Slijed klasičnih poslovnih dana u velikoj korporaciji, prožetih tjeskobom glavnog lika i borbom za opstanak u kompetitivnim uvjetima tvrtke, pa slijed njegovih ljubavnih i seksualnih odnosa s misterioznom ženom u sobi 909 – tako bismo ukratko i prilično površno mogli opisati novi roman zadarskog pisca Frane Herende, predstavljenog na nedavno održanom Interliberu. Priča je dakako mnogo dublja od naoko plitkih likova koji se bez problema razgolićuju, lako skidaju odjeću, ali ne i emotivne maske. Na što sve nasjedaju, kakav život vode i gdje će ih on odvesti, morat ćete sami pročitati u „Sobi 909“, a neke detalje iz knjige s nama je podijelio i sam autor.
Godinama ste radili u marketingu i prodaji velikih farmaceutskih tvrtki, gdje je i smješten jedan dio radnje ovog književnog djela. S obzirom na brojne pikanterije koje ste iznijeli u knjizi, zanima me - koliko autobiografskog ima u njoj?
Svaki roman je autobiografski i nije nimalo autobiografski. To možda zvuči kao zgodno izvlačenje na ovo pitanje, ali to jest činjenica. Svatko tko piše polazi od sebe i svojih iskustava, ali ovo je roman, fikcija koju je napisala moja mašta. Naravno da u knjizi ima određenih situacija koje sam doživio u svom radnom vijeku, ali ne opisujem stvarne događaje ni stvarne likove. Oni su zapravo uloge kakve igra puno ljudi u korporacijama, nekad jer to žele, nekad jer to moraju. Zato u knjizi nema imena, već nadimci ili nazivi funkcija.
Kako biste sami opisali ovu knjigu? Za koga ste je pisali?
Danas je poslovni svijet pun individualaca, kreativaca koji nisu timski igrači. Velik broj milenijalaca upravo je takav. Oni žele kvalitetno odrađivati posao, ali ne samo to – žele raditi ono što vole, ono za što smatraju da su nabolji i vrlo se teško prilagođavaju korporacijama. U Zadru, posebno u COIN-u, susrećem mnogo takvih ljudi i imam sreće što ih mogu zvati svojim prijateljima. Oni u coworking prostoru stvaraju na način na koji oni to žele. Ova knjiga je donekle posvećena njima, posvećena je i ljudima koji rade u korporacijama i da bi zadržali svoje radno mjesto, moraju se ponašati na određeni način koji u njima često izaziva tjeskobu. Posvećena je mnogim mojim kolegama koji su izgubili poslove zbog čestih promjena uprava, suludih restrukturiranja, čak ne zbog dvije fete pršuta, nego bez baš ikakvog razloga.
Ovo je i knjiga o otuđenju, želji za promjenom načina života. Kao farmaceut i fitoaromaterapeut često se susrećem s pacijentima opterećenima količinom posla, stresa koji im posao izaziva, baš poput glavnog lika u "Sobi 909". Ovo je priča i o takvim ljudima. Svjestan sam da u trenutku kada sam objavio ovu knjigu, za mene su vrata korporacija zauvijek zatvorena. Pišući knjigu, na neki način sam i sebe ucijenio da promijenim život...
Što vas je potaknulo da napustite svijet korporacija i marketinga?
Volim iskrene odnose, partnerstva s klijentima i kolegama koja se temelje na povjerenju. Nažalost, takvi međuljudski odnosi u korporacijama često nisu mogući. Takvo okruženje je i mene „natjeralo“ da se ponašam na način koji ne želim, koji nije moja istinska priroda, pogotovo kada sam bio nadređeni, samo da bih opstao. Smatram da je jedna od temeljnih ljudskih osobina da stremi visinama. Kada dođeš u kompetitivno okruženje, ako i ti ne zauzmeš natjecateljski stav, bit ćeš pojeden, uklonjen, ili se barem tako osjećaš. Kada radiš u korporaciji, ne možeš zauzeti stav: “Ja ću raditi svoj posao najbolje što mogu i bit ću dobar sa svima“. Uglavnom takvi ljudi ispadnu naivni i izigrani.
„Marketing postoji isključivo zato što je konkurencija velika, nezdrava i nepotrebna. Prodajne vještine kažu da moraš prodavati prednost proizvoda, a ne njegove značajke“ - rečenica je iz knjige. Osim što je ovo mišljenje glavnog junaka priče, je li to vaše mišljenje?
