Prvi put od samostalnosti, Dan grada Zadra i njegovog zaštitnika Sv. Krševana, neće se slaviti na način na koji smo do sada navikli: Svečanom sjednicom Gradskog vijeća pred prepunom dvoranom HNK Zadar gdje bi se uz gromoglasni pljesak dodjeljivale nagrade zaslužnim pojedincima i kolektivima. Dodjela će biti u tek formalnost koja će se održati u epidemiološki prihvatljivim uvjetima u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. Grb Grada, koji predlaže gradonačelnik Branko Dukić, među ostalim, primit će mladi umjetnik Mario Javoran (26), koji je upravo povodom obilježavanja Dana grada održao izložbu "Mediterraneo" gdje je predstavio svoj gigantski crtež, dimenzija 2 puta 4.5 metra, napravljen tehnikom ugljen u olovci kojeg je stvarao čak godinu dana!
- Najveća mi je inspiracija za crtež bila slika rusko-ukrainskog slikara Ilije Rjepina, koja se smatra za najuspjeliju sliku pokreta „Peredvižnjevci”, nesmiljenog prikaza teškog rada. On je naslikao burlake, radnike koji su bili jeftinija radna snaga od konja, a čiji je zadatak bio vuči uzvodno brod – pojasnio je Javoran, dodavši kako mu je prikaz ljudi koji nešto vuku, lijep.
- To što oni vuku svakome može predstavljati drugu stvar, poput ovog broda koji, ovisno o tome tko ga napravi, dobiva kompletno drugo značenje. U ovom mom slučaju, raspadnuti brod koji sam nacrtao i koji vuku poznati Zadrani, za mene je metafora ideje o jedinstvu Mediterana koja je postojala u tekstovima Paula Valeryja i Predraga Matvejevića – istaknuo je Javoran, dodajući kako se odlučio za poznate gradske likove, poput Pefe, Vencija Jurina i urara Hofmana jer su arhetipski ljudi koji razmišljaju o takvom Mediteranu i koji ga, unatoč izazovima modernih vremena, guraju i nastoje spasiti - pojasnio je Javoran, dodavši kako je povijest Mediterana i život naših predaka daleko od luksuza i ljepote kojim ga danas svima predstavljamo.
- Mnogi zaboravljaju kako su naši djedovi i bake mladost i zdravlje ostavili u polju, na moru, krvavo radeći, pokušavajući preživjeti. Prvu sam sliku velikog ciklusa o Mediteranu, koji sam započeo prije dvije godine, predstavio na svojoj prvoj izložbi u zagrebačkoj Laubi. Riječ je o izbičevanim leđima čovjeka iz čijih ožiljaka izlazi naš arhipelag. Otoci danas predstavljaju izvor zarade, a povijest otoka je zapravo povijest tuge i gladi – ozbiljan je Javoran, s kojim kad razgovarate zaboravite koliko je zapravo mlad.
- Posljednji crtež, nazvan jednako kao izložba, „Mediterraneo”, crtao sam svaki dan, po deset, dvanaest sati, dio po dio, fragment po fragment. Uvijek nastojim svaki element na crtežu tretirati na drugačiji, poseban način. Neću jednako crtati kožu i na primjer robu. Žao mi je što je crtež uvijek nekako u drugom planu. U najgorem je slučaju tek je priprema za neku sliku. Oni umjetnici koji su se i bavili njime, vrlo brzo bi zastranili. Zanimljivo je kako se kroz povijest slikarstvo razvijalo u svim mogućim pravcima i smjerovima, a crtež je uvijek ostao na liniji i nekim bazičnim rasterima. I dan danas mi je to nevjerojatno i valjda mi je zato najprivlačniji – priznao nam je ovaj talentirani umjetnik koji je tek prije dvije godine izašao iz zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, a već je dobio ovo prestižno priznanje. Kaže, laska mu, no ovo shvaća kao nagradu svim mladim zadarskim umjetnicima i kao potreban vjetar u leđa.
Istaknuo je kroz razgovor kako je, baveći se intenzivno crtežom, našao jako puno načina na koje razne stvari može prenjeti na papir, a da pritom ne unosi elemente koji nisu crtački, odnosno koji više pripadaju slikarstvu.
- Iskreno, koliko god to zvučalo pretenciozno, mislim da sam gotovo jedini u svijetu koji crtam na ovakav način, na ovolikim dimenzijama. Teško je danas sagledati što se sve događa u svijetu, no nisam naišao na ništa slično. Također, ulazim u crtež atipično za slikare: važnija mi je tema, odnosno priča koja stoji iza crteža, nego sama estetika, koja mi je pak sekundarna briga... Zato sam i napravio ovaj ciklus posvećen Mediteranu na jedan drugačiji, pomalo mračan način – govori Javoran koji sebe po tom pitanu više smatra sjevernjakom nego tipičnim južnjakom.
- Tražim puno veću dubinu od masline, kamena, mora i tovara. Zapravo, imam želju nacrtati tu jadnu životinju koja je na ovim područjima stoljećima iskorištavana. No, da ne ispadne da isključivo tražim tužnu stranu naše povijesti, posljednji crtež na kojem radim, „Majke i kćeri Mediterana”, ipak je jako liričan s nježnom temom. Želim prikazati kako su majke, kao snažne žene, imale važno mjesto na ovim prostorima, a opet mi je interesantan i taj odnos majke i kćeri koji je pak specifičan na Mediteranu. Majku ću prikazati kao jarbol, koji je jedna čvrsta konstanta, dok je kćer jedro, ono koje se otima, koje želi otići, a zapravo je uvijek vezano... - zaključio je Javoran.
