Klinci u Arbanasima s učiteljicom Katarinom Ramić oživljavaju lutke

- Lutke su naša ulaznica u čaroban svijet bajki i priča. Uživamo, istražujemo i pokušavamo jer je upravo u tome čar lutkarstva. Oživljavamo lutke koje izrađujemo, darujemo im svoj glas i pokret, darujemo im njihov život, kaže nam Katarina Ramić, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Krune Krstića i, što je nama posebno zanimljivo, voditeljica školske Lutkarske družine.

Kad je prije sedam godina u sklopu izvannastavnih aktivnosti i u skladu s bogatom zadarskom tradicijom u osnovnoj školi u Arbanasima pokrenuta sekcija malih lutkara, svi su misli da pokušaj neće biti dugoga vijeka. Ali, prevarili su se. Danas je iza Lutkarske družine malih "krstićevaca" cijeli jedan stvaralački opus, nekoliko pravih pravcatih kazališnih predstava i školskih priredbi u kojima lutke vodile glavnu riječ. O popularnosti Lutkarske družine uostalom najbolje govori brojka od tridesetak uključenih učenika, redom trećaša i četvrtaša, ali i nižih uzrasta kada to kazališne mogućnosti dopuste.

- Lutkarska družina nastala je na inicijativu učiteljice Maje Grbić koja je prepoznala moj smisao za kreativno izražavanje i tako je sve krenulo. Polako su počele nastajati lutke i scenografija, a onda i predstave koje gradim zajedno s učenicima, prisjeća se Katarina, iza koje su predstave "Za Božić nikad nisi sam", "Nezadovoljna bubamara" prema priči Sunčane Škrinjarić, "Božićna priča" koja je posebna po tome da se igra sa sjenama i lutkarski igrokaz "Tri leptira". Kako izgleda rad na lutkarskoj predstavi, pitamo voditeljicu?

- Prvo odaberemo neku priču, bilo da je već napisana ili je složim sama s djecom. Nakon odabira priče vidimo kome bi odgovarala koja uloga, a ja nastojim svaki put uključiti svu djecu jer vidim koliko to njima znači i koliko uživaju. U slobodno vrijeme sviram klavir tako da sama stvaram glazbu i sve ukomponiram, a onda krenem izrađivati lutke. Sve to iziskuje puno vremena, ali kad vidim osmijeh na dječjem licu ništa mi nije problem, objašnjava nam Katarina.

Lutkarska družina probe održava jedanput tjedno, a kako se približava vrijeme predstave, probe su češće kako bi mogli usavršiti sve detalje prije nastupa. Odabir predstave ovisi i o prigodi u kojoj nastupaju. No glavne su tri predstave kroz godinu: za početak školske godine, za Božić i kraj školske nastave. Ali i djeci i učiteljici jedna predstava ipak ima posebno mjesto u njihovim srcima.

- "Nezadovoljna bubamara" je predstava s kojom smo prošle godine prvi put nastupili u zadarskom Kazalištu lutaka i najviše se dopala djeci jer su ponosni što su konačno imali priliku izaći iz škole i predstaviti svoj rad na daskama profesionalnog lutkarskog kazališta. U predstavi su glumili učenici prvog, drugog i trećeg razreda, a za glazbu je zaslužan učitelj Goran Ćuk i njegova Glazbena skupina, govori nam Katarina ističući kako su je posebno dojmili komentari glumaca koji su rekli da je predstava napravljena u rangu profesionalne.

Vođenje Lutkarske družine za Katarinu znači spontanost bez koje je dječja igra nezamisliva i sreću jer je ovakav način izražavanja velika pomoć svim učenicima u daljnjem životu.

- Lutka ima posebnu ulogu u životu djece, a osim u predstavi korisna je i u nastavi kao motivacija za sadržaje koje obrađujemo. Lutkarska igra nam pomaže u procesu učenja, a s njom u rad unosimo kvalitetniju komunikaciju. Lutka je djetetov prijatelj uz čiju pomoć ono analizira svijet oko sebe i u sebi. Također, pridonosi manje stresnom uključivanju djeteta u samostalne govorne nastupe, posrednik je u komunikaciji između učitelja i učenika, objašnjava učiteljica Ramić napominjujući kako učitelj kao lutkar unosi radost i povjerenje među učenike, a dijete kao animator lutke može opuštenije odgovarati na postavljena pitanja.