Kako graditi u zaštićenim dijelovima prirode? Na području dvaju parkova prirode u Zadarskoj županiji izvode se i pripremaju atraktivni arhitektonski projekti koji bi posebnost tih zaštićenih prirodnih cjelina trebali približiti posjetiteljima i turistima u skladu s principima održivog razvoja. Riječ je o jednom projektu na području PP Velebit te dva projekta na području PP Telašćica na Dugom otoku.
Sva tri projekta dio su megaprojekta u našim nacionalnim parkovima i parkovima prirode za koji je EU osigurao 380 milijuna kuna, a provode se ili su provedeni pod nazivom "Promicanje održivog korištenja prirodne baštine u nacionalnim parkovima i parkovima prirode". Cilj projekta je modernizacija posjetiteljske infrastrukture kako bi se ostvario doprinos održivom društveno-gospodarskom razvoju na lokalnoj/regionalnoj razini. Specifični cilj je povećanje privlačnosti i obrazovnog kapaciteta te uspostava boljeg upravljanja posjetiteljima.
Glavnu riječ ovaj put nismo htjeli dati političarima ili ravnateljima parkova, nego arhitektima, autorima ovih atraktivnih rješenja.
INTERPRETACIJSKO-EDUKACIJSKI CENTAR GRPAŠĆAK – Dugi otok
Arhitekt Nikola Šimunić iz zagrebačkog biroa Gradit glavni je projektant posjetiteljskog centra Grpašćak na Dugom otoku, smještenog neposredno iznad znamenitih klifova, strmih Stena, kako Dugootočani zovu taj prirodni fenomen na južnoj strani otoka. Intervencija na Grpašćaku je zapravo obnova i rekonstrukcija postojećih ostataka austrijske utvrde. Završetak radova produljen je do kraja godine. Ukupna vrijednost projekta je 25,2 milijuna kuna, ukupni prihvatljivi troškovi su 15,5 milijuna kuna, a od toga 85 posto, ili 13,2 milijuna kuna, osigurano je iz EU fondova.
– Detaljni projektni zadatak bio je definiran prostornim planom posebnih obilježja Parka prirode Telašćica, no zbog specifičnosti lokacije i zahtjevnosti tražene rekonstrukcije bilo je potrebno dodatno surađivati s nadležnim tijelima pri Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, tj. Hrvatskim zavodom za prostorni razvoj, Konzervatorskim odijelom u Zadru i Ministarstvom zaštite okoliša i prirode, što prije svega govori o zahtjevnosti i kompleksnosti same rekonstrukcije tvrđave.
Izvorni izgled tvrđave Grpašćak datira iz 1911. godine, kada je izgrađena kao vojna utvrda Austro-Ugarske Monarhije i služila je isključivo kao vojna izvidnica austrougarske ratne mornarice. Tvrđava je godinama bila korištena kao vojna utvrda, te je kroz to vrijeme poprimala manje dorade, dogradnje i rekonstrukcije unutarnjih objekata. U novije doba utvrdu je koristila Hrvatska vojska koja ju je prepustila Parku prirode Telašćica. Prostornim planom definirana rekonstrukcija se prvenstveno temeljila na strogom zadržavanju postojećih objekata uz njihovu vanjsku i unutarnju obnovu, te uređenja dvorišta tvrđave. Predviđena je mogućnost obnavljanja, tj. pretvaranja tih prostora u sljedeće sadržaje: prezentacijski/multimedijalni centar, informativni centar, suvenirnicu, sanitarni čvor, pomoćnu zgradu sa spremištem, terasu, vidikovac, ugostiteljski objekt. Prostor dvorišta je također bio jasno definiran kao prostor za park sa stolovima, klupama i boćalištem.
Što vam je bio najveći izazov?
