StoryEditorOCM
Zadar plusNAJVEĆA ŽELJA

Leona Paraminski: 'Tin i ja spremni smo posvojiti dijete'

Piše Željka Stanković/Gloria.hr
25. kolovoza 2017. - 22:12
Leona Paraminski

Pozitivna, sretna i ispunjena - takav dojam ostavlja glumica Leona Paraminski kada priča o svom životu u Kaliforniji. Prije tri godine talentirana je Zagrepčanka sa suprugom Tinom Komljenovićem zagrebačku adresu zamijenila onom u Santa Barbari zbog čega, otkrila nam je, nikada nije požalila. Pred nagrađivanom glumicom iza koje su brojne televizijske i filmske uloge uskoro će se naći i novi poslovni izazov zbog kojeg je neizmjerno sretna, a sreću ne krije ni pri pomisli na majčinstvo koje neizmjerno priželjkuje

Tri godine prošle su otkako ste spakirali kofere za Santa Barbaru, je li to bila dobra odluka?

Apsolutno! Svaka promjena je dobro došla, iako nam se ponekada ne čini tako. Biti spreman za promjene znači izaći iz svoje komforne zone i biti fleksibilan.  Mi smo prihvatili taj rizik i krenuli u nove životne avanture. Kada čovjek ima dobru vibru sjajne stvari se događaju. Nama se život otvorio u toliko smjerova da nismo o tome mogli ni sanjati.

Jeste li tijekom te tri godine imali  ‘krizne’ trenutke? Kako se tada osjećate i kako ih prebrodite?

Krizni trenuci su nužni za rast, krizni trenuci nas tjeraju da malo zastanemo i zapitamo se gdje smo, što želimo, što radimo krivo, što ne vidimo i kako dalje.  Tada pokušavamo  mijenjati perspektivu I poglede na život. Svoje krizne situacije rješavam razgovorom i meditacijama, a ponekad samo dobrom časom vina. (smijeh)

Kako izgleda vaš jedan uobičajen dan preko tjedan, a kako preko vikenda?

Ovisi jesam li u Los Angelesu gdje imam audicije i sastanke što je uvijek vrlo hektično i uz vožnju mi uzme puno vremena. Los Angeles mi je sve draži, uvijek otkrijem neki novi restoran, nove  kvartove, ljude. Ipak je to grad od 7 milijuna ljudi, no moram priznati da nije grad po mojoj mjeri. Ako sam u Santa Barbari gdje je moja oaza, gdje imam svoju plažu, mjesto gdje šećem, gdje pišem, mjesto gdje idem na kavu, vikendi su nam uvijek pretrpani druženjima, večerama, događanjima u gradu. Ovdje se bar jednom mjesečno nešto veliko događa;  razni festivali, filmovi, koncerti.

Volontirate li još uvijek?

Volontiranja i razna doganjanja sam drastično smanjila jer više nemam toliko vremena. Kada smo tek došli sve je to imalo smisla jer mi je dobro došlo zbog jezika i upoznavanja ljudi. Sada sam se ovdje udomaćila, našla prijatelje, imam svoj ritam života. Nakon tri godine se zbilja osjećam kao doma. Ja koja nikada nisam bila vezana za gradove mogu reći da će Santa Barbara ipak imati uvijek posebno mjesto u mom srcu i uvijek ću se rado vraćati ovdje. Nisam očekivala da ću ju tako zavoljeti. Volim svaki dio ovog šarmantnog grada. I napokon sam ga prestala uspoređivati sa Zagrebom ili Ameriku s Europom općenito. Naprosto je drugačije.

Što trenutno radite, pripremate li ulogu, odlazite li na audicije?

Počinjem predavati  Glumu pred kamerom (Acting for the camera ) na Santa Barbara City koledžu koji je jedan od najstarijih i jedan od najboljih koledža u Americi. Jako sam sretna, počašćena  i uzbuđena zbog toga. Očekivanja su velika. Mislim da me čeka zabavna godina. Treba mi puno vremena da se pripremim za predavanja, vjerojatno će mi nakon prvog semestra biti lakše kada se malo uhodam i prođem kroz cijeli proces. Film je ipak moja prva ljubav. Drago mi je da ću predavati nešto s čime sam jako rano počela na akademiji a što je nedostajalo generacijama prije i u vrijeme mog studiranja, a to je bila baš gluma pred kamerom. Imala sam  sreću jer sam već na drugoj godini snimala sa studentima režije njihove studentske radove pa sam puno toga naučila i bila spremna prije nego što sam snimila svoj prvi film. Za audicije ću imati vremena, malo će biti napornije, ali u današnje vrijeme se često šalju snimke audicija pa ne bi trebalo biti problema. Snaći ću se.

