Natali Dizdar će se ovaj tjedan ispuniti velika glazbena želja. Pjevačica s gotovo 13 godina staža na domaćoj glazbenoj sceni će u petak, 9. prosinca nastupiti u Tvornici Kulture. Dizdar će sa svojim bendom u Tvornici promovirati svoj novi single 'Mjesto za jedno' te će također najaviti i svoj novi studijski album, prvi nakon izdanja 'ZKM Live'.
To će joj biti prvi nastup u ovom kultnom zagrebačkom prostoru, a uoči tog smo nastupa Jutarnji list popričao je s Dizdar o koncertima, novom albumu i dosadašnjoj glazbenoj karijeri koja je počela s nastupom u Story Super Nova showu kada je imala 19 godina.
Tvornica kaže da ti je ovo prvi koncert u njihovom prostoru. Imaš tremu uoči nastupanja na novim mjestima?
Nemam, a što se Tvornice tiče, to mi je već duže vrijeme želja tako da sam jako uzbuđena što ćemo tamo nastupiti. Volim taj prostor i tamo sam bila na puno lijepih koncerata. Nadam se da će doći puno ljudi i da ćemo ispuniti svoja i njihova očekivanja.
Postavljaš li ispred sebe kakva očekivanja od nastupa gdje je naglasak na predstavljanju novih pjesama?
Neka očekivanja moraju postojati da bi se sve dobro odradilo. Možda je bolje reći da imamo zadatke koje moramo napraviti, nego očekivanja koja moramo ispuniti. Imamo dosta proba i svima nam je jako stalo da to bude dobar koncert, da se ljudi zabave i odu sretni doma. Tim vise što ćemo premijerno svirati novi singl kao i neke druge pjesme s nadolazećeg albuma.
Osim što ćemo promovirati 'Mjesto za jedno' i najaviti album, odsvirat ćemo i bar jednu pjesmu koja još nije napustila studio. Bit će to cool eksperimentalni trenutak.
U kakvim prostorima najviše voliš nastupati? Mali klubovi ili veliki prostori?
Sve ima svoj šarm, ali meni je uvijek najvažnije da su tehnički uvjeti na nivou i da prostor ima dobru akustiku.
Nastupali smo u različitim varijantama klubova, dvorana i otvorenih prostora, no Tvornica ili recimo Aquarius, gdje sam održala svoj prvi zagrebački koncert i gdje je došlo oko 2000 ljudi, idealni su prostor za naše koncerte.
Manji prostori imaju intimniju atmosferu i intenzitet komunikacije s publikom pa smo samim time svi opušteniji, ali veći imaju jednu posebnu energiju jer si nakon tjedana i mjeseci priprema i organizacije stvarno sretan kad izađeš na pozornicu.
Kako se osjećaš kada vidiš da publika zna riječi tvojih pjesama i da pjevaju s tobom zajedno?
To sam doživjela pri izlasku prvog albuma na svojim prvim koncertima i bila sam iznenađena kad bi ljudi sa mnom pjevali pjesme koje nisu bili singlovi. Super je osjećaj, nestvaran pomalo jer to nije nešto što očekuješ. Sad već znam prepoznati te trenutke i uvijek je lijepo.
Po čemu se tvoj nadolazeći album razlikuje od tvojih dosadašnjih?
Na ovom albumu naći će se pretežno autorske i koautorske pjesme pa pretpostavljam da je to možda najveća razlika, a osim toga ovo je prvi album na kojem radim s producentima Pavlom Miholjevićem i Jurom Ferinom tako da se definitivno radi o pomaku u zvuku.
Teško mi je u ovom trenutku procijeniti što će ljudima zvučati drukčije i na koji način, ali mogu reći da su pjesme s albuma svakako na tragu prethodnih singlova 'Iluzionist' i 'Ne reci zauvijek', uključujući i ovaj posljednji 'Mjesto za jedno' te da smo i dalje u okvirima pop glazbe.
Od posljednjeg albuma, koje je bio 'ZKM Live', izdala si četiri nove pjesme. Koja od njih je najbliža zvuku koji želiš ostvariti?
Nisam razmišljala o tome kako želim da album zvuči, to se nekako spontano odvilo. Radili smo pjesmu po pjesmu i mogu samo reći da su one na neki način odraz glazbe koju privatno volimo i slušamo. Vjerojatno ću bit pametnija kad se cijeli album snimi do kraja.
S kakvim si se izazovima suočila pri radu na novom albumu?
Najveći izazov mi je svakako bio raditi na pjesmama od početka pa sve do neke završne demo faze, jer do sad nisam imala takvo iskustvo.
Sve pjesme nastale su u suradnji s dugogodišnjim suradnikom i gitaristom Vladom Mirčetom, a čak sam nešto malo i svirala, što me podsjetilo koliko mi nedostaje moj piano koji je trenutno kod (Filipa Dizdara) u stanu, tako da mi je trenutni izazov naći rješenje kako preseliti instrument kod sebe.
Između tvojih albuma obično prođe nekoliko godina, kako tijekom tih godina skupljaš materijal?
Moram priznat da priča oko ovog i prethodnih albuma nije bila baš ista jer su na prva dva studijska albuma pjesme pisali razni autori, od Arsena Dedića, Dine Šarana, Saše Ljiljaka, Darka Rundeka i drugih, a s ovim albumom smo zapravo započeli u trenutku kad smo se Vlado i ja počeli nalaziti i slagati moje 'glazbene ideje' u smislene cjeline.