– S obzirom na lokaciju Tvrđave, koja se nalazi na najvišoj točki Parka, na 161 metar nadmorske visine, gdje pogled "puca" na sve četiri strane svijeta i moguće je vidjeti impresivne vizure fenomena Parka prirode Telašćica – jezero Telašćica, takozvane Stene Dugoga otoka koje se uzdižu do 200 metara nad morem i spuštaju u dubinu od 90 metara, te slano jezero Mir, najveći izazov kao projektanti smo vidjeli u rekonstrukciji i nadogradnji građevine Vidikovac koja se nalazi na tom najvišem dijelu. Kako postojeće stanje Vidikovca nije u potpunosti moglo "zadovoljiti" planiranu namjenu, otvorila se mogućnost izgradnje gornjeg dijela građevine kao posebnog akcenta – suvremene interpolacije i interpretacije u oblikovanju tog prostora. Možemo reći da nam je građevina Vidikovca zbog namjene, pozicije i oblikovanja, gdje četiri prekrižena konzolna kraka dugačka i do 11 metara prkose visinama i vjetrovima, bila poseban izazov.
Koje ste materijale koristili?
– Tvrđavom i njezinim građevinama prevladava kameno ziđe i kamena obloga kao izvorni autohtoni materijal, te je on i u novom oblikovanju zadržan kao osnovni materijal. Armirano-betonski dijelovi potpornih zidova, vanjskih podnih obloga i stepenica zadržani su kao materijal koji se veže na dogradnje i rekonstrukcije koje je tvrđava doživljavala tijekom svoje povijesti. Novi materijal kojim smo htjeli obilježiti novo vrijeme tvrđave je obloga od korodiranog čeličnog lima, tzv. cortena. Cortenom smo obložili građevinu Vidikovca i suvenirnice, te smo elemente poput "škura" centralne zgrade i ulaznog panela kod oružarnice također obložili istim kako bi taj novi materijal što skladnije integrirali u postojeći ambijent.
U kojoj je fazi građevinska izvedba projekta?
– Gradnja, tj. rekonstrukcija posjetiteljsko-interpretacijskog centra Grpašćak je u završnoj fazi. Dodatno je potrebno urediti unutrašnjost građevina tvrđave, za što su zasebne projekte izradili projektanti i dizajneri iz tvrtke Muze, Clinica Studio, Revolucija dizajna i Šesnić&Turković.
ZNANSTVENO-EDUKATIVNI KOMPLEKS UVALA MIR – PP Telašćica, Dugi otok
Projekt znanstveno-edukativno-turističkog kompleksa MIR/PEACE, u uvali Mir u PP Telašćica, potpisuju SODAarhitekti, odnosno projekt tim Vedran Jukić, Nikica Kronja, Jure Čudina i Matija Sedak. Krajobrazno uređenje izradio je Marko Stošić iz Studia Kappo, a za zelenu gradnju zadužen je Hrvoje Kvasnička iz Bricmore. Idejno rješenje izrađeno je 2019. godine, no projekti je još u fazi izrade i trenutno nije poznat rok završetka. Kompleks se inače prostire na 15 hektara i dosad je osvojio nekoliko međunarodnih nagrada i priznanja.
Kako ste riješili projekt, uvažavajući specifičnost lokacije i činjenicu da intervenirate u područje pod posebnom zaštitom?
– Uvala Mir nalazi se u Parku prirode Telašćica. Najveća je i najljepša prirodna luka Jadrana koja s obližnjim klifovima i slanim jezerom privlači više od 100 tisuća posjetitelja godišnje. Infrastruktura za prihvat tolikog broja gostiju nije adekvatna. Problemi se odnose na nedostatak privezišta za izletničke brodove, nemogućnost sigurnog, kontroliranog iskrcaja i ukrcaja te uređenje i opremanje rive i drugih potrebnih sadržaja. Ideja projekta je da se novom gradnjom intervenira gotovo isključivo u postojeće izgrađene zone rušenjem i zamjenom dotrajalih zgrada. Intervencije omogućuju bolje funkcioniranje prostora.
Što je bilo posebno zahtjevno na projektu?
– Najveći izazov u ovakvim projektima je u sprječavaju negativnog utjecaja velikog broja posjetitelja na zaštićenu prirodu. Površina obuhvata je oko 15 hektara, a površina samog zahvata oko 2500 metara četvornih koja uključuje rivu, edukativnu stazu i znanstveno-edukativno-turistički kompleks. Novo rješenje rive cjelovitim oblikovanjem obuhvaća potez od iskrcaja do ukrcaja na brodove, a privezište turističkih brodova s prihvatom posjetitelja riješeno je neinvazivno – pontonima. Edukativna staza koja povezuje uvalu sa slanim jezerom riješena je minimalnim intervencijama. Uz slano jezero projektirani su edukacijski trg i sanitarni čvorovi koji čine jedine građevine izvan izgrađenih struktura. Predlaže se i rješenje rekonstrukcije tradicionalnih građevina unutar obuhvata u svrhu etno-suvenirnica.
