StoryEditorOCM
Zadar plus"CVITUŠA PLATZ"

Lička destinacija ne može se mjeriti s elitnim europskim skijalištima, no Zadranima je to brzo i povoljno rješenje za realizaciju snježnih radosti

Piše Lenka Gospodnetić/PSD
27. siječnja 2022. - 11:22

Ča je pusti Kronplatz kontra Cvituše dične! Ličko sanjkalište malena je padina puna velike radosti za sve koji ne skijaju, a željni su snijega, kratkog, ali efektnog bijega od svakodnevice.

Šalu na stranu; lička destinacija, dakako, ne može se mjeriti s glasovitim, elitnim europskim skijalištima - konkurencija bi bila nelojalna - no predstavlja uistinu brzo i povoljno rješenje za realizaciju snježnih radosti Dalmatincima, koji Cvitušu pohode hrpimice vikendom.

Tijekom našeg obilaska u radnom dijelu tjedna situacija je bila - idealna; bez gužve na sanjkalištu i u kafiću, s puno snijega i sunca istodobno. U obje komponente uživale su dvije dame iz Zadra; sunčale su se i odmarale um promatrajući snijeg. Sanjkanje im, veli, čak nije ni potrebno.

One su Inga Lindinger i Anamarija Bačić, stigle su autocestom iz Zadra za sat vremena u Liku, na Cvitušu blizu Lovinca. Hotimično su ciljale radni dan, a ne uzburkani vikend, sviđa im se ta snježna bonaca, a nagradit će se i domaćim ručkom.

- Nikad nisam bila previše od skijanja, dječja staza bila mi je vrhunac aktivnog doživljaja. Više volim gledati snijeg i uživati, ipak je to za nas iz Dalmacije rijedak prizor. Dakle, za mene je ovo idealno rješenje - povjerava Anamarija, s kojom isti pristup snježnim radostima dijeli prijateljica Inga. Veseli je da će izići u "Slobodnoj" i tako poslati kartolinu s pozdravima sinovima koji rade u Engleskoj i Italiji. Mama vam je super, uživa, ne brinite, momci!

Još dvije Zadranke dovele su na Cvitušu jednog dječaka i dva psa. Zovu se Karla Troskot i Ana Stanković, a tu su jer se Ani, konobarici u uglednom zadarskom restoranu, posrećio slobodan dan. Karli je lakše, ona je privatna poduzetnica pa sama sebi dodijeli "day off" po potrebi.

Sanjkanju se u njihovoj ekipici najviše veseli Anin sin Donat, stariji predškolac je pa ne izbiva s nastave koja će za njega tek započeti iduće jeseni. Snijeg je, pak, oduševio lovačkog ptičara Brika koji nije prestao trčati uokolo sanjkaške padine, pa i po njoj; pomalo prezrivo ga je promatrao pritom engleski buldog Čips, on snijeg i sve te lude stvari doživljava puno staloženije, kao neko mudro starije čeljade.

A dok Ana nije baš skijašica i sanjkanje sasvim zadovoljava njezine afinitete, Karla je pravi adrenalinski tip.

- Volim i sanjkanje i skijanje, jahanje konja također... Imam tri psa (jedan je ovaj živahni point Brik koji trči okolo) i dva konja, koja držim u Zemuniku kod Zadra i redovito ih jašem. Skijanje mi je isto velika strast, idem sad s obitelji u Italiju, s tatom ću skijati od prve do zadnje minute. Jedva čekam! - kazuje energična 27-godišnja Karla, inače pokretačica vlastitog portala za prodaju te kolumnistica koja je surađivala s hrvatskim i talijanskim portalima vezano uz uređenje interijera; studirala je arhitekturu, pa ima "nos" i za to. Cvituša joj dođe kao neki "warming up" za skijanje, super...

No, nisu samo Dalmatinci infišani u sanjkanje; jedna obitelj došla je na tjedan dana u Liku samo zbog Cvituše i sanjkanja! Nema u ravnoj Slavoniji padina za spust (osim Papuka), pa je tako familija Kubeša iz Požege svom sinčiću Marku priuštila pravo zimovanje na pravom snijegu, sanjkanje par excellence!

- Uzeli smo privatni apartman u Lovincu, dosta je povoljno, isplati se doći svima koji vole snijeg! Najam sanjki platiš još pedeset kuna i sreći nema kraja - veselo će Markovi roditelji Sanela i Ivan, koji su prije povratka u rodnu Požegu čak živjeli pet godina u - Šibeniku.

- Zajedno smo tamo radili, Ivan u trgovačkom, ja u ugostiteljskom sektoru, dok nije došla korona. Onda smo se vratili u Požegu i nismo zažalili. Neka se netko u Slavoniju i vrati, a ne samo da iz nje odlaze - vedro će Sanela, ugostiteljska djelatnica na zasluženom zimskom godišnjem odmoru u Lici.

Nasanjkali COVID
- Uh, korona nas je dvije godine pomela - prisjeća se, pak, uz šalicu čaja Hrvoje Račić, vlasnik izletišta Cvituša, nekadašnji načelnik općine Lovinac iz redova HSS-a, i to u nekoliko mandata. Danas je izvan politike i lokalne uprave, kreirao je vlastiti mikrokozmos, unaprijedio Cvitušu najbolje što je mogao u zadanim okolnostima. A COVID joj je, da, zadao veliki udarac. Ipak...
- Oporavljamo se, dobro je! Dolazi nam cijela Dalmacija, ova godina je idealna jer možemo raditi, a i snijega ima u izobilju, nabavili smo i top pa snijeg po potrebi i 'pojačamo'. Imamo dakle sve tehničke preduvjete za kvalitetno poslovanje: sunce, snijeg, domaću hranu (s naglaskom na lički krumpir, razumije se), žive svirke preko vikenda za 'veselje plus', k tomu je tu uz sanjke i zip-line, ljudski stolni nogomet i rent-a-bike - ponosan je Račić. Od njega saznajemo i da je Cvituša popularna ne samo zimi, nego i u proljeće kad se sva ospe bijelim cvijećem, a po toj pojavi je davnih dana i nazvana.
- Zimi se bijeli od snijega, u proljeće od cvijeća - primjećuje Račić.
- Prava hajdučka ledina - nadopunjavamo ga.
- Nego kako - složi se naš sugovornik.

23. studeni 2024 08:24