„Osvanulo je lijepo, sunčano jutro. Hobotnica Nika protegnula je svoje krakove i zabavljala se gledajući ribice kako se igraju oko kamenja na morskom dnu. Odjednom je začula neko lupanje u daljini: tok,tok,tok. Pa opet: tok, tok, tok... radoznala Nika otišla je oprezno vidjeti što se događa. Kako se primicala mjestu odakle je dopirao zvuk, lupanje je postajalo sve glasnije. Kad se Nika približila obali na nekoliko metara, ugledala je čovjeka koji je velikim čekićem lupao po obali. Razbijao je stijene. Nika je znala da u tim stijenama žive školjke koje se zovu prstaci...” ovo je početak samo jedne od devet zanimljivih priča za djecu o hobotnici Niki koje je napisao poznati zadarski profesor iz Pomorske škole, Jere Bilan.
Nika se, zajedno sa svojim morskim prijateljima, susreće s raznim problemima, kako na morskom dnu tako i na površini, te domišljatim razmišljanjem, bez gubljenja nade, dolazi do rješenja. Ono što ovu slikovnicu čini drugačijom je ekološka tematika svake Bilanove priče.
- Zapravo je riječ o modernim basnama, jer osim što stavljaju naglasak na međusobne odnose, u prvom redu na prijateljstvo i povjerenje kao važne kategorije koje ljudi nose kroz čitav život, bave se aktualnim ekološkim problemima. Svaka basna, pa tako i ove moje, na kraj imaju pouku kako bi djeca u toj ranoj fazi naučili što više o ekologiji te o očuvanju i zaštiti mora – objasnio nam je Bilan, naglasivši kako se njegove basne razlikuju i po još jednom segmentu.
- Iza svake moje priče postoji set od deset pitanja. Prva grupa pitanja je koncipirana tako da dijete može samostalno na njih odgovoriti kad pročita tekst, odnosno posluša, jer ova slikovnica namijenjena djeci predškolske dobi koji ne vladaju tehnikom čitanja i učenicima nižih razreda osnovne škole koji mogu već lagano sami čitati. Drugi set pitanja odgovara se uz pomoć roditelja, baka i djedova ili odgajatelja. Ideja je bila da se na taj način dodatno uspostavi komunikacija između odraslih i djece. Također, jedan od ciljeva koji sam htio postići s ovom slikovnicom bio je i promocija čitanja kao ključne stvari ranog djetinjstva kad se razvijaju kognitivne sposobnosti. Želja mi je da uz hobotnicu Niku dijete stvori naviku čitanja te da ono postane sastavni dio njegovog života – ističe Bilan kojemu je upravo more najveća inspiracija jer je njime okružen od ranog djetinjstva.
- Moj je djed bio ribar u Peruu i to me nekako obilježilo za život. Ljubav prema moru samo je rasla s godinama te sam eto, i sam završio kao dio tog plavog svijeta. Profesor sam brodostrojarske skupine predmeta u Pomorskoj školi Zadar. Ova slikovnica nije moj književni prvijenac. Naime, 2018. godine napisao sam zbirku kratkih priča „Svjetionik”. Kao što vidite, opet ima veze s morem - smije se Bilan. Stoga ne čudi što je upravo hobotnica glavni lik njegove slikovnice.
- One su izrazito inteligentna bića. Imaju osam krakova i vrlo razvijen živčan sustav te svaki krak mogu posebno kontrolirati. No, još je fascinantnije kako one rješavaju probleme i određene izazove s kojima se susretnu. Meni je osobno najzanimljivije kako zahvaljujući stanicama na koži mijenja boju. Kako zna da je njen krak na recimo, smeđoj travi? Jednostavno mi je to prefascinantno te odluka pri odabiru glavnog lika nije bila teška – govori nam Bilan, koji se za pisanje i konačno objavljivanje svojih tekstova, odlučio zbog jedne društvene mreže.
- Na svom Facebook profilu često sam objavljivao kratke priče i od prijatelja i poznanika dobivao bih odlične kritike. Mogu reći da su mi oni bili vjetar u leđa da nastavim s pisanjem i u konačnici krenem s objavljivanjem. Nakon zbirke priča za odrasle, prebacio sam se na dječju literaturu za koju smatram da je puno zahtjevnija od ove prve.
- Vi kao pisac morate ozbiljne teme prilagoditi dječjem uzrastu, učiniti ih zanimljivima i shvatljivima, a da pritom ne izgube svoju smisao i glavnu poruku. Ja vjerujem kako sam uspio u tome, no ipak je na malim čitateljima da donesu sud – govori nam uz osmijeh Bilan koji se stvorio cijeli jedan svijet zanimljivih morskih likova.
- U jednoj basni uz Niku se pojavljuje raža Mara, u drugoj škrpun Bepo i škarpina, Bepina, tu je i dobri dupin Divko, sipa Kate, lignja Luca dobroćudni morski pas Gricko... Poigrao sam se i različitim imenima za istu vrstu s obzirom na to da se jedna riba ne zove svugdje na Jadranu isto. Tako je ugor, koji je negdje i grug dobio ime Grujo, a pauk koji je negdje poznatiji kao ranj, postao Ranjko... - pojašnjava Bilan čija je želja da se djeca poistovjete s likovima i sami počnu razmišljati kako pomoći ljudima i kako čuvati prirodu.
- Svijest o ekologiji je vrlo važna te mislim da će dijete nakon ove pročitane slikovnice puno bolje baratati ekološkom tematikom, i upoznati se s problemima, ali i rješenjima ekoloških pitanja zahvaljujući npr. basni gdje ronilac uništava obalu, a time i stanište raznih morskih bića, kako bi došao do prstaca. Znamo na mladima svijet ostaje, no važan je i segment kakvim ga mi ostavljamo njima... – zaključio je Bilan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....