Primarni dio znanstveno-edukativno-turističkog kompleksa sastoji se od glavne zgrade s pristupnim trgom i malim amfiteatrom za razne aktivnosti. Iza glavne zgrade, umjesto postojećih trošnih bungalova, predviđa se znanstveni kamp, oblikovan kao skupina gusto postavljenih smještajnih jedinica kojima se želi stvoriti dojam ambijenta tradicionalnog mediteranskog mjesta.
Simulacije izgledaju izuzetno atraktivno, koje materijale mislite koristiti?
– Korišteni su i tradicionalni i suvremeni materijali. Tradicionalni materijali poput kamenog suhozida i grube vapnene žbuke upotrijebljeni su kako bi se formirala poveznica s lokalnim kontekstom i tradicijom, a suvremeni kako bi se povezalo s vremenom u kojem nove građevine nastaju, te kako bi se ostvarili novi prostorni doživljaji koji tradicionalnim materijalima ne bi bili mogući. Tako je, na primjer, relativno velik volumen glavne zgrade dematerijaliziran oblogom u reflektirajućem staklu koja odražava ljepotu prirode u kojoj se nalazi.
Tko je još surađivao na projektu?
– Osim uske suradnje sa samim službama Parka prirode Telašćica, surađivali smo i sa stručnjacima iz raznih područja – Markom Sošićem (Studio KAPPO) na krajobraznom rješenju i Hrvojem Kvasničkom (Bricmore) na primjeni rješenja zelene gradnje, s obzirom na to da je u ovom projektu bila izrazito bitna primjena načela održive gradnje – kažu SODAarhitekti koji su prije ovog projekta imali nekoliko sličnih iskustava u malo drugačijim kontekstima.
– Kao prostorni nastavak spomenika parkovne arhitekture Parka Angiolina koncipirali smo projekt rekonstrukcije, dogradnje i pokretnog natkrivanja Ljetne pozornice u Opatiji, sudjelovali na urbanističko-arhitektonskom natječaju za glavni ulaz Nacionalnog parka Krka...
POSJETITELJSKI CENTAR CEROVAČKE ŠPILJE – PP Velebit
Projekt izgradnje posjetiteljskog centra i uređenje Cerovačkih špilja s pristupnim šetnicama u PP Velebit vrijedan je 68,5 milijuna kuna. Nositelj projekta je PP Velebit kojem je priznato 62,5 milijuna kuna troškova, a 85 posto od tog iznosa (oko 53 milijuna kuna) financira se nepovratnim sredstvima iz EU-a. Ostatak novca osigurava Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja te manjim dijelom Zadarska županija. Izrada projekta povjerena je Normala Arhitektima iz Zagreba, a glavni projektant je arhitekt Roman Šilje.
– Projektnim zadatkom, u sklopu EU projekta "Centar izvrsnosti Cerovačke špilje", obuhvaćeno je planiranje posjetiteljskog centra kao i uređenje temeljnog fenomena – samih Cerovačkih špilja s pristupnim šetnicama. Projektiranje građevina i prostornih intervencija u zaštićenim područjima zasniva se na uvažavanju karakteristika prostora i poštivanju uvjeta zaštite prirode. U projektiranje su bili uključeni stručnjaci i savjetnici iz područja zaštite prirode, posebice iz područja speleologije, na temelju čijih smo savjeta i znanja izradili projekt. Projekt samog centra za posjetitelje zamišljen je kao početna točka doživljaja cjelokupnog fenomena krša kojim lokalno područje obiluje. Posjetitelji centra će kroz korištenje same građevine biti upoznati s osnovnim informacijama o zaštićenom području – o karakteristikama temeljnog fenomena zaštite krških područja, o njihovim važnostima i ulozi u cjelokupnom sustavu zaštite prirode. U centru će se osim osnovnih sadržaja za informiranje posjetitelja nalaziti i drugi sadržaji za istraživače i ljubitelje prirode, poput laboratorija i manjih smještajnih kapaciteta kako bi se omogućilo cjelogodišnje posjećivanje Cerovačkih pećina.
