Prije desetak dana u Splitu je održano državno prvenstvo Hrvatske u sportskom penjanju na kojem su nastupali i sedmorica Zadrana u disciplini "Lead" iz sekcije sportskog penjanja Planinarskog društva Paklenica. Vid Morović osvojio je brončanu medalju u kategoriji juniora, a Dante Vidas bio je brončan u kategoriji starijih juniora. Njihovi uspjesi su još važniji kada čujete drugu stranu medalje, a to su neadekvatni uvjeti u kojima ovi momci treniraju, ali bez obzira na to postižu izvanredne rezultate.
- Kada djeca treniraju u 50 kvadrata sa stropom visine tri i pol metra, a donesu državna odličja iz dvorane od nekoliko stotina kvadrata i visine od 15 metara, to definitivno možemo nazvati uspjehom, govori nam trener Ante Jerolimov objašnjavajući kako "Lead" disciplina podrazumijeva penjanje na visokoj stijeni od otprilike 15 metara, što zahtijeva korištenje pojasa, užeta i međuosiguranja.
Ali Vid i Dante tako visoku stijenu u svome gradu nemaju, točnije, ostali su bez nje. Ovo ljeto im je oduzet dio uvjeta za treniranje jer je klub dobio "naređenje" iz uprave ŠRC Višnjik da moraju ukloniti veliku stijenu iz velike dvorane što su i učinili, i to o vlastitom trošku. Sada se snalaze zbiveni u jednoj prostoriji bivše vojarne poviše Kauflanda, točno iznad dječjeg vrtića.
- U sportskom penjanju postoje tri discipline, a to su "Lead", "Boulder" za koju se koristi stijena od oko pet metara sa stručnjačom ispod te "Speed", za brzinsko penjanje. Brzinskom penjanju u Zadru još nismo niti primirisali jer nemamo uvjete za to, a gubitkom stijene izgubili smo još jednu disciplinu. Ali to nije bio kraj naših gubitaka ove godine jer smo izgubili i oružarnicu, prostor u kojem smo do sada čuvali svu našu opremu, dodaje Jelena Mijić, pročelnica sekcije sportskog penjanja PD Paklenica.
Obilazak dvorane kratko je trajao. U skučenih pedeset kvadrata vrijedni članovi pokušali su omogućiti što bolje uvjete svojim penjačima, ali ne možeš napraviti nešto iz ničega. Prostora za zagrijavanje i istezanje nema. Kao ni svlačionice, a sanitarni čvor koji, istina, postoji, kao da je zapeo u nekim prošlim stoljećima. Nismo htjeli ni zamisliti kakav žamor i gužva tek nastanu kada dvoranu preplave dječica željna penjanja i savladanja novih problema, kako oni to nazivaju.
- Potrebno je da stijena ima što više kvadrata i da bude što raznolikija jer je penjanje sport koji traži da se stalno nešto mijenja kako bi se moglo napredovati i savladavati nove izazove. Mi smo sada krenuli u manju rekonstrukciju dvorane kako bi iz nje izvukli maksimum, ali to nije dugotrajno rješenje. Ovako više ne možemo! - iskreno će Ante.
Kada su im oduzeli prostore u bivšoj vojarni tražilo se drugo rješenje, ali zbog nerazumijevanja potreba sporta po pitanju visine i kvadrature prostora za treninge, sve opcije koju su im bile ponuđene bile su apsolutno neprihvatljive. Nema smisla da se svako toliko sele "iz jedne šupe u drugu", objašnjavaju Jelena i Ante.
- Imamo potencijalni prostor koji je napušten, u lošem stanju i zahtijeva puno popravaka i ulaganja. Grad nam je davao naznake da bi mogli dobiti taj prostor, ali u međuvremenu se promijenila struktura gradske vlasti i mi smo ostali zaboravljeni, objašnjava Jelena dodajući kako je žalosno da krema svjetskog penjanja dolazi na Paklenicu, a oni u najbližem gradu nemaju adekvatne uvjete za treninge u zatvorenom.