Niste li trebali snimati film ovoga ljeta?

Film je zbog financijskih razloga prolongiran na sljedeću godinu. Tako je očito trebalo biti jer da sam snimala ne bi mogla prihvatiti ovaj posao na koledžu.  Završila sam i drugi scenarij za igrani film. To je za mene velika stvar. Ima još nekih planova i projekata u planu, ali o tome još sad ne mogu govoriti.

Vaš suprug Tin radi na University of California u Santa Barbari gdje je proglašen jednim od triju najboljih postdoktoranata u posljednjih petnaest godina. Jako ste ponosni na njega?

Da, Tin trenutno tamo radi kao znanstveni istraživač, a bavi se istraživanjem integriranih optičkih sklopova. Radi na većem broju projekata, a možda trenutno najveći i najvažniji projekt na kojem radi se bavi razvojem integriranih LIDAR sustava (optičkih radara) koji će biti ključni pri implementaciji autonomnih vozila jer omogućuju stvaranje 3D slike te prepoznavanje prepreka. Takvi sustavi već postoje, ali su preskupi za masovnu primjenu unutar vozila, a integrirani LIDAR sustav veličine kovanice od 1 lipe bi trebao riješiti taj problem.

Kod vas je uvijek vječno proljeće? Nedostaju li vam zagrebački snjegovi i zime?

Da, jako mi nedostaju! To je i jedan od razloga što smo odlučili ove godine baš na zimu doći u Hrvatsku. Želimo osjetiti zimske radosti. Jedva čekam da vidim okićen Zagreb, da se družimo na otvorenom, po štandovima s prijateljima. Nikada nisam voljela zime, a sad mi fali ta promjena.

Kada ste zadnji put bili ovdje?

U ove tri godine smo bili samo jednom i to samo na tri tjedna, prošlo ljeto i bilo je poprilično hektično jer sam htjela vidjeti sve prijatelje, biti s obitelji što više, bilo je jako intenzivno. Kada smo se vratili u Ameriku spavala  sam tri dana koliko sam bila umorna. Veselilo me da smo Tin i ja imali priliku  otići na Cres na par dana. Nismo mogli doći prije u Hrvatsku jer smo bili u procesu za Zelenu kartu. Sada kada smo riješili sve papire sve je lakše.  U pravilu  imamo dogovor da odemo jednom godišnje u Hrvatsku. Naravno sve ovisi o obavezama.

S kim se od prijatelja glumaca iz Hrvatske se najčešće čujete?

S Ivanom Roščić, Ivicom Pucarom, Petrom Cvirnom, Jelenom Jovanovom, Jagodom Kralj Novak, ima ih...

Primate li često prijatelje iz Hrvatske u goste?

O da, ove godine smo imali toliko posjeta da sam bi znala reći u šali da bi mogla  otvoriti B&Bs koliko nam je ljudi došlo. I evo još očekujemo dosta gostiju do kraja godine.

Poznato je da ste ljubiteljica kuhanja, za prijatelje često organizirate večere, što im pripremate najradije?

Kako živimo na moru najdraža mi je riba, iako naravno to nije ono na što smo mi navikli, to je najčešće filetirana riba. Jedemo puno povrća, dobivamo ga s farme, volim raditi pečenja, variva, wok. Počela sam raditi i deserte, razne vrsta kolača kada imam više vremena. Zbilja sam postala dobra kuharica, evo sad nakon tri godine mogu to samouvjereno izjaviti. Ponekada kuham i za desetak ljudi, što je za mene zbilja izazov.

Kuhate li svaki dan za sebe i supruga?

Da, i to zahtijeva dobru pripremu i organizaciju, ali to su najčešće laganija i zdravija jela pa mi ne oduzima puno vremena. Naravno, kada mi se ne kuha, a ima i tih dana, jedemo vani, a i najviše volim kada odlazimo na večere kod drugih ljudi .

Niste pretjerano oduševljeni američkom hranom, jeste li dobili koji kilogram otkako ste tamo?

Mislim da u životu osim možda kada sam imala 18 godina nisam bila mršavija. Ali to je možda jer nastojim jesti zdravo i idem na yogu do 5 puta tjedno. Iako kada imamo večere i druženja volim puno pojesti, tada ne biram. Yoga mi je promijenila život, točnije Mira Furlan mi je promijenila život. Zahvaljujući njoj sam otkrila ljubav prema yogi. Otvorio mi se novi svijet. Našla s duboki mir i fokus.

Kod mnogih žena sa scene imperativ je izgledati mladoliko pa sve više poznatih Hrvatica poseže za filerima, botoksom… Kako se vi nosite s prvim borama?

