udruge izabran je Dane Šulentić, a za tajnika Vedran Vinketa.

Za članove Upravnog odbora izabrani su: Radoslav Bobanović (predsjednik Udruge i Upravnog odbora), Dane Šulentić (dopredsjednik), te Zoran Pantalon, Branko Bungur, Stjepan Vučemilović, Tomislav Škaulj i Elvis Nimčević.

Za članove Nadzornog odbora izabrani su Denis Rako (predsjednik) i članovi Milivoj Kurtov i Darijo Buljat.

Bio je to povod za razgovor s novim predsjednikom Udruge Radoslavom Bobanovićem, poznatim vinarom iz PZ Masvin u Polači-Tinju. Zatekli smo ga pri povratku iz luke Gaženica gdje je dogovarao plasman zadarskih vina za goste s kruzera koji se ove sezone očekuju u velikom broju u Zadru.

- Preuzeo sam ovu dužnost da ne bi zastali jer nosim na neki način povijesnu obvezu da to sve stasa. Ja sam počeo s tim 1996. godine osnivanjem prve udruge, poslije obnavljanjem te udruge, zatim prvim počecima degustacije vina Martinje, Stankovci, pa Belafuža, Nadin, Benkovac fest... Ne smijemo stati. Mi vinari imamo neke svoje pojedinačne probleme, ali imamo i zajednički problem – kako se više nametnuti ovom podneblju regije Zadar i kako zajednički izići prema vani. To su novi izazovi pred nama, jesmo li im dorasli ili nismo? Činjenica je da smo svi mi vinari novijeg datuma. Da nemamo tradiciju jedne Istre, Kutjeva, Iloka, Međimurja, ali imamo neke vrijednosti koje su izuzetne. Moramo znati i da su Split i južna Dalmacija već dugo potvrđeni na svjetskom i domaćem tržištu s plavcem malim. Kod nas se u Zadarskoj županiji dogodio splet da ne samo da imamo plavca malog i crljenka koji jako visoko kotiraju, nego imamo već i pošip, što znači i linije južnih vina. A posebno treba istaknuti da smo ovdje posebno prepoznati s moćnim uvezenim sortama grožđa merlot syrah, cabernet i pinot noir. Tu smo jako zanimljivi za šire tržište, ali nismo se dobro pozicionirali. Pojedinačno možda jesmo, netko više, netko malo manje, ali ukupno gledaju nismo, pa čak niti kod naših restorana.

- U koliko se restorana na našem području toče zadarska vina?

- Zadar ima oko tisuću potencijalnih prodajnih mjesta za vina, a tu podrazumijevamo i restorane. Mi vinari sa zadarskog područja prisutni smo na možda 100 do 120 mjesta, znači oko 10-tak posto. Proizvodimo oko dva milijuna butelja sa stotinjak različitih etiketa. Nas je 27 vinara u udruzi, od toga je prepoznatljivo nas osam sa značajnijim količinama. Od tih osam značajnijih unatrag desetak godina došlo je do stvaranja šest lokaliteta na ruralnim prostorima od Nina do Skradina na kojima su se izgradile vinarije i kušaonice. Netko je to napravio u svom mjestu poput vinarije Škaulj, drugi su na nekim drugim lokacijama, poput PZ Masvin koja ima vinariju direktno u nasadima, Kraljevski vinogradi u Petrčanima na tom su tragu. Sve su te vinarije opet više prepoznatljive stranim gostima, nego domaćim ljudima. Stranci nas proguglaju za razliku od naših ljudi, ali opet i mi nemamo jedinstvenu platformu ponude. U zadnje dvije godine uključila se Turistička zajednica Zadarske županije, zatim TZ Ravni kotari koja i prednjači u svemu tome i nameće dio ritma TZ Zadarske županije da se vinari prepoznaju kao dio sustava, a ne da budu isključeni.

- Mogu li se na jednom mjestu u Zadru pronaći zadarska vina?