U slučaju prva dva albuma moj bi menadžment kontaktirao autore ili su se pjesme dogodile iz nekih spontanih susreta kao što je to bio slučaj s pjesmom 'Zamijenit ću te gorim'.
Sada je to sve teklo poprilično neopterećeno i polagano, a u međuvremenu smo izdali par uspješnih singlova, tako da činjenica da par godina prođe između studijskih albuma nije previše definirala stvari u karijeri.
Osjećaš li pritisak da nakon toliko godina od posljednjeg studijskog albuma izdaš dobar album?
Malo da. Pogotovo kada je 'Iluzionist' izašao jer je bila prva pjesma koja ga najavljuje. Trenutno se samo radujem dovršavanju svega što smo započeli.
U studiju je dobra energija i svi smo zadovoljni s onim što radimo i što smo napravili. Nadam se da će album zadržati razinu prethodnih i da će se ljudima svidjeti. No, takve stvari mi je nemoguće predvidjeti.
Ima li tvoj novi album dominantnu temu? Bilo da se radi o emotivnoj ili zvučnoj poveznici?
Dominantna tema uvijek je ljubav, barem što se tiče tekstova. Dominantan je i zvuk gitara koji povezuju sve pjesme. Što se tiče emocije, smanjili smo distancu i čini mi se da sve zvuči malo progresivnije u odnosu na prva dva albuma.
S kime si surađivala na albumu? Kakva je tvoja dinamika rada sa suradnicima?
Na albumu osim (koautora) Vlade (Mirčete) i (producenata) Pavla (Miholjevića) i Jure (Ferine) te Dina Šarana koji je autor pjesama 'Grijeh' i 'Mjesto za jedno', surađivala sam i s tekstopiscima Dejanom Aleksićem, Petrom Beluhanom i Martom Muždalo koji su za mene već ranije pisali tekstove.
Osim toga, na albumu će se naći i obrada jedne meni drage pjesme benda 'Blur' koji volim još iz srednje škole, a na kojoj je klavijature svirao Viktor Lipić.
Što se tiče dinamike rada, ona ovisi o fazi u kojoj smo sa snimanjem. Kada se radi, onda komuniciramo gotovo svaki dan, a kad smo na pauzi, onda se ne vidimo i ne čujemo tjednima. Ili je intenzivno ili nikako, nema sredine.
Kada se sjetiš kako je cijela priča počela tijekom Story Super Nova showa prije 13 godina, jesi li se mogla nadati da ćeš danas biti ovdje gdje jesi?
Nisam nikad razmišljala o budućnosti na takav način, svakako ne u trenutku odvijanja showa jer sam imala 19 godina. Sve mi se prebrzo odvijalo i nisam bila spremna ni na trenutne događaje, a kamoli na zamišljanje neke glazbene karijere.
Nije to neki predvidljiv put kao kad završiš školu ili fakultet pa se planiraš zaposliti, odnosno, imaš neku barem otprilike zamišljenu životnu formu koju slijediš.
Sretna sam što je sve ovako ispalo te da još dalje radim ono što najviše volim i da si od toga mogu priuštiti dobar život.
Jesi li bilo trenutaka kada si sumnjala da ćeš uspjeti?
Trenuci sumnje, nesigurnosti i preispitivanja su mi više vezani uz to je li mi je nešto što smo napravili dovoljno dobro ili ne, dakle uz nešto na što mogu utjecati. Sve ostalo je van moje kontrole i trudim se time ne opterećivati.
Srećom nisam sama u svemu ovome pa je sve ljepše i lakše. Od početka imam odličan tim ljudi, od producentice Gordane Bosak do glazbenih producenata i mog benda.
Je li ti se tijekom karijere dogodio 'A-ha' trenutak?
'A-ha' trenutak mi je možda bio kad sam nakon godinu, dvije shvatila da mi ovaj posao nije hobi već da je poprilično ozbiljna i dugoročna stvar.
Do tad sam bila koncentrirana na fakultet i njega sam stavljala na prvo mjesto. Mislim da se konkretno sve promijenilo izlaskom prvog albuma i prvom turnejom. Shvatila sam da su se počele događati nepredvidljive stvari, da sve ima neki svoj tijek i logiku i da mi je dobro.
Kojih trenutaka u karijeri se najradije sjećaš i koje su ti najvažniji?
Svakako bih izdvojila snimanje live albuma iz ZKM-a jer mi je to bilo jedno od najkompleksnijih iskustava u karijeri. Također bih htjela istaknuti važnost prve turneje na kojoj smo prošli sve veće gradove duž obale, prvi album koji je definirao zvuk glazbe koju izvodim i početak kantautorskog rada.
Kako gledaš na trenutnu situaciji u hrvatskoj glazbenoj industriji?
Nisam baš prisutna u praćenju naše glazbene scene. Slušam bendove i pjesme koje mi se sviđaju, odnosno imam svoje omiljene radio postaje gdje čujem sve sto me zanima. Sigurna sam da je dobrih pjesama premalo, a loših previše, ali to je valjda uvijek tako. Ipak, bez obzira na sve, vjerujem da dobre stvari uvijek nađu svoj put do publike.
Uzimajući u obzir svoje iskustvo, što bi rekla mladima koji se žele baviti glazbom u Hrvatskoj?
Radite ono što volite, eksperimentirajte, budite slobodni i have fun!