Pa ne mogu reći da me baš iznimno veseli što vidim sve više bora smijalica, ali s obzirom na to da sam često nasmijana nije ni čudo.  Mogu reći da imam dobre gene. Nemam ni gram celulita. Zadovoljna svojim izgledom i načinom kako starim. Što manje nečega koristim bolje izgledam. Jedino mi je koža lica prilično osjetljiva pa je moram više paziti, pogotovo što se tiče sunca, tako da otkad živim u Kaliforniji stalno hodam sa šeširom. Za sada ne razmišljam o botoksu, filerima i ostalom.

Dakle niste pobornik estetskih zahvata…

Ne, jer je starenje prirodan proces koji jednostavno treba prihvatiti. Ne znači da možda nešto neću po tom pitanju napraviti kasnije, ali to možda za 20 godina, ne sada. Ipak je malo prerano.  Ne sviđa mi se kako izgledaju žene koju su previše operirane, nisu mi zanimljive, sve izgledaju isto, bez imalo karaktera. Najljepši su neki mali zahvati koje ne vidiš da su napravljeni, koji uspiju naglasiti najbolje, a sakriti nedostatke ako je to moguće. Treba naći mjeru, a to je rijetkost. Treba se hraniti što zdravije i raznolikije, kretati se i pokušati biti što manje pod stresom ako je to moguće u današnjem svijetu. I najvažnije od svega je prihvatiti se takvima kakvi jesmo jer smo svi posebni  i lijepi na svoj način. Ma, ima nešto seksi u starenju, kod nekih zena vise kod nekih manje, način kako nose svoje godine, zrelost, sjaj u oku. Bore mogu biti predivne, nose priču, našu životnu priču. Meni su te žene zanimljive jer na ovim blaziranima priče nema.

Zovu li vas stranci još uvijek Lejona ili su naučili pravilno izgovoriti ime?

Pristojni su, zbilja se jako trude, ali navikla sam se na razne načine izgovaranja svog imena. Teze je Tinu s njegovim prezimenom, to nitko ne može izgovoriti.

 

Kako ste uredili svoj dom? Živite li u kući ili stanu?

Za sada smo u stanu, imamo planove za kuću, ali ne još sada. Svi koji dođu kod nas kažu da nam stan ima europski stih i da ima dobru vibru a to je najbitnije.

Jeste li konačno angažirali kućnu pomoćnicu ili još uvijek uživate u čišćenju?

Sve manje čistim, dosadilo mi je. Nisam više pretjerano opsjednuta čistoćom kao prije, što je vjerojatno dobro jer imam više vremena za druge stvari. Ne treba mi kućna pomoćnica, ionako nisam nikada zadovoljna a i još nas je uvijek dvoje pa je sve lakše. Kada ćemo imati djecu, pse i kuću sigurno ću imati neku pomoć jer želim provoditi kvalitetno vrijeme s obitelji.

22. kolovoza proslavit ćete 38. rođendan. Kakvi su planovi?

Ove godine sam odlučila da neću slaviti. Prošle godine sam imala tri različita slavlja za rođendan, a i za sljedeći rođendan već imam dogovoren tulum. Ove godine je mali predah. A kada dođe četrdeseti, dakle za dvije godine, onda tri dana slavlja i to je već dogovoreno.

Što si želite?

Prvo mi je palo na pamet da imam priliku glumiti s Robert Downey Juniorom i Cate Blanchett. Ne tražim puno je l' da?!

Ne krijete veliku želju za majčinstvom. Zamišljate li kakva ćete biti majka?

Mislim da ću biti super (smijeh). Ma nemam pojma, ne znaš točno što te čeka i strepiš hoćeš li biti dobar roditelj, a kada dođe do toga vjerojatno točno znaš sve sto trebaš.

Jeste li ikada razmišljali o posvojenju djeteta?

Razmišljamo o tome, razgovaramo o tome i ako ne uspijemo u sljedeće dvije, tri godine imati djecu, posvojit ćemo.

Vidite li se za 10, 20 godina u Hrvatskoj ili Kaliforniji? Po kojim će ulicama trčkarati vaša dječica?

Pa za deset godina smo negdje u Europi, ne znam da li je to Hrvatska ili Francuska ili nešto treće. Vjerojatno je da će nam djeca  biti Amerikanci. Uvijek nešto planiram pa ne ispadne kako sam zamislila ili mi dođe kada sam već pustila tu ideju. Tako da sam odlučila da ću imati planove za budućnost jer sam sanjalica pa ne mogu protiv sebe, ali od sada nastojim ići korak po korak i vidjeti što mi život nosi. Odlučivat ću po putu i maksimalno uživati - to je najveći plan.

24. studeni 2024 17:09