Kad je želja dovoljno jaka, onda ni tisuće kilometara ne predstavljaju prepreku pri ostvarivanju jednog plemenitog cilja.
Mirta Tomas bi tako mogla povezati grad u Uromi, koji se nalazi u južnoj Nigeriji i njen voljeni Zadar.
Zvuči zanimljivo? I jeste!
Mirta je ugledna profesorica s Odjela za talijanistiku Sveučilišta u Zadru, a želja da pomogne siromašnoj afričkoj djeci i omogući im potrebno obrazovanje u njoj tinja cijeli život. No, tek joj se sad u zrelim i mudrim godinama, dogodio, kako ona kaže, nužni „klik” da tu želju pretvori u – stvarnost.
- Čovjek se tako lako ”uljuška” u svoju komfor zonu, bježeći često od rizika i velikih, naglih promjena. Upadne u jednu kolotečinu iz koje se kasnije jako teško izvući. Moj se život posljednjih godina sveo na relaciju posao-kuća. Ne kažem da nisam bila sretna, ja zaista volim svoj posao, no, priznajem, nisam bila ispunjena onoliko koliko sam htjela – iskreno započinje svoju priču Mirta koja na zadarskom Sveučilištu radi već 15 godina i ispratila je generacije studenata. Promjena, koju je tako dugo čekala, stigla je nenadano, nakon jednog slučajnog susreta na predstavljanju knjige upravo o Afici.
- Bilo je to prije puno godina, no kad je susret sudbonosni, onda se vrijeme jednostavno ne računa. U Zagrebu sam, na tom predstavljanju, upoznala Nigerijca Innocenta Omozokpia, novinara i književnika, zaljubljenika u jezike, baš poput mene. Mi smo kroz razgovor shvatili da imamo dosta zajedničkih tema, osobito kad je riječ o ljubav prema očuvanju ugroženih jezika. Naime, ja sam iz Arbanasa, a zna se da je arbanaški među 24 najugroženija europska jezika i da ga govori još samo oko 500 ljudi u Zadru. On pak dolazi iz Esanlanda, regije na jugu Nigerije gdje se govori autohtoni jezik Esan, koji je tek prije godinu dana uveden u osnovne škole kao obavezni jezik. Nakon tog susreta, ostali smo u kontaktu, najčešće razmjenjujući linkove, literaturu i razne informacije o jezicima. Godine našeg virtualnog prijateljstva, rezultirale su humanitarnom inicijativom izgradnje škole za siromašnu djecu grada koju je predložio sam Innocent – prepričava Mirta koja je njegov prijedlog objeručke prihvatila.
- Kad mi je pokazao tekst vezan uz inicijativu gradnje škole, mislila sam da sam ga ja pisala. Tad sam znala, to je moj poziv, to je moja prilika da u životu napravim nešto dobro za druge – govori, dodajući kako često bila dio humanitarnog rada, ali ne na ovako visokoj i važnoj razini.
- Za Innocenta je obitelj njegov narod. Innocentova maxima je: ”Bit ću sretan kada ljudi oko mene budu sretni!” On prvi zna kroz što sve prolaze, osobito djeca koja nemaju nikakvu budućnost pred sobom. On je možda najnesebičnija osoba koju sam ikad upoznala. Radi u dijaspori, u Arapskim Emiratima, kako bi što više novaca mogao staviti sa strane za izgradnju školske infrastrukture. Desetljećima zapušteno javno školstvo u Esanu šalje u svijet tužne slike djece koja sjede u blatnjavim učionicama bez krova, bez klupa, a knjige i torba su luksuz. Priča ovog ruralnog kraja od kud on dolazi već je poznata: ljudi su vrijedni, izrazito ponosni, svakodnevno se bore kako bi si osigurali kakav takav dostojanstven život, no to nažalost nije dovoljno. Šačica je onih koji uspiju završiti školovanje, a još manji broj onih koji ostvare svoj san i steknu željeno zvanje – ističe Mirta koja je uz Innocenta pokrenula humanitarnu Udrugu „Brižna Srca” te postala prva osoba iz Hrvatske, a i šire, koja koordinira projektom izgradnje škole u tom, Europljanima nepoznatom mjestu, u najmnogoljudnijoj afričkoj zemlji.
- Iako se ljudima čini dalekom, Afrika nam je u mnogočemu bliska. Upravo s mojim Arbanasima mogu napraviti poveznicu: i oni su, baš kao i mi, protjerani iz svoje zemlje i sreću našli na drugom mjestu. Ponosni su, tvrdoglavi i uporni – uz osmijeh govori Mirta.
Otkrila nam je također kako je zemljište za školu već kupljeno,a izrađen je i prijedlog nacrta trojnog projekta, koji bi, uz osnovnu i srednju školu, uključivao i centar za osposobljavanje.
- Projekt buduće školske zgrade besplatno je ustupila renomirana arhitektonska radionica iz Zadra. Cilj je u dogledno vrijeme izgraditi i sirotište te dom za starije, baš kao i đački dom. Čitav kompleks bi funkcionirao kao samoodrživa zajednica, holistčkog tipa kao odraz afričkog načina života. Planovi su veliki, zato nam je potrebna nesebična pomoć dragih ljudi koji će, unatoč teškim vremenima u kojima živimo, odvojiti koju kunu za djecu Esana. Ja vjerujem u moje Zadrane jer smo do sad nebrojeno puta pokazali da imamo veliko srce – govori Mirta, dodajući kako je poziv na ovu inicijativu već sad pronašao malu zajednicu brižnih ljudi koji su odlučili pomoći ostvariti, kako ga oni nazivaju „zadarsko-afrički(E)San”.
- Troškovi održavanja školske strukture, režijski troškovi, nastavnički i stručni kadar bit će financirani od strane lokalnih donatora s kojima je Innocent u kontaktu, međunarodnih humanitarnih zaklada, organizacija za zaštitu prava djece i prava na obrazovanje te javnih sponzora – nabraja Mirta kojoj želja jednom otići dolje, u Esan, i to čim prije bude moguće, kako bi pratila izgradnju buduće škole, a time i cjelokupni projekt stvaranja svjetlije budućnosti naroda koji su mnogi zaboravili...
