Znamo da se obiteljske priče prenose s koljena na koljeno, da se sjećanja obnavljaju preko starih fotografija, no kako od zaborava spasiti povijest jednog kvarta, koji je nekima, baš poput obiteljskih vrijednosti, jednako važan?
Članovi Udruge “Društvo prijatelja Belafuže“ dosjetili su se idealnog rješenja: preko murala na malom, najpoznatijem kvartovskom trgu, ispričat će priču o ovoj zadarskoj četvrti, a ujedno uljepšati fasadu kod spomenika špini i belafuškoj ženi.
Tajnik Društva, Mile Šimunov, otkrio nam koje su sve važne dijelove kvartovske povijesti odlučili prikazati muralom kojeg je naslikao poznati zadarski ulični umjetnik Jure Lisak.
- Stavili smo staru belafušku crkvu, javnu špinu koja prikazuje teške dane kad u kućama nije bilo vode, motiku kao glavni radni alat, grdelina koji prikazuje igru hvatanja tih ptica na baketine, zatim potkovu jer smo jedini imali kovača, eno ga, još je tamo – govori nam Šimunov pokazujući rukom, dodavši kako su odmah do potkove smjestili legendu kvarta, Keku, prikazavši ga kako vozi posljednji kar u Zadru.
- Imamo tu i sliku grožđa, koje simbolizira naše nekadašnje brojne vinograde koji su se nalazili kod Žmirića. Mi smo taj kvart zvali Cerodule. U karima bi ih onda vozili doma i pravili vino, uz pjesmu naravno. Često se pjevalo i veselilo. Imali smo puno vina i dobro ga se čuvalo u ručno rađenim bačvama. No, prodavalo ga se polako: kuća po kuća. Svi bi otišli u kuću onoga koji prodaje vino i dok se ne bi sve popilo, ne bi se ni otvaralo drugo, u drugoj kući – prisjeća se uz osmijeh Šimunov.
Igralo se i na krate, pa je i ona dobila svoje počasno mjesto na muralu.
- Bila su to neka veselija vremena, teška, ali romantičnija – gotovo sjetno govori dok ponosno stoji ispred velikog murala. Prilaze mu susjedi, poznanici i prijatelji te svi komentiraju remek djelo mladog umjetnika. Neki i plaču, prisjećaju se svoje mladosti.
Muralist Jure nam je pak otkrio kako mu je za mural trebao desetak dana, a uvelike mu je pomogao žvelti i energični gospodin Šimunov.
- Držao mi je skelu, micao je kako mi je bilo potrebno, pazio da ne padnem. Pojašnjavao mi što i kako da naslikam, pričao o svakom elementu i zašto im je važan. Tako da sam svašta naučio o ovom kvartu, doslovno znam svačijeg strica, babu, a čak sam i saznalo koliko je 'ko kopa' i koliko je pio – šali se Jure, dodajući kako mu je ovo već drugi mural na Belafuži: prvi se nalazi odmah preko puta ceste.
Vesele ga pozivi sugrađana i drago mu je kad se odluče uljepšati svoj kvart tako da mu daju jednu posebnu poruku. Tvrdi, neki se za murale odlučuju kako bi stali na kraj vandalizmu i besmislenom šaranju po fasadama.
Na belafuškom ćete muralu vidjeti i mociru, balun i još poneki zanimljiv detalj koji ćete ipak sami morati otkriti... Naravno, uz malu pomoć simpatičnog Milu Šimunova koji će vam rado pojasniti pozadinsku priču koja seže u prošlost, onda kad su vremena bila puno jednostavnija...
