Kažu da je vino jedina umjetnost koju možete piti. A baš ovu vrstu "umjetnosti" vole i žive supružnici Perdec - Karin i Emil, poznati istarski sommelierski bračni par, koji smo imali priliku upoznati na nedavnom Regionalnom natjecanju za najboljeg sommeliera Dalmacije koje se održavalo u Zadru.
- Najprije smo se zaljubili u tu božanstvenu kapljicu - vino, a onda jedno u drugo. Ostalo je povijest – pričaju o početku svoje ljubavne priče, supružnici Perdec u stanci između ocjenjivanja ispita. Sada su ispitivači i mentori, ali su se i oni svojevremeno natjecali. Jednom su se čak i “sudarili” u finalu Državnog prvenstva koje se održavalo u Poreču 2005. godine.
- Oboje smo ušli u finale na kojem sam ja bila druga, a Emil prvi. Tad je ipak, još uvijek učitelj bio bolji od učenika – kroz smijeh se prisjeća Karin koja je uz Emila proširila svoje znanje o vinu. Njoj je to bilo prvo državno natjecanje, a Emilu treće.
- S guštom sam je pobijedio! I nisam joj popuštao jer je nagrada bila odlazak u Francusku regiju Champagne – šali se ovaj simpatični Istranin, rođeni Puležanin.
Upoznali su se, sad već davne, 2001. godine u restoranu u kojem su jedno vrijeme proveli kao kolege. Kako ističe Karin, Emil je već onda bio veliki ljubitelj i poznavatelj vina, što je njoj bilo izrazito zanimljivo jer je i sama htjela znati više. Tako da je Emil u počecima bio njezin mentor i prenosio joj znanje. Malo pomalo, shvatili da imaju puno više zajedničkih tema. Puno više od - Malvazije, Rosea, Merloa...
Danas su oboje članovi Hrvatskog Sommelier Kluba, a Emil je ujedno i njihov povjerenik za Istru. On je 2004. i 2006. godine, bio i jedini predstavnik Hrvatske na Europskom sommelierskom natjecanju na kojima su pobijedili Šveđanin, a zatim Norvežanin.
- To mi je bilo tako fascinantno! Tad sam zapravo shvatio da nama, u Hrvatskoj, nedostaje utakmica u nogama jer su Skandinavci, jednostavno bili “utreniraniji” od mene i mojih kolega. Njima je to Europsko prvenstvo bilo peto u godini dana, a meni tek drugo. Oni su doma organizirali regionalna natjecanja, pa su imali skandinavsko, pa nekoliko sponzorskih itd. Tada mi je sinula ideja o pokretanju regionalnih natjecanja u Hrvatskoj. Tako je prvo održano 2012. u Istri, da bi se već sljedeće godine pridružio Kvarner, zatim Zagreb, a 2014. proširili smo se i na Dalmaciju – ispričao je svoj utjecaj na hrvatsku vinsku scenu, Emil koji nije, kako on kaže, "odmah pio skupa i fina vina".
Naime, rođen je u obitelji vinara i prije nego što je uopće postao cijenjeni sommelier, obrađivao je zemlju i sadio svoje vinograde.
- Poznavao sam lozu od samoga njenog početka - od pupoljka, grozda, pa do vina i iskreno mislim da mi je to oduvijek davalo prednost pred drugima. Danas svi mladi sommelieri uglavnom kreću iz restorana na put učenja o vinima, a da nogom nisu kročili u polje – naglašava Emil, dok Karin dodaje kako je Zadar, odnosno cijela Sjeverna Dalmacija, po pitanju razvoja vina, ipak puno napredovala u posljednjih 10-tak godina.
– S obzirom na to da smo Emil i ja na ovoj „vinskoj sceni“ već dugi niz godina, zaista mogu reći da su se stvari, po pitanju napretka, poboljšale u cijeloj Hrvatskoj. Sve je krenulo od otvaranja boljih restorana, koji više ne zapošljavaju needucirani kadar. I tako jedno vuče drugo: vinari su sve više počeli razmišljati o radu u vinogradima i radu u podrumu kako bi sve digli na jednu višu razinu. Pametnim ulaganjem u poboljšanje samog grozda, dobiju i bolju kvalitetu vina – objasnila je Karen, dodajući da je vino naša sadašnjost i budućnost. No, Emil se pak, prisjetio prošlosti.
– Od pamtivijeka se mi Hrvati bavimo vinom, ali je za vrijeme socijalizma to pomalo bilo obezvrijeđeno. Od '43. godine imate tako mnogo primjera ljudi koji su morali napustiti svoja polja i ustupiti ih drugima. Pa, danas u Istri imate 3.500 hektara vinograda, a tad ste ih imali 10 puta više! – rekao je Emil pohvaljujući i nedavno osnivanje TZ Ravni kotari za koje vjeruje da će na mnoge načine pomoći ovim krajevima i lokalnim vinarima.
– Naša su vina poznata i cijenjena u Europi, ali vjerujte mi i preko oceana! Dobra riječ se vrlo lako širi... Mislim da je najbitnije da ostavimo dobar dojam- zaključila je Karin.
Razgovarajući s ovim dragim bračnim parom, svatko odmah shvati njihovu povezanost - tako se iskreno i simpatično nadopunjuju i na privatnom i na na poslovnom planu. Prisjetili su se tako i svog Wine Bara- prvog u Puli, kojeg su imali pet godina, do 2012. godine.
– Ideja je bila da uz fina vina imamo hladne nareske, no onda su ljudi počeli tražiti i topla predjela. I tako se Karin usavršila i u kuhinji! Vlasnici restorana znali su joj čestitati kako je uspjela savršeno sljubiti hranu s određenim vinom – ponosan je Emil na svoju “bolju polovicu”,dodajući na kraju kako je zanimljivo upravo to da je Karin najprije bila sommelier, pa kuhar, što je - idealna kombinacija za pravilno posluživanje hrane i vina. A vino je i glavna tema u njihovoj kući.
– S obzrom da Emil već osam godina piše recenzije za jedan časopis, ne prođe dan a da ne prokomentiramo neko vino. Ono je zaista naš stil života – rekla je Karin, a Emil zaključio kako je vino zapravo jedna lijepa priča koja im je omogućila puno putovanja, poslovnih uspjeha, divnih susreta, iskrenih prijateljstva i u konačnici ono najvažnije – ljubav.