Među kandidatima za ovogodišnju nagradu "Mies van der Rohe", europskom pandanu "Pritzkera", najvažnije arhitektonske nagrade na svijetu, predložen je i projekt "4 kuće za 4 brata" zadarskog arhitektonskog tandema Ive Letilović i Igora Pedišića iz studija "AB Forum".
Sklop od četiri kuće izgrađen je na samom ulazu u gradsku četvrt Diklo i od realizacije 2019. budi oprečne reakcije. Za struku je to nedvojbeno originalan i uspješan doprinos novoj arhitektonskoj tipologiji stambeno-apartmanske zgrade, dok se šira javnost pita zašto je netko uopće dopustio gradnju tako velikih objekata u prvom redu do mora u ionako već (pre)izgrađenom stambenom naselju. Istina je, međutim, da je izgrađenost objekata čak 40 posto manja od maksimalne koju dopušta prostorna planska dokumentacija za tu lokaciju.
Zato je struka odmah prepoznala i nagradila kvalitetu rješenja Letilović i Pedišića. Teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaš prepoznao je u "4 kuće za 4 brata" novu hibridnu tipologiju koja u jednu cjelinu sjedinjuje trajno i povremeno stanovanje, uglavnom tijekom turističke sezone, dok je Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) autorima prošle godine dodijelilo nagradu "Drago Galić" za stambenu arhitekturu.
Niz od mora
Četiri kuće na Diklu projektirane su za četiri brata. One tvore niz – od mora do nevelikog uzvišenja – a redoslijed njihovih vlasnika strogo prati obiteljsku hijerarhiju. Svaki od njih tražio je određenu strukturu apartmana za iznajmljivanje, kao i veliku stambenu jedinicu, programski i funkcionalno prilagođenu potrebama svoje obitelji.
– Projekt reinterpretira onu gotovo arhetipsku, hibridnu tipologiju koja se sastoji od stambenog prostora vlasnika, najčešće u prizemlju, i nekoliko apartmana za iznajmljivanje na katu, a koja je desetljećima uporno destruirala obalu. I sve to u srcu predgrađa koje je nastalo upravo stihijskim multipliciranjem te iste tipologije. Svaka struktura prostorna je i programska kompozicija male obiteljske kuće i isječka nekog megahotela. Vrlo je čitljivo podijeljena u dva kontrastna volumena: stambeni i turistički. Ovaj potonji generički je anoniman, koristi oblikovne elemente turističke tipologije, a ujedno je postavljen da tvori podnožje, ali i zaleđe drugom volumenu, stambenoj jedinici – kažu projektanti, koji su se na početku rada zapitali može li se išta valjano napraviti iz projektnog zadatka koji je u startu djelovao beznadno i koji bi možda mnogi arhitekti odbili raditi.
Naime, okruženje kuća u Diklu nije inspirativno, u njemu je bilo teško pronaći čak i elementarne urbanističke vrijednosti, a nakon realizacije sustigli su ih komentari da se nisu uklopili u naselje, iako u procesu projektiranja, ističu, nismo mogli pronaći prostorni odnos u koji bi trebalo ući.
Tri etaže kao tri palube
Stambena jedinica zaseban je volumen, s tipološkim karakteristikama obiteljske kuće, koja ne stoji na tlu, nego je izgrađena na već postojećem volumenu, postamentu, i proteže se kroz tri etaže: od ulazne palube na prvom katu do natkrivene krovne terase na trećem katu. Praznina koja naglašava ova dva volumena ujedno je i belle etage, paluba s bazenom, jedini prostor kontakta stalnih i povremenih stanara. Sve četiri stambene jedinice strukturirane su ponavljanjem istog modula, koji se potom modificira i u tlocrtu i u presjeku, ovisno o specifičnim potrebama i zahtjevima budućih stanara.
– Rad na ovome projektu bio je višegodišnji, što nije neuobičajeno jer su mnoge arhitektonske realizacije najčešće spore i iscrpljujuće, pa zato traže od arhitekata veliku energiju i koncentraciju da bi realizacija slijedila početnu misao. Naš pristup projektiranju četiri kuće za stalno, ali i povremeno stanovanje u funkciji turizma bio je od samoga početka vrlo jasan. Nismo htjeli projektirati samo lijepu kuću, nego kuću koja će tu kontaminiranu, mješovitu tipologiju progledati i projektirati iz sasvim novog rakursa. Banalnu i metastaziranu tipologiju transformirali smo tako da smo, nadamo se, stvorili novu arhitektonsku vrijednost, ne samo u oblikovanju i kompoziciji volumena, nego u međuodnosu ili suživotu korisnika, vlasnika kuće i turista. Taj drugačiji, svakako neuobičajen pristup izazvao je različite reakcije susjeda i slučajnih prolaznika, od izrazito pohvalnih do izrazito negativnih. Negativni komentari izrazito su ostrašćeni i nabijeni emocijama, što baš i nije uobičajeno kada je u pitanju arhitektura – kažu Iva i Igor, dodajući kako nominacija za nagradu "Mies van der Rohe", inače četvrta u njihovoj zajedničkoj karijeri, spada u skupinu malobrojnih pozitivnih odjeka koje su izazvale ove četiri kuće.
– Nominacija nam dolazi kao potvrda da smo ipak napravili pomak u naizgled beznadnoj tipologiji lociranoj unutar prostornog kaosa, koji je opće mjesto u našim priobalnim aglomeracijama – naglašavaju Iva Letilović i Igor Pedišić.
