Nema kruha "preko bare"! Tko je u nas velika zvijezda, zvijezda je i u dijaspori, ostali pjevaju za 30-ak ljudi

Duško Lokin nesuđeni je kralj hrvatske estrade. Nećemo ga pitati za godine (premda ih on i ne krije), dovoljno je reći da je legendarni zadarski pjevač već 48 godina neumorno na sceni, a upravo ovih dana vrti mu se na sve strane novi hit-singl "Volim žene", posvećen Nedjeljku Babiću Gangsteru, koji je snimao s "Jadranskim maestralima", za koji je atraktivan spot nastao na Viru i obiluje prekrasnim kadrovima otoka Vira, naravno i prelijepih žena.

U javnosti je malo poznato da je Duško, osim kao uspješan pjevač, već dugi niz godina i utjecajan menadžer domaćih estradnih zvijezda, specijaliziran upravo za hrvatsku dijasporu u Kanadi, Australiji i Americi.

– Radio sam puno u dijaspori kao pjevač, a zadnjih 15 godina i kao menadžer i kao pjevač. Nekoliko zadnjih godina ekskluzivni sam menadžer Mladena Grdovića za dijasporu, koji inače sjajno prolazi tamo. Često me zovu pjevači i muzičari, svi bi nekako htjeli ići u Kanadu, Ameriku, Australiju, jer misle da je tamo eldorado. Nekad je eldorado i bio. No, više nije tako. Ono što je najvažnije, a što bi ljudi trebali znati, jest da hrvatski klubovi i katoličke misije, nažalost, ne rade više onako kao što su prije radile. To je na neki način i logično. Stasali su mladi hrvatski Kanađani, Australci i Amerikanci, a stariji su ostarjeli, puno ih se razboljelo, završilo po staračkim domovima ili su poumirali. Publika se promijenila i više to nije ono što je nekad bilo – otvoreno će Duško Lokin.

Eldorado u dijaspori, po turnejama, koncertima, publici i zaradi, trajao je od osamdesetih godina pa do 1995. godine, čak i nešto dulje. Bilo je dovoljno da pjevač bude iz Hrvatske i na koncerte bi dolazilo 500, tisuću i više ljudi, na piknike, na velike fešte. U to se vrijeme zarađivao doista velik novac, kad u Hrvatskoj baš i nije bilo nekog velikog posla i nekih velikih gaža.

– Danas u dijaspori vlada isto pravilo kao i u Hrvatskoj. To moraju znati svi pjevači koji samo malo uspiju pa misle da mogu ići u dijasporu zaraditi i da će im tamo biti bolje. To nije istina. Tamo imaju uspjeha samo velike zvijezde, samo oni koji su ovdje najveća imena na estradi. Tko je u Hrvatskoj zvijezda, zvijezda je i tamo, ništa ispod toga ne prolazi. To je činjenica. Ima slučajeva poput grupe "Mejaši", za koju će možda netko reći da ih jedva poznaje, ali oni imaju jedan ekstreman hit "Zorica" i napravili su mali bum i u Kanadi i Australiji. Slično kao i grupa "Vigor"... Mladi ih vole i oni imaju uspjeha tamo. Kad dođu Zečić, Mate Bulić, Grdović, to su velike zvijezde tamo; Thompson je superzvijezda koja ide na stadione i velike dvorane, to je i Škoro. Oni pjevaju i pred 10 tisuća ljudi koji dođu iz cijele Australije, Kanade ili Amerike. Lana Jurčević je bila u Australiji i bila je primljena fantastično, imala je jedan nastup na nogometnom pikniku, ali nakon toga se nije dogodila turneja, nego samo taj jedan nastup – pojasnio je Lokin, te nastavio:

– Lidija Bačić, koja je kod nas također uspješna, također bi na jednom takvom nastupu u dijaspori prošla dobro, ali bez još jednog pjevača srednje ili starije generacije pokraj sebe koji je poznat i omiljen vani, ja joj se ne bih usudio preporučiti da radi veću turneju u Kanadi, Australiji ili Americi. Mislim da su ona i njezin menadžer svjesni toga jer kad smo razgovarali o turneji, zahtijevali su da bude i jedan pjevač koji je tamo poznat. Ali svaki poznati pjevač može kod nas dvostruko više zaraditi nego u Australiji i zato moram reći: kiše novaca u dijaspori više nema, i to treba konačno demistificirati. Dijaspora će trajati još dvije-tri godine kako-tako, te će lagano to potpuno nestati jer i klubovi nestaju.

Lokin je nedavno bio s Grdovićem na turneji u Kanadi, prije toga u Australiji. Mladen je vrlo popularan, baš kao i Zečić i Jole, međutim više im se ne isplati ići tamo jer kod kuće zarade dvostruko više. U Hrvatskoj pjevač te klase zaradi od 2,5 do tri, pa čak i 4,5 tisuća eura po nastupu, a toliko vani ne mogu zaraditi. Nešto se refundira prodajom CD-ova i većim brojem koncerata u manje dana, ali nitko nije sretan u zadnje vrijeme da ide tamo.

– Grdović je u dijaspori zbilja velika zvijezda i ljudi ga vole, ali rekao mi je da više ne bi išao, što nije čudno jer je to vrlo naporno. Klapa Intrade je prošla fantastično u Australiji, ali cijene ulaznica dosezale su i do 100 dolara. Ne znam hoće li se više netko usuditi stati iza takve organizacije. Osim toga, veliki su i troškovi puta, boravka, radne vize, putuje se avionima jer su udaljenosti velike. Manje zvučna imena su zadnje dvije-tri godine znali nastupati pred 30 do 100 ljudi. To se ni tamošnjim klubovima ne isplati. Usudio bih se tamo organizirati turneju još samo Zlatku Pejakoviću i Škori, jer su oni potpuni zabavljači. Oni bi prošli fantastično. Manje poznati od njih bili bi neisplativi. Mnogima sam radio turneje iz usluge, bez ikakve isplativosti. Puno se iživciram i više to neću raditi. Sad su na turneji Džo Maračić Maki i Darko Domijan, nedavno su bili Šima Jovanovac i Marina Tomašević. Možda su oni na kraju i zadovoljni, ali mislim da to nije to. Pogotovo u Americi gdje samo za radne vize treba dati 1500 dolara, a treba imati i odvjetnika tamo koji će to sve sređivati. Dijaspora je za estradu na izdisaju i svatko tko tamo želi ići trebao bi dobro razmisliti prije nego što krene – zaključio je Duško Lokin.