- To je žalosno! Što se tiče uvjeta smo daleko iza svih i smatramo da je vrijeme da se to promijeni. Nama treba prostor koji bi bio naš jer ne možemo funkcionirati s nekim drugim sportovima u istom prostoru. Nije da ne želimo, nego jednostavno radi uvjeta ne možemo, priča Ante prisjećajući se treninga kod velike stijene na Banini.
- Naši treninzi su bili u isto vrijeme kada i odbojka. Dok se jedna osoba penje, druga drži uže i osigurava je, a vrlo često se znalo dogoditi da osoba koja osigurava dobije smečiranu loptu u glavu. Nije to ništa protiv odbojkaša, ali je pokazatelj da iz nama treba vlastiti prostor jer penjanje zahtijeva veliku koncentraciju, govori Ante uspoređujući grozne uvjete u penjanju s poznatim Jamajačanima koji su u filmu "Ledena staza" nastupali u bobu na zimskim Olimpijskim igrama.
Sportsko penjanje se zadnjih desetak godina populariziralo i izvan granica Lijepe naše. Na nedavno održanom 8. sv. Krševan boulder openu sudjelovali su i penjači iz BiH i Poljske.
- Na natjecanju revijalnog karaktera sudjelovalo je rekordnih 70 natjecatelja. Broj raste iz godine u godinu, a ovo je prvi put da je medalja otišla van Hrvatske, u Bosnu i Hercegovinu. Ne mogu vam opisati atmosferu koja je vladala u dvorani, to je bio delirij, priča nam Ante ističući kako je natjecanje u penjanju drugačije od bilo kojeg drugog sporta.
Razlog tome leži u činjenici kako nakon poraza nema gorkog okusa u ustima.
- Djeca navijaju za svoje protivnike, ti to ne možeš vjerovati. Uvijek navijaju za svoju konkurenciju jer je najvažnije da se osoba uspije popeti do kraja jer onda drugi vide da je to moguće i da oni mogu to postići. To je pomicanje granica o kojem pričamo, objašnjava Ante pravi sportski olimpijski duh koji veže sve natjecatelje.
Penjanje je u svijetu generalno postao način života i u Zadru se sve više popularizira, ali svoj pravi vrhunac ne može doživjeti bez odgovarajućih uvjeta.
- Rezultati su najbolji pokazatelji, a kada netko postane prvak države ide prema putu da bude pozvan u reprezentaciju. Mi ove godine imamo tri bronce s državnih natjecanja i ne bi bili bahati kada bi rekli da se uz prave uvjete kroz pet do šest godina vidimo u reprezentaciji, za kraj će Ante nadajući se da će se stvari ipak pokrenuti i da će penjanje u Zadru dobiti status kakav zaslužuje.
Penjači od 6 do 60 godina
Sekcija sportskog penjanja PD Paklenica broji oko stotinjak članova, a raspon godina je nevjerojatan. Najmlađi član ima oko šest godina, dok najstariji Bobi oko 60 godina. Dobnog ograničenja nema i Jelena i Ante iz šale znaju reći da ako možeš hodati po cesti, možeš se i penjati. Kod penjanja se osoba razvija u svakom pogledu jer svaki penjač ispred sebe ima problem koji treba riješiti te uključuje motoriku, snagu i razmišljanje.
Penjanje u kurikulumu i među olimpijcima
Penjanje spada u terapijsku skupinu sportova i koristi se za rehabilitaciju te je i rad s djecom s posebnim potrebama pokazao dobre učinke na njihovo psihofizičko stanje. U zadnje vrijeme imaju mnogo upita za djecu s poteškoćama u razvoju, ali za sada to nije moguće jer im ne mogu pružiti adekvatne uvjete. Jednog dana kada budu imali svoj prostor, objeručke će ih primiti.
- Važnost ovog sporta prepoznale su Austrija, Slovenija, Njemačka i Švicarska koje su ga uključile i u škole. Ovaj tip sportske aktivnosti je prepoznat kao dobar te je ukomponiran i u kurikulum, priča Jelena dodajući kako su kod njih na boulder stijenu dolazili i jedriličari Fantela i Marenić koji su na taj način razvijali određene segmente potrebne za jedrenje.