Ako postoji obrazovna ustanova u Hrvatskoj koja je srušila predrasudu o strukovnom obrazovanju kao zastarjelom i manje vrijednom, onda je to bez ikakve dileme srednja Strukovna škola Vice Vlatkovića iz Zadra. Svojim inovativnim pristupom nastavi te izvrsnim rezultatima koje postižu, zadarski strukovnjaci pokazuju što znači biti moderna škola 21. stoljeća, u potpunosti prilagođena potrebama tržišta rada, koja ide ukorak sa svjetskim trendovima u ovom specifičnom obrazovanju. Uostalom, ne nose slučajno prestižnu oznaku centra izvrsnosti i kompetentnosti iz područja strojarstva, za što su lani iz fondova Europske unije dobili čak 30 milijuna kuna, kako bi mogli realizirati svoje nove programe. Taj veliki uspjeh nije nikakvo iznenađenje svima koji prate rad ove škole. Riječ je o očekivanom i prirodnom razvoju nakon brojnih projekata koje su pokrenuli unatrag posljednjih petnaest godina.
Štrebanje nije u modi
Prva solarna punionica električnih automobila u Hrvatskoj otvorena je 2015. godine upravo u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića, a još 2013. godine srednjoškolci te obrazovne ustanove benzinski su auto pretvorili u električni. Iste godine osvojili su priznanje kao najbolja škola koja obrazuje polaznike za obrtnička zanimanja u Hrvatskoj.
Bespilotne letjelice, razni roboti, hologram, električna vozila, hibridna vozila, vjetrogenerator, solarna klupa i rasvjeta, fotonaponski paneli, 3D printeri i ostala čudesa koja će vas dočekati u ulaznom holu moderne školske zgrade, djelo su učenika i njihovih mentora. Učenici ove škole redovito osvajaju nagrade na raznim natjecanjima, a da se dobar rad u obrazovanju uvijek prepoznaje, pokazuje još nešto: "Vice Vlatković" popuni svoje kvote već na prvom upisnom roku i uvijek su u samom vrhu najpopularnijih škola, što je podatak kojim se malo strukovnih škola u Hrvatskoj može pohvaliti.
Sve to vrijeme, još od 1995. godine, na čelu škole je isti ravnatelj, profesor Tihomir Tomčić, koji je, zajedno sa svojim profesorima, u učionicama i radionicama uspio stvoriti maksimalno poticajno i kreativno okruženje, u kojemu svaki učenik može realizirati svoje potencijale i već s osamnaest biti potpuno spreman za tržište rada, ali i za nastavak obrazovanja, ako to, naravno, želi.
– Ne želimo stvarati štrebere, učenike koji su prekrcani gradivom koje im poslije u životu nikada više neće trebati. A naš obrazovni sustav je upravo takav, djecu silno opterećujemo stvarima koje zaborave za tri mjeseca. U školama moramo stvarati mlade ljude koji će koristiti svoj mozak, koji će se moći prilagoditi svakoj novoj situaciji i koji će znati primijeniti svaku naučenu informaciju. Zato želimo od učenike napraviti logičare, a ne štrebere, te poštene i čestite mlade ljude otvorene prema svima. To mi je jako bitno – govori nam profesor Tomčić na početku razgovora.
Najbolji primjer za ono što ravnatelj govori njegovi su učenici: Leo Sikirić, Danijel Sertić, Dominik Karuc, Dino Đerđa i Gabrijel Krišto.
Leo je učenik trećeg razreda, smjer – tehničar za računarstvo. Ne samo da je odličan učenik, da je lani bio županijski prvak iz fizike i informatike te drugi iz matematike već dvije godine zaredom, Leo još svira i violinu u glazbenoj školi. Sportova koje je trenirao morao se odreći jer za sve, jednostavno, nije imao vremena.
– Morao sam odrediti neke prioritete. Za sada je to struka, informatika i upis na FER. Ima trenutaka kada pomislim da ću možda ipak na Glazbenu akademiju, ali, kako sada stvari stoje, violina će ipak ostati ljubav za dušu. No, još se nećkam – priznaje nam.
Servisira skutere
Njegov kolega Daniel Sertić, isto u trećem razredu, izabrao je drugi smjer, onaj automehatroničarski. Od djetinjstva, kaže, nije bilo sumnje što će raditi u životu, pogotovo što je njegov otac bio vezan uz kamione.