Što je bio najveći izazov?
– Izazova u projektiranju bilo je mnogo. Od specifičnosti mikrolokacije za smještaj centra do osmišljavanje tehnologije građenja unutra samog špiljskog sustava. Posjetiteljski centar osmišljen je kao "skrivena" infrastruktura u pejzažu, većim svojim dijelom uklopljena u okolnu konfiguraciju terena. Zgrada svojim oblikom i organizacijom aktivira posjetitelje pri samom njihovom dolasku – kretanjem kroz zgradu preko sustava vanjskih krovnih šetnica, prilazom u skrivena unutarnja dvorišta…, te najavljuje i "interpretira" doživljaje koji tek slijede prilikom posjeta samim špiljama. Na putu do špilja postavit će se elementi interpretacije vezani uz biljni i životinjski svijet u Parku prirode Velebit, dok se u Donjoj i Gornjoj Cerovačkoj šilji uređuju šetnice s novom rasvjetom. Izazovi projekta nisu bili u veličini samih građevina ili zahtjevnosti programa, već u ambiciji interpretacije odnosa izgrađenog okoliša i prirode.
Koje ste materijale koristili?
– Korišteni materijali u projektu naglašavaju elemente zatečenog krajobraza i interpretiraju ih na suvremen način. Tako je ovojnica centra za posjetitelja izvedena u grubo štokanom toniranom betonu zemljanih tonova, koja svojom strukturom i geometrijom asocirana morfološke karakteristike područja Velebita. Krov prihvatnog centra upušteni je okolni teren i ozelenjen kako bi se integrirao o okolni pejzaž.
U projektiranju špilja korištenje materijala strogo je propisano kroz uvjete zaštite prirode, kojima u špilju nije dozvoljen unos organskog materijal koji bi mogao utjecati na promjenu osjetljivog podzemnog ekosustava. Stoga su korišteni inertni materijali poput nehrđajućeg čelika i teksturiranog betona. Sustavi rasvjete u špiljama osiguravaju sprječavanje pojave štetnih mikrobioloških uvjeta.
Tko je još surađivao na projektu?
– U projektu posjetiteljskog centra i uređenju šetnica u špiljama sudjelovao je interdisciplinarni tim stručnjaka, među kojim su uz mene na projektu arhitekture sudjelovali i Tihana Vučić, Stjepan Smolčić, Sanjin Sabljak, Marko Bogadi i Jana Dabac. Projekt rasvjete u špiljama izradio je dizajner rasvjete Igor Pauška, dok su za sve elemente interpretacije i signalizacije zaslužni dizajneri iz studija Šesnić&Turković.
Kada bi projekt trebao biti dovršen?
– Projekt je u poodmakloj fazi realizacije, i očekuje se dovršetak građevinskih radova do kraja ove godine. Isto tako, do kraja godine, zgrada će se opremiti u potpunosti namještajem i opremom, koja će omogućiti raznovrsne aktivnosti za posjetitelje – od speloavanturizma, rekreativnih šetnji do istraživačkih aktivnosti – kaže arhitekt Šilje koji se s kolegama iz Normale u zadnjih nekoliko godina intenzivno bavio projektima unutar zaštićenih područja.
– Izradili smo više projekta unutar različitih zaštićenih područja. Izradili smo nekoliko projekta na području Nacionalnog parka Mljet, kao i projekt unutra Posebnog šumskog rezervata na otoku Lokrumu kraj Dubrovnika. Na tom projektu surađivali smo isto sa studijem Šesnić&Turković, te smo za intervenciju botaničkom vrtu nagrađeni posebnim priznanjem na izložbi hrvatskog dizajna u organizaciji HDD. Uz izradu projektnih rješenje, osmislili smo i Strateški razvojni okvir Nacionalnog parka Mljet – studijski dokument za dugoročno upravljanje zaštićenim područjem, za koji smo nagrađeni posebnim priznanje u okviru konferencije Arhitektura i turizam u organizaciji Društva arhitekata Zagreb. Projektiranje u zaštićenim područjima prirode, sa sobom nosi dodatne izazove, ali nas upravo oni i vode k novim i zanimljivim idejama – zaključuje Roman Šilje.