- Naša vina nemaju svoje mjesto u Zadru za prezentaciju, osim male vinarije Fiolić koja nas okuplja i vlastitom inicijativom nudi i naša vina unutar jednog prostora na Gradskoj tržnici tijekom ljetnih mjeseci. Drugdje smo slabi zastupljeni, nema ni vinoteka. Nas u cjelini Zadar nije prepoznao kao interesantan projekt. Tražili smo i od grada Zadra i od županije da se povežu, ustupe nam neki prostor kojega bi mi nekako održavali, ali to nije prepoznato. Za nas se zna individualno, zove nas se oko nekih „uskakanja” na evente, donacije vina na neke događaje. Nešto gradovi i općine kupe za prezentaciju, ali to je sve sitno. Županija je sad pokrenula Wine gastro, to je lijepo, ima još nekih vinskih događanja poput ovih koje organizira Dantes Begić... Sva su ta događanja u Zadarskoj županiji iznjedrila značajan broj enologa, što je važno jer unazad stotinu godina Zadarska županija nije bila prepoznata po vinima. Ali od završetka Domovinskog rata naovamo se budi po vinima i to je velika zasluga naših enologa, poljoprivredno savjetodavnih službi, Sveučilišta u Zadru i drugih institucija. Suradnja s turističkim zajednicama trebala bi biti još bolja, osobito s TZ Zadarske županije i grada Zadra. Bilo bi dobro da se stvori jedna profitna zajednica udruženih zadarskih vinara, koja bi onda naša vina distribuirala. Mi smo za sada najviše donatori, to je činjenica.

- Dogovarate suradnju u Gaženici oko plasmana vina za goste kruzera?

- Izgradnjom luke Gaženica došlo je do većeg broja dolazaka gostiju s kruzera. Luka Gaženica nam nudi jedan prostor u sezonskim mjesecima kad se ti dolasci kruzera događaju, a radi se o posjetama i do 150 tisuća turista, uz još 50 tisuća članova posade. To je impozantna brojka jer se radi o 70-tak dolazaka kruzera. Vrlo su fleksibilni što se tiče troškova toga prodajnog mjesta zadarskih vina, tako da u tome vidimo jedan konkretan iskorak za prezentaciju i prodaju naših vina gostima „plovećih hotela”. Ujedno je to i odlična dobrodošlica gostima s kruzera. Mi smo sad u razmišljanjima na koji to način organizacijski urediti među nama, kako bi čitava stvar funkcionirala, jer ta komercijalna zadaća ipak nije posao Udruge, ona je tu da promovira i potiče udruživanje oko istih interesa.

- Ima li u tom smislu nekih konkretnih projekata?

- Već dugo promišljamo kako od nas desetak i više vinara stvoriti jedno vino s istom etiketom i istim parametrima. Mi nismo toliko skloni profitnom udruživanju, ali možemo dosta napraviti u proizvođačkoj organizaciji. Imamo maraštinu, plavinu, svrdlovinu koja je interesantna. U jednom konsenzusu na tome bi trebali zajednički raditi i doći do parametara koji bi doveli do zajedničke etikete. Hoće li to vino proizvesti Vinarija Bora u Podgrađu, ili Polača, Škaulj, Kraljevski vinogradi... nebitno je, ali moramo imati iste parametre barem za jedno vino i da se ono zove Vino Zadarske županije. Svi bi dobili to isto vino, naravno proporcionalno koliko je tko dao u njega. Budućnost je u udruživanju, ne onom prijeratnom, već europskom, u marketingu i prodaji, kao što to funkcionira u Italiji, Francuskoj... To jedno vino vuklo bi našu regiju naprijed, promotivno, ali i cjenovno. Jer sva naša pojedinačna vina nalaze se u cjenovnom rangu od 7, 8 eura pa nadalje. Naš ulazni trošak, od miniranih prostora, velikih ulaganja... s ukupnom nadogradnjom i urodom grožđa svojevrsni je limitator da ne možemo ići s nižom cijenom kao što su to vina Iloka, Međimurja i drugih. U tom dijelu Zadarska županija strši s izlaznom cijenom svojih vina. I na tome Udruga radi, da uravnotežimo cijene s kvalitetom i plasmanom. Na ovoj je Upravi Udruge produžiti ono na čemu je Glavić ustrajavao: nastaviti komunikaciju sa Županijom, TZ Ravni kotari, TZ grada Zadra s kojom suradnja mora biti intenzivnija. Novi su i tržišni izazovi pred nama. Vinske ceste su od vremena kad smo ih ucrtali i prezentirali Zadarskoj županiji danas došli na 30-tak posto svoje prepoznatljivosti. U zadnje vrijeme i Vinske ceste Zadarske županije sve više dobivaju na značenju, ulogirane su i na Google mapama, ali bi na autocesti morale biti bolje označene, već tamo od Brinja i Svetoga Roka. Stvaranje statusne pozicije, brendiranje regije, natjecanja, postizanje standarda svih vinarija, uravnoteženje i povezivanje u smislu stvaranja veće prepoznatljivosti od ove koja je do sada stvorena, to će biti glavni zadaci u predstojećem razdoblju.