– Sve je počelo s popravkom bicikla, a već s 14 godina prebacio sam se na motore. Volim taj osjećaj, usreći me kad nešto mogu popraviti vlastitim rukama. Zato je posao mehaničara nešto što sam oduvijek želio. Žao mi je zbog korone, tu sam puno izgubio. Za razliku od kolega iz računarstva kojima online nastava dođe kao prirodna stvar, meni je praksa u radionici jako bitna. Ono što naučimo u teoriji ne znači puno ako to ne mogu primijeniti u praksi – iskreno će Daniel, koji u svojoj garaži već sada popravlja i servisa skutere. Mogao bi i automobile da je garaža dovoljno velika da ih primi. Zna što želi u budućnosti, a već je to počeo i ostvarivati.
Dominik, Dino i Gabrijel su maturanti. Njih je pandemija, zapravo, najviše pogodila. Nije im oduzela samo dobar dio trećeg razreda, nego i gotovo cijelu završnu godinu. No, nije korona jedino po čemu će pamtiti posljednje dvije godine. Dominik i Gabrijel, s još četvero kolega iz škole, ponosni su pobjednici prošlogodišnjeg Hackathona. Osmislili su Getfocused, aplikaciju koja korisniku omogućava veću produktivnost pri radu jer može spriječiti sve distrakcije blokirajući razne notifikacije i web-stranice. U 24 sata razvili su ideju, izradili funkcionalnu aplikaciju koja pomaže učenicima da se koncentriraju dok uče i – rasturili!
I Dominik se još dvoumi što će nakon završetka srednje; ne zna hoće li na FER ili na FESB? Što god odlučio, neće pogriješiti, kao ni Gabrijel, koji je s kolegama iz škole briljirao na ovogodišnjem natjecanju Hackathon – medijska pismenost – "Fake news".
U konkurenciji deset hrvatskih škola, izradili su najbolju kampanju kojom promiču ljudska prava kroz temu imigranata i netočnih informacija koje se na tu temu pojavljuju na društevnim mrežama i u medijima. Oduševili su žiri, dobili financijsku nagradu i sedam dana u Sofiji, ali korona im je i to pokvarila.
– Fenomenalan je to osjećaj. Natjecanje je počelo u subotu ujutro, našli smo se u zbornici i sljedećih 12 sati proveli u razrađivanju kampanje. Stvarno smo obavili dobar posao i zato sada, kad imam priliku, posebno želim pohvaliti profesore ove škole, koji svoje privatno vrijeme i dragocjene živce troše kako bi nama dali priliku da naučimo i dokažemo se. Sama činjenica da u ovoj školi nema bježanja sa školskih satova dovoljno vam govori o tome kako nam je na nastavi – iskreno će Gabrijel.
Dino Đerđa u školi ima posebno mjesto. Kaže nam ravnatelj Tomčić, on je njihova "katica za sve". Nema toga što Đerđa ne može rastaviti, sastaviti, popraviti...
– Upravo me zove profesor da mu dođem popraviti jedan laptop kad završimo razgovor. Što god treba, evo mene – smije se Dino.
– Počelo je kao volontiranje, a pretvorilo se u honorarni rad za cijelu školu. Planiram nastaviti studij računarstva u Zagrebu, ali i ovaj posao servisiranja koji sam počeo raditi u školi. Bit će nešto u svakom slučaju – kaže.
Ulaganje u znanje
Dok ih sluša, ravnatelj Tomčić ne može skriti koliko je ponosan na njih i na to kako predstavljaju školu. Velika je to stvar.
– Da, jako sam ponosan na njih. Dečki su fenomenalni, inovativni i, slobodno to mogu reći, ponekad znaju i više od nas. Mi im samo trebamo osigurati uvjete i pratiti ih jer svako se ulaganje u učenike višestruko isplati. Zato mi je žao zbog ove situacije s koronom jer smo im, da je sve bilo kako treba, mogli ponuditi puno više u neposrednom radu, koji je u strukovnom obrazovanju zapravo okosnica. Ovdje online nastava ne dolazi puno do izražaja kao u gimnazijama – priznaje Tomčić.
Njegovi učenici mogu dobiti posao odmah kad završe srednju školu. Stalno ih zovu informatičke tvrtke, njihove kompetencije odavno su prepoznate i zato interes za njih dok su još u školskim klupama ni najmanje ne čudi. S druge strane, danas nije potrebno veliko ulaganje i ako samo žele pokrenuti vlastiti posao, tko zna gdje će ih život odvesti. Uostalom, najveće ovakve priče iz njihove branše krenule su upravo iz – garaže.