Da, apsolutno jest. Najlakše je čovjeka natjerati na kupovinu tako da mu prezentiraš značajke nekog proizvoda. Nikada nam nitko ne kaže zašto je određeni proizvod dobar za nas, moramo sami istraživati, tražiti recenzije da bismo vidjeli u čemu je taj proizvod za nas dobar ili loš. Sam marketing to nam neće reći. Netko nam primjerice prodaje uredsko računalo koje je deset puta jače i brže, time i skuplje, ali možda nama takvo računalo uistinu ne treba. Generalno, nisam protiv kupnje, na njoj je sazdan moderni svijet, ali uvijek preporučujem da ne vjerujemo svemu što nam govori marketing, da pokušamo sami saznati što kupujemo i što nam uistinu treba.
Osim poslovnih odnosa, dosta eksplicitno i na mnogo mjesta u knjizi opisujete seksualne odnose glavnog lika i njegove partnerice. U kojem su odnosu poslovna i ljubavna priča romana?
Po meni, jedan nadopunjuje drugi i tako tvore balans. Knjiga je napisana u jednom dahu; kada sam završio, zapitao sam se, iako mi je bilo izrazito zabavno pisati njihovu priču, ima li možda previše erotike?! Shvatio sam da ako ublažim jedan dio priče, nestat će balans između tog iznimno žestokog korporativnog dijela i žestokog erotskog dijela. Zato nisam ublažavao ni jedan ni drugi dio.
Još jedan dio knjige vrlo je fascinantan. Pišete: „Dokazano je da se unutar korporacijskog tima, kao i u čoporu, alfa mužjaku (direktoru), jer ima moć, luči više testosterona i širenjem njegove moći unutar tima drugim se muškarcima smanjuje lučenje testosterona jer mu ne smiju biti konkurencija. Eto jednog od razloga slabljenja spolne moći muškaraca u moderno doba.“
Koliko znam, to je zamijećeno kod svih sisavaca koji žive u čoporu, nisam biolog po struci, ali negdje sam pročitao taj podatak. S piscima jednostavno nikad ne znaš je li nešto istinito ili nije... Glavni lik u knjizi iznosi ono što misli da zna i u što vjeruje.
Tko je prvi pročitao "Sobu 909" i kakva je bila reakcija te osobe?
Supruga je prva pročitala knjigu. Vjerujem da joj je bilo prilično šokantno čitati te retke jer je roman napisan u prvom licu muške osobe, ali on zapravo ne predstavlja mene. Glavnog lika smatram izrazitio površnim, s velikim potencijalom, ali površnim. Zajednička veza nam je radno iskustvo. Kad je završila roman, rekla je da je izvrstan.
Spremate li možda nastavak "Sobe 909"?
Da, već je pri završetku, nadam se da bi knjiga prije ljeta mogla ugledati svjetlo dana. Roman je napisan iz perspektive glavnog ženskog lika, onog koji je u prvom nastavku bio sporedan. S obzirom da sam "Sobu 909" napisao iz Njegova prvog lica, osjećao sam da dugujem njezinu stranu priče, tako da se nastavak sam od sebe nametnuo. Već u prvom dijelu romana može se naslutiti da je ona moćnija, dublja od njega. Da ona vodi cijelu priču. Volim jake ženske likove.
Ako se netko može nazvati svestranim, to ste vi: farmaceut, fitoaromaterapeut, pisac, kolumnist. Napisali ste prvo povijesnu knjigu o križarskoj opsada Zadra '1202', sada i 'Sobu 909', a za koji dan izlazi i knjiga sa savjetima i receptima 'Prirodna kozmetika'. Kako se slažu sve te osobe unutar vas?
Kad to tako kažete, ispada dosta nakićeno. Pisati, razgovarati s pacijentima i predavati, to su tri stvari koje najviše volim raditi i danas imam privilegij u životu baviti se svim tim. Na studiju farmacije stekao sam određeno znanje, ali i shvatio da više volim raditi s biljkama i prirodnom kozmetikom jer je za mene taj posao daleko kreativniji od standardnog rada s lijekovima. Pišem pak od trećeg razreda osnovne škole, dosta kasno sam naučio čitati i pisati jer imam disleksiju. Uspio sam preko stripova i oni dandanas zauzimaju posebno mjesto u mom životu. Uvijek sam u glavi zamišljao razne priče, s 14 godina rodile su se prve pjesme, krenuo sam na Lidrana, uređivao školski časopis. Sanjao sam da ću jednog dana predstavljati svoje knjige na Interliberu, ali nisam ni mogao slutiti da će moj izdavač biti renomirani Profil.
Promocija u Zadru
Frane Herenda svoj će novi roman 'Soba 909' predstaviti zadarskoj publici 27. studenog u Hrvatskom narodnom kazalištu u 18 sati. Novinarka Valentina Mlađen razgovarat će s autorom, kao i urednicom knjige Adrianom Pitešom, a roman će se moći kupiti po promotivnoj cijeni.